Svjetska zdravstvena organizacija želi maknuti transrodnost s liste mentalnih poremećaja!

U globalnom popisu medicinskih stanja Svjetska zdravstvena organizacija kreće prema isključivanju identiteta transrodnosti kao mentalnog poremećaja. Nova studija predlaže dodatnu potporu prijedlogu koji će izbrisati višedesetljetnu odredbu, piše Nytimes.com.

Promjena, koja je do sada odobrena od strane svakog povjerenstva koje ju je razmatralo, je u fazi pregleda za sljedeće izdanje W.H.O. kodne knjige koja klasificira bolesti i utječe na liječenje bolesnika širom svijeta.

“Namjera je da se smanje prepreke za prihvaćanje”, rekao je Geoffrey Reed, psiholog koji koordinira dio za mentalne poremećaje zdravlja i ponašanja u narednom izdanju kodne knjige, koja se zove Međunarodna klasifikacija bolesti, ili I.C.D.

Dr. Reed, profesor na Nacionalnom autonomnom sveučilištu u Meksiku i autor nove studije rekao je kako prijedlog da se ukloni transrodnost od kategorije mentalnih poremećaja “nije dobivanje opozicije iz WHO” što upućuje na to da će vjerojatno biti uključena u novo izdanje kodne knjige. Pročišćeni svezak biti će prvi u više od 25 godina, a trebao bi biti odobren u svibnju 2018.

Zagovaratelji i stručnjaci mentalnog zdravlja kažu da će uklanjanje oznake za mentalno zdravlje iz identiteta transrodnosti imati snažnu oznaku prihvaćanja.

“To šalje vrlo jaku poruku kako ostatatak svijeta više ne smatra da je to mentalni poremećaj “, rekao je Dr. Michael First, profesor kliničke psihijatrije na Sveučilištu Columbia i glavni tehnički savjetnik u novom izdanju kodne knjige, koji je poznat po svojim inicijalima i brojem izdanja ICD -11 .

“Jedna od prednosti da se miče iz dijela mentalnih poremećaja je smanjenje stigme”. Ostali dijelovi predloženih promjena također uzbuđuju raspravu. Prijedlog nije micanje transrodnosti iz kodne knjige u cjelini, već ga premjestiti u novu stvorenu kategoriju: “Stanja povezana sa seksualnim zdravljem”. Mnogi, ali ne svi, zagovornici favoriziraju ideju vođenja transrodnosti u nekom obliku kodne knjige, jer oznake se naširoko koriste za naplatu i osiguranja zdravstvenih usluga i za provođenje istraživanja bolesti i liječenje. Ali u koje poglavlje bi to pripadalo?

“Mislim da je malo problematična ideja da se stavi u poglavlje o seksualnom zdravlju jer to nema nikakve veze sa seksom “, rekao je dr Griet De Cuypere, psihijatar u Centru seksologije i spol na Sveučilištu bolnica u Ghentu u Belgiji, član je upravnog odbora Svjetske strukovne udruge za transrodno zdravlje.

“Ako je moguće da se što više odvoji, bilo bi bolje”. Drugi su zabrinuti zbog prijedloga za promjenom imena iz “transeksualnosti” do “spolne nepodudarnosti”, izabrano ime pokušava izraziti “nesklad između osobnog doživljaja rodnog identiteta i svog tijela”, rekao je dr. Reed, koji je bio dio radne skupine koja preporučuje promjene Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Jedan od problema je da se “nepodudarnost” rezonira drugačije na različitim jezicima. “Na engleskom to zvuči nekako neutralno – moja asocijacija je s geometrijom “, rekao je dr Reed. “No, na španjolskom zvuči jako loše, zvuči kao vrsta psihoze.” Dakle, na španjolskom jeziku prijedlog je “spolno neslaganje “, koji, kako tvrdi,” na engleskom jeziku zvuči jako loše.

“Jezične razlike su samo dio problema. “Terminologija je teška, jer se nikome ne sviđa ništa”, rekao je dr. Reed . “Ljudi su napravili puno prijedloga. Jedan od prijedloga na sastanaku bio je i da – sretni jednorozi plešu na rubu potoka, no bilo je prigovora i na to”.

Sporno pitanje podsjeća na promjene u načinu na koji je homoseksualnost tretirana u „američkoj bibliji“ psihijatrijskih dijagnoza, „Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje“, poznat kao D.S.M., (1973. g.) knjiga objavljena od strane američke psihijatrijske udruge, koji su promijenili dijagnozu “homoseksualnosti” u “poremećaj seksualne orijentacije”, a kasnije u “ego – distonija homoseksualnosti” prije no što je sve palo 1987.g.

Identitet transrodnosti se također promijenio u D.S.M. priručniku,
razvrstan pod “seksualne devijacije” 1968., „psihoseksualnih poremećaja” 1980. g. i “spolni i rodni poremećaj identiteta” 1994. godine.

U petom i najnovijem izdanju, DSM-5 2013. godine, oznaka je promijenjena u “rodna disforija”, a definirano je da se odnosi samo na one transrodne osobe kod kojih se pojavljuje bol ili disfunkcija, rekao je dr Jack Drescher, psihijatar i psihoanalitičar u New York Medical Collegeu, uključen u radnu skupinu WHO-a i služio je na sličnom radu radne skupine za D.S.M.-5.

Dr. Drescher tvrdi kako u potpunosti podržava uklanjanje dijagnoze iz D.S.M. priručnika, ali je istaknuo da je I.C.D. drugačiji jer ima kategorije za svaku bolest i stanje, a ne samo one psihijatrijske, zadržavanje koda identiteta transrodnosti za neke može biti jedini način da prime medicinsku njegu.

Zatvorenici, uključujući i Bradley Manning, dobili su pristup tretmanu hormonima djelomično bazirano na činjenici da identitet transrodnosti pripada medicinskoj kategoriji, rekao je dr. Drescher. Dr. First tvrdi da je jednom dobio poziv od Internal Revenue Servicea kako traže od njega da kao stručnjak, podrži namjeru agencije da ospori porezni odbitak transrodnoj ženi koja je tražila za operaciju promjene spola. Odbio je, rekavši kako će slučajevi kao što je taj biti više vjerojatniji bez dijagnostičke kategorije.

Karl Surkan, profesor ženskih studija na M.I.T. i Temple University, koji se sporazumno prebacuje iz ženskog na muški, rekao je da neki trans ljudi “kažu homoseksualnost je razotkrivena, tako da sada to je dio našeg pokreta za građanska prava, a ne razumiju da je mahnito drugačije”.

Gospodin Surkan tvrdi kako homoseksualaci, lezbijke i biseksualci “nisu vrsta koja se oslanja na medicinska liječenja na isti način na koji transrodna populacija često jest. Trebate dobiti kod kako bi osiguravajuće društvo platilo nešto.”

U studiji objavljenoj u utorak u psihijatriji Lancet, Dr. Reed i koautori intervjuirali su 250 pacijenata na klinici koja pruža transrodne zdravstvene usluge u Mexico Cityu. Otkrili su da dok većina je osjećala tjeskobu vezanu uz svoj rodni identitet u adolescenciji, gotovo petina njih nije. A među onima koji su osjećali potresenost ili iskusili disfunkcije na poslu, kod kuće ili u školi, većina pripisuje tomu kako su bili tretirani – odbačenost ili nasilno napadnuti – umjesto njihovog rodnog identiteta kao sebe samog, prema izviještaju autora.

Mnogi su imali fizičkih zdravstvenih problema, vjerojatno kao posljedica života na marginama društva, jer su njihovi životi slijedili “strminu koja vodi od stigme do bolesti”, rekao je dr. De Cuypere, koji je koautor jednog komentara u studiji.

Slične studije se provode u Brazilu , Indiji, Libanonu, Južnoj Africi i Francuskoj. “Očekujem da ćemo primijetiti ovakvu stigmatizaciju i nasilje u svim drugim zemljama”, rekao je dr. Reed. U Francuskoj, tvrde: “Samo nas ostavite na miru, ne treba nam vaša smrdljiva klasifikacija”, rekao je dr. Reed. “No, oni žive u društvu u kojem je koncipiran pristup zdravstvenoj skrbi kao pravo.”