Selak Raspudić: ‘Ne postoji “pravo na dijete”. Kod udomljavanja/posvajanja treba gledati što je u interesu djeteta’

Kada je netko s drugim ljudskim bićem u vezi i kada tom nekom drugom daje i povjerenje u ljubavi to je u stvari revolucionaran potez? Prava mala revolucija dati nekom povjerenje.

U HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva gostovala je Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica.

Osjeća li se revolucionarno jer je srce dala “visokom Hercegovcu”, Selak Raspudić kaže da se tako osjeća otkad imaju dijete.

Zagovornik sam toga, navodi, da totalitarne i represivne metode koje inzistiraju na tome da se otprilike svatko mora brinuti sam za sebe, a one su na tragu toga da svatko mora predstavljati sam sebe i sve ostalo što izgleda popularno i ljevičarski da zapravo ne odražavaju pravu bit ljudske prirode.

– Mi uvijek prepuštamo dio djelovanja drugima i moramo ukazivati povjerenje jedni drugima da bi mogli funkcionirati kao ljudska bića i u politici i u ljubavi, samo je pitanje kome dajemo povjerenje, rekla je.

Čovjek je biće zajednice i sebe prepoznaje u drugima i druge prepoznaje u sebi. To se najbliže vidi u ljubavničkom odnosu, a u njemu možemo biti i najusamljeniji i to je opomena mom muškarcu.

Na pitanje da ga je iznenadila kada mu je na njegovu izjavu da kreće u politiku, odgovorila da i ona kreće, odgovara da ga nije htjela samog pustiti u rat.

Bili smo sličnih razmišljanja, nemamo identične političke stavove, i kada smo razmišljali o tome da ide u politiku, nije vjerovala da će to zaista učiniti.

Ne bi kaže žalila da nije ušla u Sabor, jer kako kaže, ne može se žaliti za nečim ako se ne pokuša.

– Ne možete žaliti ako ste dali sve od sebe. Nisam od onih koji misle da će osvojiti svemir, mislila sam da je moguće da ne prođem, nema veze, probala sam.

Izjavila je da u razgovorima s Mostom “nije žicao ništa za ženu”.

Za ozbiljniji nastup u Saboru, a kako ju je voditelj pitao da izgleda kao “odlikašica i želi se dokazati učitelju”, tvrdi da joj se čini kako je tu riječ o predrasudama da kada su žene aktivne i angažirane, često ostavljaju dojam kao da su štreberice.

– Mene je Sabor baš suzbio, jer imate pet minuta ili još manje, to što ne možete replicirati premijeru na aktulanom satu dok govori. Jedini način je da mu postavite pitanje ako tražite povredu poslovnika i zato se veliki dio oporbe poziva na famozni članak 238. koji zapravo se poziva na omalovažavanje saborskih zastupnika, a moram priznati da je to često i opravdano zbog njegove retorike, ne zato što smo povrijeđeni, nego jer to jedini način da možemo odgovoriti premijeru.

Mislim da je kod nas arogancija zamijenila kompetenciju, izjavila je.

– Premijer ima bahatost u nastupu i time prikriva nedostatak autentičnog vodstva. Smatram da je došlo vrijeme da inicijativama pokažemo da mi možemo bolje.

Kad vidite premijera da razgovara s novinarima, a novinari nisu novinari, jer oni predstavljaju narod, onda imate dva tipična načina ponašanja, dodaje.

– Jedan je sad ću ja vama objasniti, a drugi je kad nešto kaže, onda poentira i što ćemo sad, to, kaže Selak Raspudić, nije dobar put.

Dobar vladar koji suvereno vlada i kojemu narod vjeruje je, kaže, recimo Angela Merkel.

– To je prirodan autoritet koji se stječe donošenjem dobrih odluka.

Što se tiče Sabora i mišljenja nekih kolega da se trebala držati znanosti , ističe da bi se zapravo dosta stručnjaka htjelo politički aktivirati, ali se malo srame, baš kao što se i ona sramila.

– Možda će moj politički put biti pogreška, ali možda će se tu otvoriti put za aktivaciju novih ljudi, jer odavno se nije pojavio netko kome su građani vjerovali u punom smislu te riječi.

Smatra da bi glavnu ulogu trebao imati Sabor, jer se onda može sve mijenjati.

Posljednja knjiga koju je napisala zove se Zlo i naopako. Je li razmišljala o tome da napiše istraživanje o tome da se kao zlo samo po sebi smatra političare i politiku, kaže da je to problem demokratskog deficita.

– To je problem demokratskog deficita, nemamo povjerenja u Vladu. S druge strane, Vladu ne zanima mišljenje građana. Imali smo zaista aktivne referendumske inicijative koje je Vlada ignorirala. Ovdje nije čak ni pitanje je li skupljen dovoljan broj potpisa, to je već dovedeno u pitanje i tražit će se ponovno prebrojavanje, već je riječ o tome ne radi li se o 10 potpisa više ili manje, već ako vama 400 tisuća ljudi nešto poručuje i spremno se ujediniti oko neke teme, morate pronaći način da to iskomunicirate s njima. Suludi broj potpisa se traži za bilo koju referendumsku inicijativu, poanta je da čujete građane. Imamo jako lošu komunikaciju između građana i političara, a dobar dio ne vjeruje opoziciji. Ili je interesno vezan, na tragu toga koliko imamo zaposlenih u državnim tijelima od Općina pa nadalje, jer i dalje ista stranka koja generira to nepovjerenje i dalje je na vlasti.

Na pitanje može li s Možemo!, kaže da je Možemo! već pokazalo da ne može.

– Dogodila se jedna stvar koja ne ide na čast oporbi. U trenutku kada se govorilo o tome da su donesene pogrešne i možda i neustavne mjere za rad u Saboru, to je ova situacija gdje smo potpunosti eutanazirani. Kada je ta situacija artikulirana, ja sam se prva javila za stanku da kažem da ne možemo ovako funkcionirati i da nam žele začepiti usta, Tomašević se nešto rugao s tim traženjima stanke, a onda pet minuta nakon toga kada su shvatili da ne mogu sudjelovati u raspravi, onda su i oni digli bunu.

Ispada da i neideološke teme imaju ideološki predznak pa sam pesimistična po tom pitanju, dodaje.

Je li očekivala da će biti na čelu Odbora za ravnopravnost spolova, kaže da ovo može biti promjena u dobrom smjeru da se pokaže da teme ravnopravnosti koje se često vežu pogotovo za nasilje, nemaju ideološki predznak.

> 5 činjenica o statusu roditelja odgojitelja i zašto ova demografska mjera nije primijenjena na cijelu Hrvatsku?

O ženama kao majkama kojima je to zanimanje, Selak Raspudić ističe kako je to na tragu mjera koje su donesene, barem u gradu Zagrebu.

– I koje jesu mnogim majkama olakšale posao i koje zaista žele da to bude shvaćeno kao posao, da se cijeni u društvu. I s druge strane, feminizam govori upravo o tom neplaćenom, kućanskom radu i koji omogućava, feminističkim rječnikom, reprodukciju kapitala.

Na pitanje je li korektno svesti ženu samo na majku, kaže da to nije “samo”.

– Biti majka je vrlo zahtjevan, ako ne i najzahtjevniji posao koji postoji na svijetu, ističe Selak Raspudić.

– To nije samo, to može biti i sve, ovisi na koji način ćemo vrednovati taj posao. Trebamo uvažiti činjenicu, koje ni ja nisam bila svjesna dok nisam dobila dijete, koliko je zahtjevan taj posao. Možda ga je pogrešno tako nazivati, a možda tako i treba da ljudi shvate koliko je to ozbiljno, da je to velika stvar, rekla je.

Hoće li žena raditi i biti isključivo majka ili će se baviti i nečim drugim, odluka je na njoj, bitno je da se ta odluka poštuje, zaključuje Selak Raspudić.

Što se tiče feminizma, ističe kako je primamljiv autentični feminizam. Jer, kako navodi, ravnopravnost ne znači da žene budu nad muškarcima, nego da se svi bore za neko pravednije društvo.

– A kod nas imate situaciju gdje se feminizam koristi za dijeljenje packi i kad treba i kad ne treba.

Kao primjer je navela bivšu predsjednicu, za čiji mandat kaže da bi trebala još jednu emisiju, te kako kaže, neće o tome.

– Vi ste nju trebali na neki način nagovoriti, ako ste feministica, prema mom sudu, da bude feministica. I afirmirati njezine pozitivne pomake na tom tragu. ona je dosta govorila o tome da će aktivirati na području ženskih prava, a ne govoriti o tome samo da biste dijelili packe.

Smatra da se feminizam koristi kao oružje moći da tu praksu treba promijeniti.

Što će konkretno učiniti da bi položaj žena u Hrvatskoj sutra bio drukčiji, odnosno bolji, navodi određene inicijative.

– Inicijativa koju bih prvu željela pokrenuti je ono što je prvo na redu. 22. rujna je nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama i htjela bih pokrenuti inicijativu pod nazivom “Tko se tuče, taj se voli”. Htjela bih pokrenuti natječaj s Ministarstvom znanosti, moguće i s Animafestom, da se napravi serija edukativnih crtića o nasilju u školi u odnosu djevojčica i dječaka. Drugo se tiče radnog naslova “Želim što više followera”. To je rana seksualizacija kojoj su izložene djevojčice pa i dječaci, a odnosi se na Instagram, i nesvjesni su da sve što čine ima trajne posljedice.

Nije, kaže, problem poistovjećivanje s idolima, djevojčice su uvijek htjele nositi mamine štikle. Nego ono čega djeca nisu svjesna i o čemu treba razgovarati s njima, a to je da postoji velika razlika između toga ako je u igri ispred zgrade obula štikle i onoga kada je svoju fotografiju stavila u virtualni svijet. U tojj sferi posljedice traju zauvijek.

U trećoj inicijativi bi htjela progovoriti o nasilju nad muškarcima, pod nazivom “Rekao sam ne”.

– Muškarci su ne samo počinitelji seksualnog nasilja, nego i žrtve tog nasilja, jer ako afirmiramo jedni druge ne samo kao zločince, nego i kao žrtve, onda će se i odnos muškaraca tada mijenjati.

Na pitanje hoće li se kandidirati za gradonačelnicu Zagreba, odgovorila je kako nema tu ambiciju.

O posvajanju/udomljavanju djece kaže da ne misli da je to ideološko pitanje.

– Ono što je najvažnije je dobrobit djece. I osim dokumenata kao Konvencija o pravu djeteta koje o tome eksplicitno govore, zaista postoje prava djece, ne postoji pravo na dijete. Kada govorimo o tome treba gledati što je u interesu djeteta. Mišljenje se donosi na temelju činjenica, a ne predrasuda. Ima veliki broj djece koja čekaju udomljavanje i ono što je osnovno u tom čekanju na udomljavanje je taj što djeca u domovima ne uspijevaju razviti osjećaj privrženosti. Ona jednostavno žele nekome pripadati, pa se kaže, ona bi otišla s bilo kime samo da mogu razviti taj osjećaj privrženosti, da su nečija. To je i dalje važno za njihov emocionalni razvoj. To je jedan aspekt, drugi je kako bi društvo reagiralo na tu situaciju. Ako tražimo dobrobit djeteta – trebamo vidjeti je li za njihov razvoj štetnije to da ostanu u domu ili bi društvene okolnosti negativno utjecale na njih ako bi ih se udomljavalo. Djeca moraju biti prioritet.