”Koji je uopće smisao Svjetskog ekonomskog Foruma (WEF) u Davosu nakon što je ruska invazija na Ukrajinu definitivno označila kraj projekta globalizacije? Pitanje je to koje se nadvija nad svjetski najpoznatijim godišnjim skupom političara i poslovnih ljudi koji su se ovih dana, nakon dvogodišnje stanke zbog COVID-a, ponovno okupili u švicarskom zimovalištu Davosu. Na prvi pogled ono se čini suvišnim”, piše Višnja Starešina u svojoj kolumni za Lider koju djelomično prenosimo.
(…)
Utjecaj WEF-a u Davosu nikad se nije mjerio brojem sudionika, već njihovom posebnošću. A ove godine i SAD i Kina šalju drugu političku ligu; ruski politički establišment ne samo da ima problema sa sankcijama (WEF je uvijek znao zaobići sankcije, ‘izdići‘ se iznad njih) nego je prezauzet domaćim stvarima; ruski oligarsi, kod kojih se, navodno, najbolje partijalo uz kavijar i šampanjac, moraju se danas brinuti za vlastito zdravlje i sigurnost, izbjegavati stubišta, balkone, poledice, nekušanu hranu i neregistrirane Lade Nive. A to što će Davos spojiti njemačkoga kancelara Olafa Scholza i EK-ovu šeficu Ursulu von der Leyen, i nije neki spoj.
(…)
Budućnost WEF-a u Davosu danas se propituje prije svega zbog gubitka njegova sadržaja. U posljednjih četvrt stoljeća Klaus Schwab stavio je svoj (gotovo obiteljski) think tank WEF, koji je mnogo više od godišnjeg sastanka u Davosu, potpuno i bezrezervno u službu globalizacijskog projekta. WEF je postao zaštitni znak globalizacije i njezina institucionalizirana PR platforma. Pritom su kritičari globalizacije Klausu Schwabu nerijetko pripisivali veće uloge i moći u globalizacijskom projektu nego što ih je doista imao.
Za kritičare globalizacije Schwab je postao nešto kao njezin dežurni vrag
Za kritičare globalizacije on je postao nešto kao njezin dežurni vrag, uz bok Sorosu i Gatesu. No on je ipak bio tek poslužitelj globalističkog projekta, vješti menadžer bez suvišnih skrupula koji je u WEF-ovoj koncepcijskoj krizi nakon završetka hladnog rata prepoznao trend koji će dominirati u sljedećih četvrt stoljeća i potpuno uza nj vezao WEF u Davosu, koji je tada tražio svoj novi smisao.
>Čudna izjava Bidenova izaslanika u Davosu o ”izabranim ljudima” koji spašavaju planet
Na tome je razvio obiteljski kontrolirani biznis koji danas okrene gotovo četiristo milijuna dolara na godinu. Pitanje budućnosti i smisla WEF-a u Davosu nakon završetka globalizacijskog projekta ozbiljno je zato što ga danas postavljaju i dosadašnji najeminentniji sudionici tog projekta poput Financial Timesa, CNN-a, New York Timesa… CNN je doslovce bio WEF-ova medijska produžena ruka, a ovih dana konstatira kako se WEF-ov utjecaj rasplinuo.
>Davos – 5000 švicarskih vojnika čuva ‘elite’ na sastanku Svjetskog ekonomskog foruma (WEF)
Kolumnistica Financial Timesa, WEF-ova drugoga važnog partnera, okvalificirat će ga pak kao ‘potpuno irelevantnog‘.
(…)
Nije sve u dosegu i vidljivosti
Globalizaciju danas šalju u prošlost njezini do jučer glavni glasnogovornici, pokapajući s njome i Klausa Schwaba i njegov WEF u Davosu. Reklo bi se, izgubio je dosadašnji posao. No je li to zbilja kraj najpoznatijega svjetskog političko-ekonomskog foruma i razgranatoga istoimenog think tanka? Nisam baš sigurna.
Schwab se uvijek okretao za trendovima, tražeći u njima svoju nišu utjecaja i novca. I glavna tema ovogodišnjega Foruma na tom je tragu – ‘Suradnja u fragmentiranom svijetu‘. WEF u Davosu sigurno će izgubiti doseg i vidljivost kakve je imao kao PR platforma globalističkog projekta na svome vrhuncu. Ali nije sav utjecaj u dosegu i vidljivosti. I Schwab to dobro zna. Još iz svoga ranog razdoblja.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
