Pedijatri podupiru papu Franju oko ‘rodne teorije’: ‘To je ideološka kolonizacija promicana od jako utjecajnih nacija’

Iako je LGBT vodstvo kritiziralo navodno neznanje i neosjetljivost pape Franje spram transrodne ideologije, nedavni radovi skupine istaknutih pedijatara ukazuju da Papa možda ima znanost čvrsto na svojoj strani, piše Cruxnow.com.

Nekoliko je LGBT zagovaratelja kritiziralo papu Franju nakon što je prokazao i javno optužio pokušaje učenja djece da je rod podložan tumačenjima i da se može birati, umjesto da je biološka činjenica i dar od Boga. Na susretu sa poljskim biskupima tijekom Svjetskog dana mladih, papa je izrazio žaljenje zbog polaganog uvlačenja „rodne teorije“ u odgojno-obrazovna sredstva za djecu.

„Danas škole uče djecu da svatko može izabrati svoj spol. A zašto se takvo što poučava? Zato što su njihovi udžbenici birani od ljudi i ustanova koje daju novac. To je ideološka kolonizacija koja je promicana od jako utjecajnih nacija. To je strašno“, rekao je Papa.

Sarah McBride, transrodna žena i tajnica Nacionalne novinske kampanje za LGBT ljudska prava, rekla je da su Franjine riječi „ne samo štetne i iskreno škodljive, već stvarno pokazuju nerazumijevanje za to što znači biti transrodan.“

Francis DeBernardo, izvršni direktor Službe Novog Puta, katoličke LGBT zastupničke skupine, također je odmah odgovorio na papinu primjedbu, navodeći da je bio neupućen s obzirom na prirodu transrodne ideologije.

„Zaprepašćujuća jadikovka pape Franje o tome da škole uče djecu da mogu birati rod govori više o papinom poznavanju LGBT pitanja nego što govori o stvarnosti rodne osobnosti,“ rekao je DeBernardo u izjavi.

„Nitko ne bira rodnu osobnost. Oni je otkrivaju. Transrodne osobe upoznaju same sebe u postupku koji je sličan načinu na koji lezbijke, homoseksualci i biseksualne osobe otkrivaju njihovu spolnu orijentaciju,“ rekao je.

Usprkos DeBernardovim tvrdnjama, nedavna klinička istraživanja ukazuju da rodna osobnost – svjesnost pojedinca da je muška ili ženska osoba, ponekad spominjana kao „iskustveni rod“ pojedinca – nije urođen sastojak ljudske psihe koji se „može otkriti“, nego je temeljno određen nizom postporođajnih iskustava, utjecaja i izbora.

Rad koji je prošli tjedan objavio Američki zbor pedijatara o rodnom poremećaju (rodna disforija) kod djece-psihičko stanje u kojem djeca doživljavaju naglašenu nestalnost između njihovog iskustvenog roda i biološkog spola – upućuje na to da je papa Franjo temeljito točan u svom kritičkom prosuđivanju „rodne teorije“.

„Pravilo za ljudski razvoj je da se misli pojedinaca stave u red sa fizičkom stvarnosti; da se pojedinčeva rodna osobnost stavi u red sa biološkim spolom,“ tvrde liječnici.

Ljudi koji se poistovjećuju kao „osjećam se kao suprotan spol“ ostaju biološki muškarci ili biološke žene.

„Rodni poremećaj je problem koji prebiva u umu, a ne u tijelu. Djeca sa RP nemaju poremećaj tijela – iako osjećaju kao da imaju,“ napominju.

(Američki zbor pedijatara je društveno konzervativna skupina zdravstvenih stručnjaka koja se odijelila od Američke pedijatrijske akademije, glavnog strukovnog tijela, zbog njihove podrške homoseksualnom posvajanju.)

Najopsežnije istraživanje ikada odraslih transeksualnih blizanaca otkrilo je da se kod tek 20 posto jednojajčanih blizanaca oba para određuju kao transrodni, usprkos njhovom istovjetnom DNA. S obzirom da jednojajčani blizanci imaju 100 posto iste DNA od začeća i razvijaju se u potpuno istom pretporođajnom okruženju, da je rodni identitet urođen, razina podudarnosti bi bila bliža 100 posto, umjesto 20 posto.

Prema izvješću AZP-a, istraživanja blizanaca sama opovrguju „teoriju urođene rodne osobnosti“ kojoj su osnove pretporođajni „ženskasti“ ili „muškasti“ mozgovi zarobljeni u pogrešnom tijelu. Ova teorija je više „ideološko vjerovanje koje nema temelj u neumoljivoj znanosti,“ uvjeravaju liječnici.

Čak štoviše, nastavljaju, istraživanja su pokazala da se rodni poremećaj među djecom korjenito smanjuje kada nisu ohrabrivana da oponašaju suprotan spol.

Ohrabrivanje nestalnosti roda i njegova podložnost tumačenjima, te pokusi sa osobnosti među djecom jedan je od glavnih uzroka rodnog poremećaja.

Ovaj važan trenutak opravdava otpor pape prema školskim udžbenicima koji upućuju da djeca budu ohrabrivana na pokuse sa rodom kao da njihova spolnost nije biološki predodređena.

Liječnici tvrde da je literatura koja se odnosi na liječenje dječjeg rodnog poremećaja snažno utemeljena na istraživanjima kliničkih slučajeva i da ta istraživanja „pokazuju društveno jačanje, roditeljsku psihopatologiju, obiteljske silnice i društvenu pošast potpomognutu prihvaćenim načinom djelovanja i društvenim mrežama, sve pridonosi razvoju i/ili postojanosti rodnog poremećaja kod neke ranjive djece.

U brojnim prigodama, papa Franjo je ponovno potvrdio katoličko učenje da Bog stvara ljudska bića kao muško i žensko, i da bi mlade ljude trebalo učiti da prigrle spolnost koju im je dao Bog.

U svojoj pobudnici o braku i obitelji Amor Laetitia (Radost Ljubavi) Papa Franjo je rekao da bi spolno obrazovanje trebalo učiti „poštovanju i razumijevanju“ spolnih razlika, kao put pomaganja mladima u prevladavanju zaokupljenosti sobom.

To poštovanje uključuje samoprihvaćanje i učenje kako prigrliti tijelo s kojim je osoba rođena, radije nego igranje sa izmišljenim osobnostima koje niječu stvarnost.

„Razumijevanje našeg tijela kao muškog ili ženskog,“ dodao je, „nužno je za našu samosvjesnost u susretu sa drugima drugačijima od nas samih.“

Prema najnovijim istraživanjima, papino stajalište nije samo teološki ispravno, već i znanstveno utemeljeno.