”Njemačka je pod potpunom ruskom kontrolom zbog novog plinovoda. Čemu uopće služi NATO? Da Njemačka plaća Rusiji milijarde dolara za plin i energiju, a SAD plaća zaštitu Europe i potom gubi milijarde na trgovini? Mora se platiti 2 posto BDP-a! Odmah, a ne do 2025.”, prozivao je brutalno američki predsjednik zaprepaštene šefove država i vlada na summitu NATO-a u Bruxellesu. A onda je svima laknulo kada je uperio prst prema glavnome krivcu prozvavši: “Ti Angela!”, piše Višnja Starešina u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Bilo je to na summitu NATO-a prije četiri godine, a onaj brutalni američki predsjednik, koji je vikao na europske saveznice i saveznike upozoravajući na ovisnost o Rusiji i tražeći da se više posvete vlastitoj sigurnosti i obrani, bio je dakako Donald Trump. No većina prisutnih tada nije izdvajala 2 posto BDP-a za NATO. “Švercali” su se uz njemačko-rusko partnerstvo, uživajući u redovnim i koruptivnim profitima od ruskih energenata, a samo oni najbolji među njima mogli su računati i na privilegirani – “čaj s Putinom”.
>Usprkos Putinovim najavama, ruski plin i dalje neometano teče u Europu
Na nedavnom summitu NATO-a u Bruxellesu aktualni američki predsjednik Joe Biden nije vikao na saveznike. Za razliku od Trumpa, on viče na Putina. A i nije bilo nikakve potrebe vikati na saveznike. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja ih je dakako sve zatekla i iznenadila (neki novi Putin?!), otrijezniše se prilično saveznici od ruskog čaja s votkom i jedva dočekaše Bidena u Bruxellesu. Da im kaže što i kako dalje.
…
Ukratko, NATO već odavno nije bio toliko važan i jedinstven. No, očito taj invazijom iznuđeni politički zaokret nije dovoljan za trajniju otpornost na “ruski virus”.
Politika dubokog njemačko-ruskog partnerstva trajala je u kontinuitetu više od dvadeset godina i danas ima snažne posljedice na europsku sigurnost i ekonomiju. Zapravo, nakon ruske invazije na Ukrajinu, čak i posljednji nevjerni Tome morali su priznati da je privilegiranim energetskim, gospodarskim i trgovačkim partnerstvom s Rusijom, Njemačka kao vodeća europska država, dovela cijelu Europu u energetsku ovisnost o Rusiji, praktički je izručila Putinu.
Da je cijelo to vrijeme i financijski i politički snažila Putina i ohrabrivala njegovu velikorusku megalomaniju. Da je vrlo bahato ignorirala sva upozorenja da to ne čini, da zaustavi izgradnju Sjevernog toka 2, koja su dolazila s druge strane Atlantika, čak i kada su bila mnogo nježnija od Trumpovih. Da je gdjegod i kadgod je stigla “gazila” Poljsku, koja je cijelo vrijeme upozoravala na pogubnost tog njemačko-ruskog strateškog partnerstva. Da to nije bio samo projekt Angele Merkel ili prije nje Putinova prijatelja Gerharda Schrödera, već je riječ uistinu o dubokom partnerstvu, a praktički cijeli aktualni njemački državni establišment (izuzev Zelenih) bio je njegov dionik.
…
Njemačka je zato danas zasluženo na optuženičkoj klupi, kao glavni krivac za hranjenje i ohrabrivanje Putinove imperijalne politike i rata u Europi. Njemačko gospodarstvo (a s njime i europsko) platit će visoku cijenu ruskog svrstavanja.
Njemačko vodstvo predvođeno kancelarom Scholzom razumjelo je da mora napraviti strateški politički i gospodarski, prije svega energetski zaokret, ako želi spasiti njemačku budućnost. Ali zaista nije pravedno Njemačkoj i Angeli Merkel pripisivati svu krivicu, a zaboraviti koliko je rusko partnerstvo bilo lukrativno za igrače iz drugog, trećeg ili čak četvrtog reda i za njihove prijatelje: od francuskog Macrona, nizozemskog Ruttea, preko notornog mađarskog Orbana i cijele niske austrijskih kancelara, do naših lokalnih igrača i mešetara. Niti ih je Merkel tjerala na Putinove čajanke, niti ih je Putin lasom hvatao – čekali su u redu na svoju šalicu.
I zaista je vrlo nepametno ponižavati Njemačku i njezine najviše dužnosnike, onako kako to osokoljen trenutačnim zapadnim potporama čini ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sa suradnicima. Između ostalog i odbijajući primiti njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera. Jer nakon ove krize, Njemačka će i dalje biti velika europska država. A Zelenski i prijatelji će tek poslije rata morati (na)učiti koliko su politička prijateljstva varljiva i promjenjiva”, zaključuje Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.