Preko 150 pripadnika elitnih ruskih desantnih jedinica bataljona “Ivanovski” sudjeluje u zajedničkim vojnim vježbama “Slavensko bratstvo 2016″, koje se od 2. do 15. studenog održavaju u blizini Beograda, vrlo blizu istočnih granica Hrvatske. Pored pripadnika vojski Rusije i Srbije u međunarodnim vojnim vježbama sudjeluju i vojnici Oružanih snaga Bjelorusije.
Anatolij Ciganok, pukovnik u mirovini i vojni analitičar dnevnika “Komsomolska pravda”, vjeruje da će zajedničke vježbe “Slavensko bratstvo 2016″ izazvati vrlo negativne reakcije Zapada. Razlog za te vježbe je vrlo jednostavan: NATO se približava ruskim granicama i “Slavensko bratstvo” je još jedan način da se pokažu moć i snaga ruskih desantnih jedinica, naglašava Ciganok. Osobito je indikativno to što se uvježbavaju elitne desantne snage, kao i sam naziv operacije koji više nego jasno sugerira ne samo vojnu, već i nacionalnu komponentu bliskosti ove tri slavenske države.
Istovremeno, na južnim granicama Hrvatske u Crnoj Gori vježbe održava NATO savez. U vježbi “Crna Gora 2016” sudjeluju 32 države NATO-a i partnerske zemlje. Na ovaj način Crna Gora još jednom potvrđuje opredijeljenost za svoje članstvo u NATO-u, koje će prema pisanju medija uslijediti u 2017. To je svakako nešto što jako bode oči Rusiji koja Crnu Goru još od napoleonskih ratova do danas tradicionalno smatra svojom saveznicom.
Pojačane vojne aktivnosti Rusije i NATO saveza na granicama Hrvatske svakako su razlog za budnost hrvatskih vojnih i obavještajnih službi. U tekućim preslagivanjima međunarodnih odnosa i velikom repozicioniranju (Sirija, Turska, Srbija, Crna Gora, Daleki Istok) prva vrata Azije gdje se nalazi i naša zemlja svakako spadaju u jednu od povijesno bitnijih europskih strateških točaka interesa velikih sila. Tako novi hladnoratovski sukob Rusije i SAD-a dobiva obrise i u Hrvatskoj i njenom susjedstvu. Stoga nabavka novog oružja Hrvatske kao 16 Kiowa helikoptera, njemačkih panzer haubica, borbenih oklopnih vozila Patria i dr. nije nimalo slučajna. Republika Hrvatska je za SAD najvažniji strateški partner na području tzv. zapadnog Balkana gdje je još uvijek niz neuralgičnih točaka na koje Rusija može računati u cilju destabilizacije prostora. Nije tajna kako je nacionalni interes Rusije oduvijek bio pokušaj stvaranja razdora između SAD i EU te stvaranje podjela između članica NATO saveza i EU kao na primjeru Ukrajine i Sirije.
Sve aktivnija ruska politika prema Srbiji i srpskim manjinama u susjednim zemljama – Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Kosovo – je dio većeg plana čiji je cilj ometanje integraciju balkanskih država s euroatlantskim strukturama i održavanje nestabilnost i sukoba u blizini EU-a. Kao dio tog plana može se promatrati Vučićevo i Nikolićevo dizanje tenzija i manipuliranje srpskom manjinom u susjednim državama, od kojih i Srbija svakako nastoji izvući trajnu korist, kao i Dodikov posjet Moskvi koji su naši mediji neopravdano minorizirali.
Tzv. Zapadni Balkan važan je za Moskvu, ali ne u usporedbi s područjem zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Međutim, tzv. zapadni Balkan i dalje je značajan za Rusiju iz dva razloga. Prvo, to je područje trajnog rivaliteta između Rusije i drugih globalnih i regionalnih igrača SAD i EU, i drugo, ključno područje jačanje ruskog položaja u europskom energetskom sektoru. Ruska temeljna pretpostavka je da je politika Srbije, najveće države u regiji, okružena zemljama sa srpskom manjinom, garancija stabilnosti i ruskog utjecaja na tzv. zapadnom Balkanu.
Sve spomenuto sasvim dovoljno govori o tome kako SAD i saveznici ne mogu mirno gledati na pokušaje ruskog širenja interesa u regiji, osobito nakon rata u Ukrajini i vojne akcije u Siriji. Bilo kako bilo, Srbija vrlo pažljivo prati situaciju sa naoružavanjem i modernizacijom Oružanih snaga Republike Hrvatske, te nastoji pratiti modernizaciju Hrvatske vojske po NATO standardima, tako da je napr. kao odgovor na hrvatsku nabavku njemačkih haubica Srbija odgovorila nabavkom samohodnih haubica NORA.
Nedavne (ne)nadane optužnice hrvatskim časnicima i vojnicima u Orašju mogu se dijelom promatrati i kao pokušaj jačanja utjecaja srpske zajednice izvan teritorija Srbija u susjednim zemljama. Hrvatska mora biti puno bolje spremna i obavještajno i diplomatski reagirati na događanja u okolini, osobito s obzirom na nezavidnu situaciju u koju su Hrvatsku kao relativnu pobjednicu ratova postjugoslavenskih država dovele izdajničke politike oligarhije koje su vladaleod smrti Franje Tuđmana, čega je posljedica unutrašnje i vanjsko vrludanje naše zemlje u posljednjih petnaest i više godina.
Veliki igrači nalaze se na granicama Hrvatske, to je nepobitno vrijedno velike pažnje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
