Već dugo netko nije bio izigran u svjetskoj politici kao Vučić u susretu s Donaldom Trumpom i Bijelom kućom.
Je li Aleksandar Vučić kontroverznim sporazumom s Kosovom pod Trumpovim pokroviteljstvom naljutio Vladimira Putina? Sudeći po velikim nastojanjima kontroliranih beogradskih medija da javnost ovih dana uvjere u suprotno, može se zaključiti da jest: vatrogasne šmrkove ne usmjerava se tamo gdje nema vatre,
Nakon što je glasnogovornica šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova, Marija Zaharova, poniznog Vučića u stolici naspram Trumpa na Facebooku slikovno i nimalo diplomatski usporedila sa sličnom zavodničkom pozom glumice Sharon Stone iz filma “Sirove strasti”, Vučić je reagirao prilično uvrijeđeno. Ubrzo su se u Beogradu svojski potrudili javnost uvjeriti u svoju verziju priče.
Vučić razgovarao telefonom s Putinom
Zbog toga je došlo do telefonskog razgovora predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prije dva dana. Prema razgovoru, Beograd se obvezao ostati istinskim ruskim partnerom i štititi vojnu neutralnost zemlje, bez obzira na njezin složeni geopolitički, vojni i ekonomski položaj, izjavio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nakon telefonskog razgovora s ruskim kolegom Vladimirom Putinom, piše rs.N1.info
“Poseban fokus bio je na pitanju Kosova. Vučić je obavijestio Putina o pregovorima u Washingtonu. Putin je potvrdio da Rusija nije promijenila svoj stav u potrazi za uravnoteženim i kompromisnim rješenjem prihvatljivim za Beograd koje bi trebalo potvrditi Vijeće sigurnosti UN-a,” stoji u izjavi.
Što je bio pravi smisao razgovora Vučića i Putina, možemo samo pretpostavljati, ali sigurno nije bio ‘na obostrano zadovoljstvo’ kako Beograd želi prikazati. To je posve jasno nakon objave Marije Zaharove, za koju je dobila mig i dozvolu od Lavrova i Putina.
Zbog pritiska EU Srbija mora otkazuje vojne vježbe
Osim toga, Srbija je zbog pritiska iz Europske unije na šest mjeseci morala otkazati sudjelovanje u svim vojnim vježbama sa svim partnerima, istočnim i zapadnim: NATO-om, Rusijom, Kinom i Europskom unijom. Ministar Vulin nije bio baš precizan kada je trebao objasniti o kakvim je pritiscima točno riječ. Samo je naglasio kako je Srbija pod “velikim i nezasluženim pritiskom Unije”, koji je, po njegovim riječima, posljedica histerije što utječe na političke odluke i usmjerenja velikih i utjecajnih zemalja. Vulin, naime, tvrdi da je Srbija pod ucjenom da odustane od planiranih vježbi u Bjelorusiji, jer bi u protivnom bila ugrožena europska budućnost Srbije.
Amerika upozorava – Što je potpisano, to je to!
Samo tjedan dana nakon sporazuma između Srbije, Kosova i vlade Sjedinjenih Američkih Država, Srbija je pokušala neke stvari staviti pod znak pitanja i to iz Beograda. Zna se da je to samo neuspješan diplomatski pokušaj da se opravda da Vučić nije znao što potpisuje. Znao je Vučić sve prije sastanka jako dobro, samo se pred kamerama u Bijeloj kući na tipično bizantinski način pretvarao i lovio za glavu.
Sve je to bilo dogovoreno ranije, a ovo sve kasnije je samo Vučićevo ‘izmotavanje’.
Naravno, uslijedio promptni odgovor iz Washingtona, koji se svodi na upozorenje srpskom vodstvu na čelu s Aleksandrom Vučićem, “nema natrag, što je potpisano, potpisano je”. U najkraćem, Vučić se pokušava izvući pred srbijanskom i svjetskom javnosti jer je potpisao da će otvoriti veleposlanstvo u Jeruzalemu, a zauzvrat bi stigle američke investicije, dok bi, na drugoj strani, Izrael priznao Kosovo.
Ali, Amerika ne voli da ju vuku za nos.
Richard Grenell, specijalni izaslanik predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za Kosovo i Srbiju, uključio se na Twitteru u diskusiju u vezi s izjavom srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića o premještanju srbijanskog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem.
Richard Grenell, koji je na Twitteru pratio diskusiju o tome, napisao je: “Reći da se srbijanska vlada vraća unazad nakon izjave ministra vanjskih poslova. Smijem se naglas (LOL).” Time je najbliži suradnik američkog predsjednika kada je riječ o potpisanom sporazumu na relaciji Srbija – Kosovo u Bijeloj kući dao do znanja da nema povratka na staro.
Vučić je nasjeo – već dugo nitko u svijetu nije tako izigran
Vučić je nasjeo i sad grije kukavičje jaje koje mu je elegantno podvalio glavni pregovarač Richard Grenell. Sporazum koji premijerka Brnabić prikazuje kao veliki uspjeh za Srbiju tek će pokrenuti lavinu interesantnih diplomatskih reakcija. Europska Unija i Putin već su se javili. Nakon majčice Rusije uslijedit će i pozdrav iz Kine. Huawei, koji je imao velike planove sa Srbijom, tako će ostati izigran i na cjedilu Trumpove diplomatske pobjede. Dugo već netko nije bio izigran u svjetskoj politici kao Vučić u epohalnom susretu s Bijelom kućom.
Nekadašnji ‘mali od kužine’ četničkog vođe Šešelja, konačno je ostvario ”vekovna” predviđanja o Beogradskom pašaluku. Sužujući si manevarski prostor, veliki Delija, navijač Crvene zvezde, veliki Srbin, Aleksandar Vučić više neće imati mjesta niti će znati gdje to može zaigrati nasred zemlje Srbije. De facto priznavši samostalnost Kosova, što je bilo i očekivano, Vučić je postao europskom avangardom priznavanjem i Jeruzalema. Srbija je, iza Gvatemale, druga država svijeta koja otvara veleposlanstvo u Jeruzalemu, a posljedice tog samoubilačkog poteza tek će se vidjeti u odnosima s arapskim državama i Turskom (Erdogan je već oštro reagirao), ali i Rusije, Kine i SAD-a.
Mini-Schengen je uspjeh za Albance, a ne za Srbe
Pojedini mediji se trude uvjeriti javnost, pa čak i u Hrvatskoj, da je Vučićev najveći uspjeh tzv. ‘mini-Schengen’, kako ga bez razloga zovu hrvatski mediji. Tako je jedan hrvatski list napisao da ‘u “mini Schengenu de facto neće više biti granica između Srba”.
Istina je posve drugačija.
U gospodarskom prostoru suradnje država Srbije, Kosovo, Albanija i Sjeverna Makedonija najveći su dobitnici Albanci. Dok u ove tri države izvan Srbije živi vrlo malen broj Srba, Albanija i Kosovo su gotovo sto posto države naseljene Albancima. Sjeverna Makedonija je de facto država Makedonaca i Albanaca koji tamo čine preko 35 posto stanovništva, a i na jugu Srbije živi kompaktna albanska zajednica i to baš na granici s Kosovom i Makedonijom. Otvaranje granica, protok ljudi i kapitala najveći je dobitak za Albance, a ne Srbe. Albanci se udružuju u jedinstven geopolitički i ekonomski prostor na gotovo stopostotnom prostoru gdje živi, dok brojna zajednica Srba u BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj ostaje izvan tog prostora.
Srbija bi mini-Schengen kao uspjeh mogla proglasiti kada bi u njemu bili Srbija, Crna Gora, Republika Srpska i Kosovo, ali ovo što se stvara je zasigurno veliki uspjeh politike Albanaca u tri države: Kosovo, Albanija i Sjeverna Makedonija. A to nije slučajno: zna se da su stožerne prijateljske države SAD-a u ovom dijelu svijeta Kosovo i Albanija, pa logika stvari nalaže da Amerikanci idu za jačanjem jedinstvenog geopolitičkog i ekonomskog prostora gdje žive Albanci. Vučić je i na tom polju očito izgubio.
Ponovimo još jednom: već dugo nitko nije u svjetskoj politici tako izigran i posramljen kao Aleksandar Vučić.
Usprkos tome što se on sam, srbijanski mediji i dobar dio hrvatskih medija trudi dokazati drugačije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
