Ristić: Nestanak petrodolara mogao bi biti rješenje današnje krize

Ukrajina, ristić
Foto: snimka zaslona

U svijetu je uvijek bilo burgijanja, a najviše je burgijanja oko para. Kaže se kako para vrti tamo gdje burgija neće. Jer, novac je nešto više od sile, novac znači moć. Novac ne znači puku žudnju za materijalnim, već žudnju za moći. A moć je uvijek moć određivanja pravila. Burgija je fizika, novac je metafizika, piše Borislav Ristić za Večernji list.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
(…)

Ako primjerice upadnete u raspravu o globalnoj ekonomskoj krizi, neminovno ćete se upustiti u spekulacije o petrodolaru i rezervnoj “svjetskoj valuti”, na kojem počiva moć američkog imperija. Pretpostavlja se kako je petrodolar nešto loše, alat vladavine zlih bankara i globalista, a američka dominacija nešto neprirodno.

Takve rasprave često ostanu bez poante i služe jedino kako bismo izrazili svoj negativan stav prema nečemu što baš i ne razumijemo. Svoje nerazumijevanje pak koristimo kao krucijalni argument da je ono što ne razumijemo nešto mračno i, prema tome, loše. Riječi postaju puke burgije naših emocija, dok para i dalje vrti.

Petrodolar ustvari nije ništa stvarno. To je puki naziv za okolnost da su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća proizvođači nafte složili oko toga da koriste dolar u svojim transakcijama. Ako ste htjeli kupiti naftu od Saudijske Arabije, oni bi vam za to tražili dolar ili bi vašu valutu preračunavali u dolare.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dolar kao valuta plaćanja

Taj sporazum oko plaćanja nafte u dolarima je ono što je od dolara stvorilo rezervnu svjetsku valutu. Naš svijet se pogoni na naftu kao glavni izvor energije, a ako trgovac naftom traži da mu se plati u dolarima, onda će svi željeti imati dolare, ne samo za tekuće transakcije, već i kao rezervu za buduće transakcije.

A zašto su saudijski naftaši, a onda i ostali, prihvatili dolar kao valutu plaćanja? Pa zato što su im Amerikanci ponudili nešto zauzvrat, a to je sigurnost, kako od vanjskog neprijatelja, tako i od eventualne pobune protiv kraljevske obitelji. Amerikanci nikad neće podržati svrgavanje režima u Rijadu.

I to je pravilo važilo zadnjih pedeset godina. Na tom dogovoru je počivala snaga američkog dolara i posljedično američka dominacija u svijetu. Dolar je vrtio tamo gdje nijedna burgija nije htjela. Za tu dominaciju nije bila potrebna ni sila, jer su svi htjeli američki dolar, ili kako se to ljepše kaže, demokratske vrijednosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bar je tako bilo donedavno. A onda je američki predsjednik postao netko tko je saudijskog princa nazvao ubojicom. Ovaj je to shvatio ozbiljno, ne zato što je uvredljiv čovjek, već zato što mu je zamirisalo na širenje demokracije i u Rijadu. Čak se, ako se dobro sjećamo, i malo puškaralo po kraljevskoj kući.

Washington odstupio od dogovora koji je postignut prije pedeset godina?

U logici moći postoji jedna stvar koja se ne sviđa ni samim moćnicima. A to je da ta logika ne trpi iznimke. Onaj koji propisuje pravila i sam se mora držati tih pravila. Tu nema burgijanja. Ili, bolje rečeno, ako onaj koji propisuje pravila sam odstupa od pravila koja je propisao, počinje burgijanje.

I tako je Muhamed bin Salman postao zainteresiran za plaćanje nafte i u drugim valutama, koje nisu dolarske. Saudi smatraju kako je Washington odstupio od dogovora koji je postignut prije pedeset godina. Tu su odmah, naravno, uskočile Kina i Rusija kako bi ih podržali u takvom razmišljanju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Borba valuta

Otkako Rusija traži da joj se za naftu i pšenicu plaća u rubljama, rubalj je postao jedna od nastabilnijih valuta. Slična se stvar događa i s kineskim juanom. Geopolitički, Rusija posreduje u dogovoru između Turske i Sirije, dok je Kina uspjela isposredovati dogovor između Irana i Saudijske Arabije.

Utjecaj Amerike u toj regiji sve više slabi, a vakuum moći ispunjavaju njeni rivali. Jer, ako Amerika više ne ispunjava preuzetu obavezu osiguranja saudijske nafte, zašto bi se ta nafta prodavala samo za dolare? Ako sve više zemalja želi rublje ili kineski juan za njihove proizvode, zašto ih ne prihvatiti i za naftu?

Sve to znači kako ulazimo u razdoblje nestabilnosti i raspada monopolarnog svijeta koji je počivao na petrodolaru, čije će obilježje biti borba valuta. Amerika više neće moći izvoziti svoju inflaciju drugim zemljama, jer će one imati rezervnu opciju. Zato će ova kriza ličiti na krizu sedamdesetih prošlog stoljeća. Petrodolar je tada bio rješenje krize, dok će njegov nestanak vjerojatno biti rješenje današnje krize.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.