Što su ‘najlonske fakture’ zbog kojih je uhićen Erdoganov oponent?

Turska je u previranju nakon što je 19. ožujka uhićen istanbulski gradonačelnik Ekrem İmamoğlu, istaknuti oporbeni političar i mogući izazivač predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu. Uhićen je pod optužbama za korupciju. Turska vlast tvrdi da su optužbe utemeljene na dokazima, dok oporba smatra da se radi o političkom progonu. Više od tisuću prosvjednika koji su ustali protiv njegova uhićenja također je privedeno, kao i nekoliko novinara.

Stotine tisuća ljudi izašle su na ulice, tvrdeći da je riječ o ozbiljnom udaru na demokraciju. İmamoğlu odlučno odbacuje sve optužbe. U međuvremenu je imenovan kandidatom Republikanske narodne stranke (CHP) za predsjedničke izbore 2028. godine.

>Erdogan pritvara protivnike i razmatra ustavne promjene kako bi osigurao novi mandat

Lažno fakturiranje u središtu optužbi

Središte optužbi čini praksa poznata u Turskoj kao naylon faturacılık – doslovno „najlonsko fakturiranje“ – što označava izdavanje lažnih računa. Ovaj izraz ne odnosi se na administrativne pogreške ili knjigovodstvene propuste, već na svjesne pokušaje krivotvorenja transakcija, povećanja rashoda ili prikrivanja stvarnih korisnika financijskih sredstava. 

Iako je zakonom zabranjeno, lažno fakturiranje široko je rasprostranjeno i smatra se dijelom turske neformalne ekonomije. Neformalno gospodarstvo u Turskoj obuhvaća razne aktivnosti – od ulične prodaje i neslužbenog recikliranja do sofisticiranih poreznih prijevara u kojima sudjeluju registrirane tvrtke.

1 od 12

Korupcija unutar sustava

Ova praksa pokazuje da korupcija ne djeluje nužno izvan sustava, već često iz njega crpi snagu. Razotkriva nejasne granice između formalnih i neformalnih ekonomskih aktivnosti. Također pokazuje kako pojedine tvrtke manipuliraju zakonskim okvirima kako bi izgledale usklađene sa zakonima, a istovremeno sudjelovale u nezakonitim radnjama.

U rujnu 2024. tursko Ministarstvo financija otkrilo je lažne fakture u vrijednosti od 3 milijarde turskih lira (oko 61 milijun funti). Istraga je obuhvatila oko 4.500 velikih poreznih obveznika. Tijekom posljednje četiri godine intervjuirano je više od 60 poduzetnika i radnika – od vlasnika malih obrtničkih radionica do menadžera u velikim kompanijama. Jedna se tema neprestano ponavljala: Naylon faturacılık.

>Turska: Prosvjedi zbog uhićenja Erdoganovog predsjedničkog protukandidata

Normalizacija neformalnog poslovanja

Mnogi su ga opisivali ne kao iznimku, već kao „uobičajeni dio poslovanja“ u neformalnom gospodarstvu. U sustavu u kojem su zakoni često neujednačeno provedeni, a institucije slabe, ova je praksa posljednjih godina postala normalizirana. Pravne regulative je zabranjuju, no u društvenom kontekstu ona se uvelike tolerira. Turska gospodarska stvarnost pokazuje kako pravila i praksa često nisu usklađeni, što dodatno komplicira borbu protiv financijskih malverzacija.

Prema turskom zakonu, izdavanje ili korištenje lažnih faktura ozbiljno je kazneno djelo, za koje je predviđena zatvorska kazna od tri do osam godina. Ipak, mnogi poduzetnici, osobito oni koji posluju u sivoj zoni neformalne ekonomije, smatraju je nužnim dijelom poslovanja. Za njih je to prilagodba na rastuće troškove, birokratske prepreke i sustav koji često kažnjava one koji posluju isključivo legalno.

Politički motivirana akcija?

Oporbeni čelnici, uključujući predsjednika CHP-a Özgüra Özela, tvrde da je uhićenje İmamoğlua politički motivirano – pokušaj da ga se diskreditira prije idućih izbora. Özel je ovu akciju nazvao „pokušajem puča“ protiv demokratske budućnosti Turske. Na konferenciji za medije otkrio je da su među uhićenima i osobe povezane s tvrtkama koje su tijekom İmamoğluova mandata dobivale javne ugovore od Istanbulske metropolitanske općine (İBB). Tvrdi i da su neki od uhićenih studenti ili rođaci bez stvarne uključenosti u poslovne odluke ili javne natječaje.

Ključna optužba jest da su te tvrtke izdavale lažne fakture, naplaćivale radove koji nisu izvedeni ili napuhavale troškove. No, Özel ističe da do sada nije predočen nijedan konkretan dokaz. Optužbe se uglavnom temelje na svjedočanstvima gizli tanık (tajnih svjedoka).

Jedan od tih svjedoka navodno je naveo i komunikacijsku tvrtku koja je radila ne samo s İBB-om nego i s vladom. Među njezinim klijentima bile su i kampanje naručene od Ureda za komunikacije predsjedništva, koji izravno surađuje s Erdoğanom. Kada se ista aktivnost pod jednom administracijom smatra legitimnom, a pod drugom kriminalnom, granica između zakona i politike postaje opasno tanka.

Selektivna pravda i politički obračuni

Dok se oporbeni gradonačelnici u Turskoj suočavaju s brzim pravosudnim postupcima zbog korupcije, ozbiljne optužbe protiv bivšeg gradonačelnika Ankare Melih Gökçeka ostaju neistražene. On negira te optužbe, koje uključuju gotovo 46 milijardi turskih lira javnih gubitaka.

Gökçek je bio član Erdoğanove vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP). Protiv njega je podneseno 97 prijava zbog nepravilnosti tijekom njegova mandata do 2017., ali nijedna nije rezultirala istragom. Kritičari tvrde da to potvrđuje selektivnu pravdu u zemlji.

Ovo nije samo priča o lažnim fakturama. Riječ je o sustavu u kojem se zakoni ne primjenjuju jednako, a pravne sive zone su brojne.

Neformalnost postaje politički alat. Praksa poput naylon faturacılık, koja se u određenim okolnostima tolerira, može u drugima postati kazneno djelo. Tvrtke koje su u dobrim odnosima s vladom mogu nesmetano poslovati, ali čim ti odnosi zahlade, mogu se naći pod istragom.

>Turske vlasti privele glavnog Erdoganovog suparnika

Političke granice pravde

U današnjoj Turskoj ključno pitanje često nije je li neka radnja zakonita ili nezakonita, već tko je u nju uključen i čiji interesi su ugroženi. Granice između legalnog, neformalnog i kriminalnog nisu samo ekonomske – one su duboko političke.

U atmosferi sve veće polarizacije i nepovjerenja u institucije, mnogi vjeruju da kazna za korupciju više ovisi o političkoj pripadnosti nego o samom djelu. Takva percepcija dodatno produbljuje podjele u društvu. Turska demokracija i pravosudni sustav suočavaju se s ozbiljnim ispitom. Problem nije samo korupcija, već i način na koji se ona istražuje i sankcionira.

U ovom nesigurnom trenutku ključno je ne samo tražiti odgovornost, već i obnoviti povjerenje u institucije i osigurati da se pravda primjenjuje jednako na sve. Prosvjednički slogan “Hak, hukuk, adalet” („Prava, zakon, pravda“) nosi dublje upozorenje: moć je prolazna, ali pravda mora opstati. Mnogi sada podsjećaju Erdoğanovu vladu na ključnu pouku povijesti – oni koji danas kontroliraju sustav možda će ga sutra trebati kako bi obranili vlastite slobode, piše The Conversation.

Izvor: narod.hr/The Conversation