Marakeška konvencija bi mogla postati veći kamen spoticanja u Hrvatskoj od Istanbulske. Naročito nakon što je izbio verbalni rat između Predsjednice i Vlade oko toga tko bi trebao ići u Marakeš. Vlada kaže da je odluku o jednoj od najvažnijih stvari za budućnost Hrvatske, prihvatu afričkih i azijskih tzv. “imigranata”, prepustila Europskoj Uniji. Ovo je nekoliko stvari koje bite trebali znati o konvenciji, odnosno sporazumu:
Kad je pripremljen?
U rujnu 2016. opća skupština UN-a je odlučila, usvajanjem njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima, razviti “Globalni sporazum za sigurnu, urednu i redovitu migraciju“, poznat i kao “Marakeški sporazum” po mjestu gdje bi trebao biti usvojen i kraće kao “Sporazum o migracijama”.
Marcel Holjevac: Odlazak žene za koju je Kohl rekao da je ‘uništila njegovu Europu’
Razvoj je krenuo u travnju 2017. Trenutni nacrt deklaracije je plod 18 mjeseci pregovora i konzultacija. 13. srpnja 2018. države članice UN-a finalizirale su Sporazum.
Kad bi se trebao usvojiti?
Međunarodna konferencija na kojoj će Sporazum biti usvojen održat će se 10.-11. prosinca ove godine u Marakešu, Maroko.
Koje su njegove glavne postavke?
Sporazum podržava migracije i uzdiže ono što je do sad smatrano “trgovinom ljudima” na razinu temeljnog ljudskog prava. Iako nije pravno obvezujući, jer se radi o političkom dogovoru a ne međunarodnom ugovoru, te ne propisuje nikakve konkretne kvote, sporazum podrazumijeva da će zemlje potpisnice prema imigrantima postupati tako da im budu osigurani dostojanstvo, sigurnost i ljudska prava.
Također sporazum podrazumijeva da će zemlje koje ga prihvate osigurati infrastrukturu potrebnu za prihvat većeg broja imigranata u slučaju potrebe,
Kako se problemom izbjeglica već bavi Ženevska konvencija, nove mjere odnose se uglavnom na tzv. “ekonomske migrante”.
Ukupno sporazum navodi 23 cilja za “bolje upravljanje migracijama” na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, uključujući borbu protiv strukturalnih čimbenika koji sprječavaju ljude da izgrade egzistenciju u zemlji iz loje dolaze, te “smanjenjem rizika i ranjivosti migranata u raznim fazama migracije uvažavanjem i zaštitom njihovih ljudskih prava i osiguravanjem pomoći i njege”.
Što bi one u trenutnoj situaciji značile za Hrvatsku
Migracija bi prema tom dokumentu bila uzdignuta na razinu ljudskog prava, a trenutno međunarodno pravno ne poznaje pojam migracije. Kako je u sporazumu (namjerno?) ostavljeno dosta nejasnoća Hrvatska bi, iako ne bi preuzela zakonsku obvezu primanja određenog broja migranata, mogla biti optužena za kršenje ljudskih prava ukoliko bi zatvarala granice za imigrante.
Sirijski imigrant izbo nožem Njemicu i rekao na sudu – ‘To je prihvatljivo u mojoj kulturi kad te netko uvrijedi’
U sporazumu se spominje da i kod ilegalne migracije može nastati legalnost. Čak se govori i o pravu na socijalno osiguranje imigranata o trošku države domaćina kao i o mogućnostima naseljavanja u slučaju klimatskih promjena i siromaštva.
Također, zabranjuje se grupno protjerivanje imigranata. Praktički, briše se razlika između legalnih i ilegalnih useljenika, između onih koji su uselili poštujući zahtjevna i kompleksna pravila i onih koji su uselili bez ikakvih dokumenata.
Hrvatska tako ne bi mogla niti provjeriti jesu li neki od doseljenika bivši kriminalci, teroristi, pripadnici ISIL-a.
Također, potpisnici se obvezuju i na kazneni progon svih “netolerantnih kritičara masovne migracije i njihovog govora mržnje” što je dodatni udar na slobodu govora i korak u jednoumlje i totalitarizam, obzirom da politiku masovne imigracije ne bi čak bilo legalno niti kritizirati.
Hrvatska bi se potpisivanjem sporazuma dodatno odrekla bitnog dijela suvereniteta.
Koliko je država već najavilo da ga neće potpisati?
SAD, Mađarska, Australija, Austrija, Češka i Poljska su za sad među zemljama koje su najavile da neće dati svoj potpis na sporazum. SAD nisu ni sudjelovale u izradi sporazuma, Australija je još u srpnju najavila da ga neće potpisati, kao i Mađarska, dok su Poljska, Češka i Austrija to najavile nedavno.
Očekuje se da će još zemalja, prije prosinca, odlučiti da ne pristupe sporazumu.
