Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt ponovno je zatražio hitne promjene izbornog zakona, zaprijetivši da će on to učiniti umjesto nadležnih tijela ako ona to nisu u stanju. Analiziramo što to znači i kako bi se komplicirana politička situacija u BiH mogla raspetljati.
Pritisak međunarodne zajednice na Bosnu i Hercegovinu u cilju unutarnjih reformi, u prvom redu izmjena izbornog zakona, zasad međutim ne donosi ploda.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH donio je doduše krajem godine izmjene izbornog zakona, ali to je samo jedan dio procedure. Onaj drugi, teži, zasad nije izgledan. Zakon treba potvrditi i Dom naroda BiH, koji to međutim nije voljan učiniti.
Rokovi ističu, a BiH stoji na mjestu
Lokalni izbori u BiH trebali bi se održati u listopadu, a prije toga potrebno je donijeti zakon i izvršiti opsežne pripreme kako bi izbori bili reprezentativni i transparentni.
U ožujku bi Vijeće Europske unije trebalo odlučivati o početku pristupnih pregovora s BiH, međutim, prije toga BiH mora ispuniti brojne uvjete, među kojima je najvažniji upravo izborni zakon.
Zakonski prijedlog koji je usvojen u Predstavničkom domu donesen je na prijedlog bošnjačke Stranke demokratske akcije. Međutim, u Domu naroda većinu ima koalicija sastavljena od HDZ-a BiH, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i takozvana “Trojka” koju opet čine Narod i pravda (NiP), SDP BiH i Naša stranka (NS).
Čelnici te koalicije sastali su se nedavno u Laktašima, navodno na Dodikovu imanju i dogovorili se o strategiji glede izbornog zakona. Međutim, nigdje nije objavljeno što su se točno dogovorili. Prema njihovim izjavama, izgledno je samo da neće prihvatiti SDA-ov prijedlog izbornog zakona koji je izglasan u Predstavničkom domu.
Neuspješna misija Plenkovića, Ruttea i Von der Leyen
Visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno je zaprijetio da će sam donijeti zakon ukoliko ga nadležna tijela ne donesu. Schmidt ima te ovlasti, dosad je već u nekoliko navrata prijetio, ali je nakon toga u pravilu dopuštao da stvari idu svojim tijekom.
Bolje rečeno, da stoje na mjestu, jer u Bosni i Hercegovini vlada kronični zastoj kad je riječ o svim bitnim političkim pitanjima.
Nedavno su u Sarajevu boravili predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednici nizozemske i hrvatske vlade Mark Rutte i Andrej Plenković.
Cilj njihova posjeta bilo je potaknuti institucionalne promjene kako bi se sredinom ožujka mogla donijeti odluka o pristupnim pregovorima.
Međutim, taj je posjet prošao bez rezultata. Kao i u drugim sličnim prigodama, on je rezultirao jedino različitim komentarima političkih čimbenika u BiH uglavnom o sporednim pitanjima.
Čović sve više postaje smetnja
Primjerice čelnici SDA napali su Plenkovića predbacivši mu da se neopravdano miješa u unutarnje stvari BiH i podsjetili na niz pitanja koja BiH, odnosno SDA, zamjera Hrvatskoj.
Plenković je međutim boravio u Sarajevu i kao predstavnik Europske unije, ali i kao predsjednik vlade zemlje potpisnice Daytonskog sporazuma.
No prilike u BiH nikad nisu toliko zamršene da im nije moguće dodati još jedan problem.
U međuvremenu se pojavilo pitanje uloge predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, kojega međunarodni čimbenici sve više vide kao smetnju napretku BiH.
Američki državni tajnik Antony Blinken nedavno je pismom zatražio od hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i njegova bosanskohercegovačkog kolege Elmedina Konakovića pritisak na Čovića zbog izgradnje plinovoda.
Blinken otvoreno poručuje da je Čović smetnja izgradnji plinovoda, kojim bi se BiH trebala učiniti neovisnom o ruskom plinu. Plinovod bi se trebao spojiti na postojeći u Hrvatskoj.
Sporno je to što Čović želi da plinovodom upravlja tvrtka iz Mostara, umjesto predviđene koja ima sjedište u Sarajevu.
Vrući krumpir u rukama Hrvatske
Blinkenovo pismo Grliću Radmanu i Konakoviću očito je bilo usmjereno zapravo Čoviću, njegovim koalicijskim partnerima u BiH i Plenkoviću. Čović kao čelnik HDZ-a BiH ne utječe samo na izgradnju plinovoda, nego i na ukupne prilike u BiH, a u ovom slučaju na goruće pitanje izbornog zakona.
Čović zajedno s Dodikom i koalicijskim partnerima iz “Trojke” drži ključ svih reformi u BiH. Valja pritom uzeti u obzir da su neki ciljevi tih koalicijskih partnera dijametralno suprotni, zaključak je da nikakve reforme nisu moguće.
Plenković se sada našao pred izazovom da utječe na Čovića, ali je pitanje posjeduje li uopće instrumente za to. Manji je problem taj što je Hrvatska, ma što učinila, svaki put suočena sa žestokim napadima bošnjačke strane.
U okvirima vrlo složenog političkog sustava u BiH, s mnoštvom parlamenata, vlada i drugih ustavnih tijela, svaki napredak ionako je institucionalno gotovo onemogućen.
Dodikova uloga
Milorad Dodik, kao jedan od ključnih dužnosnika u BiH, neprestano prijeti njezinim rušenjem i odcjepljenjem svoje Republike Srpske. Međunarodna zajednica, u prvom redu SAD, praktički su ga izolirali, ali ga ne mogu ukloniti iz nekoliko razloga.
Kao prvo, on je čelnik stranke koja je na izborima dobila zapažen rezultat. Kao drugo, rušenje Dodika, koliko god bio destruktivan, moglo bi dodatno narušiti odnose unutar BiH. I kao treće, iza Dodika stoji ruski predsjednik Vladimir Putin, a u ovom trenutku s obzirom na geostrateške odnose u svijetu nitko ne želi dodatno naprezati ionako napete odnose s Putinom.
Sve dakle ostaje na prijetnjama. Prijeti Dodik, prijete Amerikanci i prijeti Schmidt. No vrijeme prolazi i neke stvari naprosto bi se morale pokrenuti s mrtve točke, kako bi zemlja imala barem nekakvu perspektivu u smislu državnosti.
Čović je pritom, prema nekim naznakama uvidio da mu njegova pozicija ne donosi nužno uspjeh, ali mu ne krade ni utjecaj. Na neki način, on je poput Dodika zasad crna ovca u međunarodnom kontekstu, smeta svima, ali bez njega se ništa ne može.
BiH, zemlja u kojoj ništa nije moguće
Promjena izbornog zakona u BiH, u konačnici, nije moguća bez promjene ustava. Ta činjenica do kraja komplicira sve. Jer promjena ustava sa sadašnjim odnosima snaga u BiH nezamisliva je.
Međunarodna zajednica morala bi razvlastiti sve izabrane predstavnike na svim razinama i donijeti zakonske odluke koje joj odgovaraju. U protivnom, mora računati na Dodika, Čovića i niz drugih moćnika, uključujući i utjecajne bošnjačke krugove.
Uskoro će sredina ožujka, kad bi EU trebao odlučivati o pristupnim pregovorima s BiH. A zasad nema na temelju čega odlučivati. Za nekoliko mjeseci trebali bi biti lokalni izbori, ali je već sada upitna njihova legitimnost.
Svi čimbenici, od međunarodnih do najnižih lokalnih, pozivaju se na Dayton i odgovarajuća načela. Ali svi su svjesni da je to temelj institucionalne paralize i da sprječava svaku značajniju promjenu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
