Ratni zločinac i čelnik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj, koji se u pritvorskoj jedinici u Den Haagu nalazio 11 godina, sletio je na beogradski aerodrom. Dočekalo ga je 500 do 700 simpatizera Radikalne stranke koji su mu u čast pjevali četničke pjesme, skandirali ‘Vojo, Srbine’ uz srpske zastave i baklje, prenosi N1 televizija.
Novinarima u avionu, Šešelj je kazao kako se vraća u politiku. “Mene u Radikalnoj stranci čeka stolac. Čim se vratim u Srbiju, vratit ću se u politiku”, istaknuo je Šešelj novinarima na putu iz Amsterdama u Beograd.
Politika mu je prioritet i raduje se dolasku, rekao je novinaru Blica u avionu.
“Imam dve metastaze, no nije tako strašno kao što se čini”, rekao je Šešelj.
Šešelj je stigao u Beograd nakon odluke Sudskog vijeća o privremenom puštanju na slobodu kako bi u “primjerenijem okruženju” nastavio liječenje.
Sudsko vijeće Haškog suda (ICTY) odlučilo je u četvrtak Šešelja privremeno pustiti na slobodu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nakon što se rak debelog crijeva proširio na jetru, ocijenivši da “bi privremeno puštanje na slobodu omogućilo okrivljeniku skrb u najprimjerenijem okruženju i pri tome osiguralo sigurnost svjedoka i cjelokupni sudski proces”.
Šešelj je optužen za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini i nad vojvođanskim Hrvatima.
Šezdesetogodišnji srbijanski radikal, poznat po ispadima u sudnici i vrijeđanju članova Sudskog vijeća, predao se ICTY-u 2003., a njegov dugovječni postupak postao je sramotom za Haški sud.
Osim što se suđenje često prekidalo zbog opstruiranja optuženika, izbio je i spor među sucima, a Šešelj je zbog objavljivanja imena zaštićenih svjedoka bio optužen i za nepoštivanje suda.
Ove godine su suci predložili da presudu čeka u Srbiji, ali je to odbio i otvoreno rekao da neće poštivati pravila suda koja se odnose na kućni pritvor i suzdržavanje od političkih aktivnosti. Štoviše, Šešelj od suda traži isplatu 12 milijuna eura za sudske troškove i odštetu.
On je treći haški pritvorenik koji se pušta na privremenu slobodu zbog pogoršanja zdravlja. U travnju 1996. je iz pritvora na privremenu slobodu zbog uznapredovalog karcinoma na kućnu njegu pušten Đorđe Đukić, koji je bio optužen za zločine u BiH, a preminuo je nakon manje od mjesec dana poslije izlaska iz pritvorske jedinice.
Ista situacija je bila i s načelnikom Generalštaba Vojske Republike Srpske Momirom Talićem koji je umro nedugo pošto je pušten na liječenje. Talić je 1999. optužen za ratne zločine protiv Hrvata i Bošnjaka u BiH, uključujući genocid, mučenja i bezobzirno razaranje, a preminuo je u svibnju 2003. u Beogradu od raka pluća, nakon dozvole ICTY-ja da liječenje nastavi u beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji.
Bez obzira na tešku dijagnozu, Šešelj je, po pisanju srbijanskih medija, iz pritvora poručio da ne namjerava privremenu slobodu iskoristiti za nastavak liječenja već najavljuje osvetu.
