Oni koji pažljivije prate medijske izvještaje o situaciji u Ukrajini vjerojatno su primijetili kako se u zadnje vrijeme na zanimljiv i prilično dramatičan način mijenja ton tih izvještaja. Tako sada na naslovnicama zapadnih medija možemo vidjeti izvještaje o slabom moralu ukrajinske vojske, jer joj sve više nedostaje ljudstva i naoružanja, ili o tome kako se među Nato saveznicima pojavljuju “pukotine” oko pomoći Ukrajini, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenoimo.
>Magazin IM-1776: Kako je kontroverzni oligarh Igor Kolomojski izmislio ‘slugu naroda’ Volodimira Zelenskog?
>The Washington Post: U Londonu, Parizu i Washingtonu vlada tmurno raspoloženje glede potpune Ukrajinske pobjede
>Wall Street Journal: Putinova prijetnja liberalnom poretku je razlog Zapadne intervencije u Ukrajini
>Nizozemski konzervativac, koji podržava Rusiju: ‘Putin se bori protiv globalista, protiv Francuske revolucije’
>Svaki put kada Europljani sami sebi nametnu ekološke diktate, SAD ispruži ruku i dobije ček
>Rusko gospodarstvo na razini industrijskog doba očito je pogodno za rat iscrpljivanja
Sabotaža Sjevernog toka
A onda je usred tih neobičnih izvještaja i analiza poput bombe odjeknuo tekst u New York Timesu, koji se poziva na izvore iz američke obavještajne zajednice, a prema kojima iza sabotaže Sjevernog toka prošlog rujna stoje ukrajinski operativci. Slično sugeriraju i neki navodi iz njemačke istrage. Kabinet Zelenskog se našao u nezgodnoj poziciji, pa je te navode morao demantirati, nazivajući ih “teorijom zavjere”.
Naravno da je ta priča o ukrajinskim specijalcima koji pod okriljem noći i magle sjevernih mora, i bez znanja savezničkih vlada, iz čamca dižu u zrak Sjeverni tok potpuna besmislica. No, to nije ni bitno. Bitno je kakva se poruka time šalje u javnost, a poruka je sadržana u slici aktualnih kijevskih vlasti kao aktera koji se ponaša neodgovorno i djeluje inokosno, poduzimajući akcije na svoju ruku, bez dogovora sa saveznicima.
Još su svježe u sjećanju medijske slavopojke o odlučnosti zapadnih vlada
Još su svježe u sjećanju medijske slavopojke o odlučnosti zapadnih vlada da u Ukrajinu pošalju svoje najnovije tenkove. Prvo će stići njemački Leopardi, a potom odmah i američki Abramsi. Povrh toga, Poljaci će Ukrajini donirati svoj sustav Patriot, koji će riješiti problem ruske premoći u zraku. A na kraju će možda stići i F-16, i tko zna što još, što će sve jednom zauvijek otjerati Ruse u hladne sibirske stepe i tajge.
Ta je slika bila podržana izvještajima o ogromnim ruskim gubicima u ljudstvu i tehnici, koji neće dugo uspjeti izdržati pritisak odlučne i hrabre ukrajinske vojske. Kada stigne oružje sa Zapada, krenut će kontraofenziva, kojom će biti oslobođeni ukrajinski Donbas i Krim. To je bila priča koju smo slušali punih godinu dana, od koje nitko nije smio odstupiti ni za jedan zarez, ako ne bi želio odmah biti proglašen “ruskim plećenikom”.
Ništa što već nismo vidjeli – idealizirani svijet zapadnih tehnokrata
Pa, što se onda dogodilo pa danas od zapadnih medija dobijamo izvještaje u duhu nepatvorene “ruske propagande”? Ništa što već nismo vidjeli – idealizirani svijet zapadnih tehnokrata raspao se kao mjehur od sapunice u sudaru sa stvarnošću, i sada se kroz promjenu narativa priprema “topli zec” onome koji će biti optuženi za neostvarivanje ciljeva njihovih promašenih prognoza i olakih obećanja.
Nova će pjesma u gradu otuda biti kako je ukrajinsko rukovodstvo previše radikalno i odgovorno za poraz na bojnom polju, kao i za odbijanje svake pomisli pregovorima. Zelenski će biti prikazan kao tvrdostrujaš koji je žrtvovao vojsku zbog strateški nebitnog Bahmuta, bit će odgovoran za sabotažu Sjevernog toka, i zbog koječega drugog, iako je on teško o ičemu odlučivao. Odluke su donosili drugi, on je samo stavljao potpis.
Znači li to da se nazire kraj rata u Ukrajini?
Znači li to da se nazire kraj rata u Ukrajini? Ukrajinci su zarobljeni u svojoj strategiji borbe do posljednjeg čovjeka. Rusi su odbacili ideju pregovora i okrenuli su se vojnom rješenju sukoba. Računaju kako će nakon vojnog slamanja ukrajinske vojske nametnuti vlastito političko rješenje za Ukrajinu. Međutim, za takvo što je potrebno bar još godinu dana krvavog rata i ogromnih ljudskih žrtava.
Trenutno se čini kako je Zapad najbliži ideji pregovora. Bliži se izborna godina u Americi. A bilo bi nezgodno natjecati se za poziciju neformalnog vladara svijeta dok vaš saveznik gubi na bojnom polju od pretpostavljenog arhineprijatelja, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.