Wall Street Journal: Putinova prijetnja liberalnom poretku je razlog Zapadne intervencije u Ukrajini

Ovog mjeseca prije devedeset devet godina, Woodrow Wilson, obogaljen moždanim udarima i ponižen republikanskom pobjedom 1920., ležao je na samrti u Washingtonu. Njegov san o liberalnom svjetskom poretku temeljenom na pravu nadživio ga je, međutim, odgovor Zapada na napad Vladimira Putina na Ukrajinu pokazuje koliko je moćno njegovo nasljeđe, piše Walter Russell Mead za ugledni Wall Street Journal. Russel Mead bio je do 2010. viši alumni Henrya Kissingera za američke vanjske politike u njegovom Vijeću za vanjske odnose.

Liberalni internacionalisti diljem svijeta…

Liberalni internacionalisti diljem svijeta vjeruju da globalne institucije (poput Wilsonove zlosretne Lige naroda) mogu zamijeniti anarhične, često smrtonosne, borbe za moć među nacijama sustavom uređenog upravljanja koji donosi vladavinu prava umornom svijetu. Institucije poput Ujedinjenih naroda i Međunarodnog kaznenog suda, kao i sporazumi poput Pariškog klimatskog sporazuma, odražavaju napore diplomata i političara u SAD-u i inozemstvu da stvore svijet kakav je Wilson tražio.

Za Wilsonove suvremene nasljednike, tehnokratsko upravljanje putem međunarodnih institucija utemeljenih na pravilima predstavlja posljednju, najbolju nadu čovječanstva da izbjegne kataklizmičke poremećaje u rasponu od svjetskih ratova do klimatskih promjena. Iz ove perspektive, Putinovo prkosno kršenje međunarodnog prava prijeti temeljima Wilsonovog poretka. Ako se velika sila izvuče s ovako nečuvenim kršenjem pravila, čovječanstvo će ponovno upasti u nuklearnu džunglu.

Unutar Bidenove administracije borba se vodi između tri skupine

Putinov izazov Wilsonovom poretku je razlog zašto je toliko mnogo liberala, posebno u SAD-u i Europi, postalo super-intervencionističko u Ukrajini. Mnogi su očekivali da će se tradicionalni jastrebovi nacionalne sigurnosti okupiti kako bi se suprotstavili Putinovom napadu na svog susjeda. Ono što je bilo više iznenađujuće i, s obzirom na politiku Demokratske stranke i Bidenove administracije, s više posljedica za američku vanjsku politiku, bio je odgovor Wilsonovih liberala na rat. Inače pacifistički kolumnisti i članovi Kongresa sada viču “Slava Gospodu i šalji municiju!” dok potiču zapadne vlade da pojačaju isporuke naprednog oružja i opskrbe Ukrajini.

>Povjesničar koji je predvidio raspad SSSR-a 1976.: Nitko nije očekivao da će se Rusi moći oduprijeti gospodarskom pritisku NATO-a

Unutar Bidenove administracije borba se vodi između tri skupine: liberalnih internacionalista, koji žele da Amerika i Zapad učine što je potrebno kako bi osigurali da Rusija izgubi rat; pragmatičari koji žele obuzdati Rusiju, ali se boje ruske eskalacije i vjeruju da će rat neizbježno završiti kompromisnim mirom koji ne ispunjava wilsonovske nade; i skupina “Azija-prva” koji se brinu da američka potpora Ukrajini smanjuje sposobnost Amerike da se suoči s posljedičnijom i dugoročnijom prijetnjom Kine. Predsjednik Biden pokušao je ostati u sredini, dajući Ukrajini više podrške nego što to žele pragmatičari i skupina “Azija-prva”, ali sporije nego što bi to Wilsonovci željeli.

Svjetska politika danas je manje borba između sila, a više borba između vrijednosti

Za Wilsonovce, svjetska politika danas je manje o rivalstvu velikih sila, između SAD-a i rivala poput Kine i Rusije, a više o borbi između načela i sebičnosti, reda i kaosa, demokracije i autoritarnosti. Wilsonovci su pozdravili nedavne pobjede prozapadnog kandidata na izborima u Češkoj i Lule da Silve nad Trumpovim saveznikom Jairom Bolsonarom u Brazilu kao pobjede u globalnoj borbi za liberalni poredak.

Prošli tjedan njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Lulu kako bi proslavio njegovu pobjedu nad Bolsonarom — i kako bi od Brazila zatražio da Ukrajini pošalje streljivo. Lula je prihvatio čestitke, ali je zahtjev odbio. Brazil, kao Indija, Južna Afrika i veći dio ostatka svijeta, ne želi imati ništa s wilsonovskim križarskim ratovima.

Lulin skepticizam odražava desetljeća opreza na globalnom jugu prema wilsonovskoj agendi. U onoj mjeri u kojoj wilsonovske institucije funkcioniraju, velik dio globalnog juga ih vidi kao instrumente zapadne dominacije kojih se treba bojati i oduprijeti im se.

Neuspjesi wilsonovskog poretka

Ali neuspjesi wilsonovskog poretka, više nego njegovi uspjesi, su ti koji su dramatično potkopali njegovu popularnost izvan euro-američkog mjehura. Uzmimo pandemiju. Bogate zemlje zaštitile su sebe i svoje građane; siromašne zemlje otimale su se za otpatke. To je uvelike vrijedilo i tijekom rata Putinovog rata. Scholz slobodno troši kako bi zaštitio njemačku industriju i potrošače od visokih cijena energije, ali Luli nije donio obećanja o financijskoj pomoći primjerenoj gospodarskom poremećaju koje su zapadne sankcije Rusiji donijele Brazilu.

Kao što je glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres rekao prošlog mjeseca u Davosu u Švicarskoj, bogate zemlje svijeta ne uspijevaju shvatiti koliko je globalni jug postao otuđen od zapadnog svjetskog sustava. Upozoravajući na “najveće razine geopolitičke podjele i nepovjerenja u generacijama”, Guterres je nastavio opisujući golemi jaz između onoga što je Zapad spreman učiniti i onoga što Jug želi.

Taj jaz neće biti zatvoren; ni u Europi ni u SAD-u ne postoji ništa poput političkog konsenzusa za vrste ekonomskih ustupaka i pomoći koje žele siromašne zemlje. U međuvremenu, jedna ogromna korist koju je liberalni svjetski poredak donio globalnom jugu, prilika za bogaćenje kroz slobodnu trgovinu, stalno se potkopava rastućim protekcionizmom diljem Zapada.

Wilsonovski napori za izgradnju svjetskog poretka propali su jer je precijenio političku privlačnost svojih načela u SAD-u i inozemstvu. Slično sljepilo pogađa i njegove nasljednike u 21. stoljeću. Moramo se nadati da će njihov neuspjeh biti manje posljedičan od njegovog.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.