Srbi su nebeski narod, a svi njihovi susjedi manje su vrijedni ljudi – to je, između mnogih drugih poruka, pouka udžbenika povijesti po kojem već desetak godina uče srpski gimnazijalci.
Primjerice, u svim trećim razredima gimnazija u Srbiji, u udžbeniku poznatoga srbijanskog povjesničara Radoša Ljušića, stoji ovo:
“Iako su svi u etničkom pogledu Srbi, njih često nazivaju po imenu teritorije na kojoj žive – Crnogoroci, Banaćani, Slavonci, Dalmatinci… Vuk Karadžić je verovao da su Hrvati u etničkom pogledu samo oni koji govore čakavskim, a Slovenci – jekavskim narečjem. Samo su pravoslavni Srbi znali šta im je zajednička domovina, bili su svesni svog zajedničkog imena i nisu ga skrivali. Sasvim je drugačije sa predstavnicima druge dvije vere (muslimani i katolici), koji su se skrivali iza regionalnih geografsko-etničkih naziva – Dalmatinac, Slavonac, Bošnjak“, piše Ljušić u udžbeniku koji je već 10 godina obvezna literatura srpskih adolescenata, navodi Slobodna Dalmacija.
Mitomanija umjesto znanosti
“Srpsko nacionalno biće ostalo je trodelno, ali dok se pravoslavni Srbi izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacije, rimokatolici i muslimani sve više se smatraju Hrvatima, odnosno Bošnjacima”, poučava srednjoškolce Lušić, uz opasku kako su Srbi pravednici, a dok za druge narode generalizira da su u većini slučajeva mutni tipovi, krvoloci i sl.
Beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović već je prije izjavljivala da udžbenici povijesti ne služe obrazovanju mladih, nego im je svrha “predvojnička obuka”, jasno aludirajući da ih ta literatura priprema za nove ratove.
Sporni je udžbenik u uporabi od 2007. godine.
Što o tome sadržaju kojem su izložene nove generacije srpskih učenika misle hrvatski povjesničari?
– To je čista velikosrpska politika koja u svim institucijama traje od polovine 19. stoljeća do današnjeg dana – kazao je tako povjesničar Mato Artuković, koji se u svome radu pretežito bavi nacionalnom poviješću novoga vijeka, posebno hrvatsko-srpskim odnosima i ideologijama srpskih stranaka u Hrvatskoj u 19. i početkom 20. stoljeća. Poručio je Artuković kako se u njihovim udžbenicima stalno govori o Slavoniji, Srijemu, Baranji samo da bi opravdali velikosrpsku politiku, a baš nikada o tim dijelovima neće govoriti u cjelini, dakle o Hrvatskoj. – Ništa me to ne iznenađuje. U svojim će knjigama ići toliko daleko da će i katolike proglasiti Srbima, ali kad žele istaknuti u svojim sadržajima da su Srbi bili proganjani, onda ti katolici više nisu Srbi, onda su oni Hrvati. To rade već stotinu godina – kazao je Artuković za Večernji list.
Matković: To je propaganda koja nema uporište
– U svim odgojno-obrazovnim materijalima trebaju biti isključivo objektivne činjenice temeljene na znanstvenim spoznajama, a ne na nečijim osobnim stavovima, željama ili svjetonazorima – poručila je tako Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja, komentiravši za Večernji list udžbenik povijesti za srpske gimnazijalce. Da je takav sadržaj namijenjen isključivo u svrhu nacionalne propagande, istaknuo je povjesničar Stjepan Matković. – To više odgovara nacionalnoj propagandi koja nema uporište u povijesnim činjenicama. To samo pokazuje na kojoj je razini njihovo ministarstvo koji je odobrilo takve udžbenike – kazao je Matković za Večernji list.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
