SAD prestao financirati UN-ov fond za populaciju zbog prisilnih pobačaja i sterilizacija

Zbog dugotrajne problematične potpore Fonda Ujedinjenih naroda za stanovništvo (engl. United Nations Population Fund, UNFPA) prisilnom programu kontrole rasta stanovništva u Kini, predsjednik Trump najavio je putem dopisa Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i pisma Bobu Corkeru, predsjedniku Povjerenstva američkog Senata za vanjske poslove, da SAD obustavlja financiranje UNFPA-e.

Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je u pismo da prestaje s financiranjem jer UNFPA „podupire ili sudjeluje u vođenju programa prinudnih pobačaja ili nametnute sterilizacije.” Sredstva koja je do sada dobivao UNFPA bit će preusmjerena na „Račun svjetskog zdravlja” gdje će se koristiti za planiranje obitelji, zdravlje majki i zdravstvenu djelatnost koja ne uključuje pobačaje. Prema prethodno najavljenom širenju politike potpore životu u Mexico Cityju, ova sredstva neće biti dodijeljena nijednoj stranoj nevladinoj organizaciji koja obavlja ili promiče pobačaje.

Odluka je utemeljena na postojećem zakonu SAD-a, Kemp-Kastenovom amandmanu, koji je prvi put donesen 1985. te zabranjuje stranu pomoć bilo kojoj organizacji za koju administracija utvrdi da je uključena u prinudne pobačaje ili nametnutu sterilizaciju. U dopisu stoji da, iako je Kina 2015. „izmijenila” svoju politiku jednog djeteta, dozvolivši dvoje djece po bračnom paru, „kineska vlada primjenjuje mjere kao što su prinudni pobačaj i nametnuta sterilizacija kako bi provela svoju politiku kontrole populacije.”

Odluka počiva na informaciji sadržanoj u Izvještaju SAD-a o ljudskim pravima u Kini iz 2016., za koji u dopisu stoji: „U izvještaju se napominje da se kineska politika kontrole populacije oslanja na mjere kao što su obavezni pregledi za utvrđivanje trudnoće te prinudni pobačaji i nametnute sterilizacije.”

Na objavu o prestanku financiranja, koja nije bila neočekivana, UNFPA je odgovorila da „žali zbog odluke Sjedinjenih Država” te iznijela optužbu da je „odluka utemeljena na pogrešnoj tvrdnji da UNFPA „podupire ili sudjeluje u vođenju programa prinudnih pobačaja ili nametnute sterilizacije u Kini. UNFPA poriče ovu tvrdnju, jer se sav njihov rad sastoji od promicanja ljudskih prava pojedinaca i parova te prava parova da donose vlastite odluke, slobodni od prisile ili diskriminacije.”

UNFPA iznimno mnogo ulaže u Kinu; u svom Dokumentu programa za Kinu iz 2015., UNFPA navodi predloženih 22 milijuna dolara ulaganja u programe, uključujući „spolno i reproduktivno zdravlje” te „populacijsku dinamiku.” U dijelu „Analiza situacije”, UNFPA priznaje da se „prema procjenama, godišnje događa 13 milijuna pobačaja, od čega oko polovice među mladima”, a „prema osobnim iskazima, 22% mladih žena imalo je spolne odnose, 21% njih imalo je neplanirane trudnoće, od kojih je 91% završilo pobačajima.”

UNFPA nije izrazila nikakvu zabrinutost zbog 13 milijuna pobačaja koji se događaju svake godine, od kojih 6,5 milijuna uključuje mlade žene, niti je pokazala ikakav interes da dozna zašto je stopa pobačaja među mladim ženama toliko visoka. Može se pretpostaviti da im je odgovor već poznat – trudnoća među neudanim mladim ženama krši kinesku natalitetnu politiku, dovodeći do prinudnih ili čak prisilnih pobačaja, što predstavlja nekontrolirano i rastuće kršenje ljudskih prava koje UNFPA odabire zanemariti.

Izvješće SAD-a o ljudskim pravima u Kini 2016. pomoglo je u odluci o prestanku financiranja te pruža uvid u pojedinosti o kršenju ljudskih prava s kojim se žene u Kini suočavaju svakoga dana:

-Propisi koji se odnose na neudane žene i nevjenčane parove i dalje su nepromijenjeni. Za djecu samohranih majki ili nevjenčanih parova smatra se da su „izvan politike” te se zbog njih mora platiti novčana naknada društvu i uskraćuju im se službeni dokumenti, kao što su rodni list i dozvola boravka hukou.”

-Vlada je nametnula politiku prisilnog ograničenja rađanja koja, unatoč ukidanju ograničenja od jednog djeteta po obitelji, uskračuje ženama pravo da odluče o broju svoje djece te u nekim slučajevima za posljedicu ima prisilne pobačaje (ponekad u visokim stupnjevima trudnoće).

-Prema zakonu koji je na snazi, i dalje postoje financijske i administrativne kazne za rođenja koja prelaze dozvoljenu brojku ili koja na drugi način krše propise. Povjerenstvo za nacionalno zdravlje i planiranje obitelji najavilo je da će nastaviti nametati globe, zvane „novčane naknade društvu” za kršenje politike. Zakon koji se trenutno provodi zahtijeva od svake žene u nedopuštenoj trudnoći da pobaci ili da plati novčanu naknadu društvu, koja može biti do 10 puta veća od godišnjeg prihoda koji osoba ima na raspolaganju. Točan iznos naknade uvelike se razlikuje u različitim kineskim pokrajinama. Oni koji imaju dovoljna financijska sredstva često plaćaju naknadu kako bi njihovo dijete, rođeno protiv propisa, moglo dobiti pristup javnim službama. Neki roditelji izbjegnu plaćanje naknade tako da sakriju protuzakonito rođeno dijete kod prijatelja ili rođaka.

-Vladini statistički podaci o postotku obaveznih pobačaja tijekom godine nisu bili dostupni.

-Kao i prethodnih godina, politika kontrole populacije i dalje se oslanja na društveni pritisak, edukaciju, propagandu i financijske kazne, kao i na mjere kao što su obavezni pregledi za utvrđivanje trudnoće te prinudni pobačaji i nametnute sterilizacije.

-One žene za koje se otkrije da su trudne protivno zakonu ili osobe koje su nekome pomogle izbjeći državnu kontrolu mogu biti kažnjene mjerama kao što su teške globe, gubitak zaposlenja, democija i gubitak mogućnosti promaknuća (za zaposlene u javnom sektoru ili u državnim poduzećima), isključenje iz Komunističke partije Kine (članstvo je neslužbeni preduvjet za dobivanje mnogih poslova) i druge administrativne kazne.

-U pokrajinama gdje propisi ne nalažu izričito prekid trudnoće ili korektivne mjere, neki lokalni službenici ipak nameću pobačaje kako bi izbjegli prelaženje kvota rasta populacije.

-Zakon navodi sedam aktivnosti koje vlasti ne smiju poduzeti prilikom provođenju propisa o kontroli rađanja, koji uključuju fizičko nasilje nad pojedincima i njihovim obiteljima, uništavanje imovine ili usjeva, zapljenu imovine kako bi se pokrio iznos naknade društvu, zatvaranje rođaka te provođenje testova trudnoće na neudanim ženama. Prisilni pobačaj nije na popisu.

Iz njihovih je vlastitih dokumenata jasno da UNFPA igra aktivnu ulogu podupiratelja kineskog populacijskog programa. UNFPA više ne može poricati ili zanemarivati dokaze kršenja ljudskih prava očite iz podatka o 13 milijuna pobačaja koji se događaju svake godine. UNFPA mora preispitati svoje promicanje „sigurnog pobačaja” u zemljama koje se protive pobačaju i priznati činjenicu da se u Kini svakoga dana događaju prinudni i prisilni pobačaji.

UNFPA i njezini podupiratelji očekivali su ovu odluku SAD-a. Zemlje donatori koje podupiru pobačaj, kao što su Švedska i Island, već su povećale svoje financijske doprinose.

Zahvalni Amerikanci zabrinuti zbog kršenja ljudskih prava u Kini mogu biti ohrabreni ovom odlukom o prestanku financiranja UNFPA-e.