Cilj Srbije je da unište crnogorsku naciju, ako nas Zapad žrtvuje, borit ćemo se – izjavio je u razgovoru za Bujicu Z1 televizije Milorad Popović, predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika. S dobitnikom Njegoševe nagrade, koji je tijekom agresije na Hrvatsku bio u egzilu u Zagrebu, razgovarala je novinarka Andrea Jelena Barešić: – Srpska pravoslavna crkva bila je jedan od glavnih mobilizatora velikosrpskog biračkog tijela na izborima u Crnoj Gori, a oni koji danas mašu četničkim zastavama i sa trobojkama slave pobjedu, ta politika granatirala je Dubrovnik!
> Miro Bulj: ‘Na vlast u Crnoj Gori dolazi četnički vojvoda Andrija Mandić’
“Onaj dio Crne Gore koji se tome odupirao, pjevao je na mitinzima Liberlanog saveza ‘Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče’. Ja sam napisao otvoreno pismo Momiru Bulatoviću 1. rujna 1991. godine, kada je ta armada krenula na na Dubrovnik i rekao da to nije crnogorski rat, da je to rat za tuđe interese i da ćemo se mi osramotiti u tom ratu,” izjavio je ugledni književnik i dodao: “Razumijem Hrvate koji su ogorčeni na tu agresiju, koja nije imala nikakav povod. Crna Gora je ipak, ne samo formalno, nego i spoznajno, shvatila svu pogubnost i nepravednost te agresije! Čak i Đukanović, što god u njemu mislili, on se dva puta ispričao…”
O pjevanju Thompsonove Bojna Čavoglave u Crnoj Gori
Komentirao je i mlade Crnogorke i Crnogorce koji na okupljanjima u Cetinju pjevaju Škorin hit ‘Sude mi’ i Thompsonovu ‘Bojnu Čavoglave’: – To je s jedne strane i znak očaja, nemoći i frustracije i bijesa. Ja sam dva, tri puta dolazio ilegalno iz Zagreba u Crnu Goru i devedesetih jer sam ’91. godine morao pobjeći, KOS me pokušao ubiti dva puta… I tada su se u cetinjskim kafićima dvije pjesme često čule, jedna je bila ‘Poljem se čuje miris ljiljana’ i to je bila pjesma obrane Sarajeva, a druga pjesma je bila ‘Čavoglave’ od Thompsona! To je bio jedan vid inata.
O dva cilja promjene vlasti
Ovdje su u sukobu dva pogleda na svijet, dvije ideologije, dva svjetonazora – nastavio je Popović o trenutačnoj, napetoj situaciji u Crnoj Gori: – Velikosrpska politika u kontinuitetu, najmanje 112 godina, od bombaške afere 1907. godine pa preko 1918. do 1989. ima neprestanu želju i ambiciju uništiti crnogorsku državu i nacionalnost. Ova promjena vlasti ima dva strateška cilja: jedan je uništenje crnogorske nacije i svih njenih atributa kao što su crkva, jezik i povijesna tradicija, a drugi cilj je da Crna Gora s vremenom izađe iz NATO pakta. Oni sada nominalno govore da oni u to neće dirati, ali to je njihov strateški cilj.
O ratnoj propagandi srbijanskih medija
Popović je otvoreno optužio beogradske medije za pripremu agresije na Crnu Goru: – Tko god je posljednjih mjesec dana pratio beogradske medije, mogao se uvjeriti da je to jedna agresivna, ratna propaganda! Po svim definicijama ratne propagande i režimski i antirežimski mediji u Srbiji su na najbrutalniji način sotonizirali Crnu Goru, crnogorsko rukovodstvo i naš prozapadni put. Čak su nekoliko dana uoči izbora organizirali tzv. autolitije iz Beograda do crnogorske granice, koje je predvodio sin Aleksandra Vučića!
“Srbi Crnogorce smatraju dijelom srpskog nacionalnog korpusa,” kaže Popović: ”Kod nas se, prije svega, radi o borbi za opstanak jedne malobrojne, povijesne nacije, koja je preživjela tursku okupaciju i sve okupacije u 20. stoljeću… Crnogorskoj naciji prijeti sudbina krimskih Tatara ili nekih malih, domorodačkih etničkih skupina u Latinskoj Americi!”
O odnosu EU prema Crnoj Gori
Vodeći crnogorski književnik razočaran je u ponašanje Bruxellesa: – Nažalost, događa se, po tko zna koji put u zadnjih sto godina da europske zemlje, zemlje parlamentarne demokracije, žmire pred očiglednim aktima agresije!
Kritičan je i prema kontroverznom Dritanu Abazoviću, čelniku URE, koji zbog zaslijepljenosti mržnjom prema Mili Đukanoviću, otvoreno koketira s velikosrbima: – URA je osmišljena kao pontonski most da bi crnogorskim i proeuropskim glasovima, donijela velikosrbima većinu.
O raskolu među Hrvatima
Prokomentirao je i raskol do kojeg je došlo među Hrvatima, zbog čega Hrvatska građanska inicijativa nije dobila zastupnika u Skupštini, a upravo je taj glas nedostajao da se spriječi formiranje velikosrpske koalicije u Crnoj Gori. Tzv. Hrvatska reformska stranka formirana je mjesec dana pred izbore, a sumnja se kako iza nje stoje beogradske službe, povezane s bivšim jugoslavenskim paraobavještajnim podzemljem: – Ja nemam insajderske dokaze o tome je li taj Marić, koji je bio zrakoplovni major JNA, agent KOS-a, ali način na koji je stvorena ta stranka, na čijoj listi nije bilo ni 20 posto Hrvata i činjenica da su uzeli upravo toliko glasova, koliko je trebalo HGI-u, doveli su do situacije da odlučuju o izbornom pobjedniku. To je bio taj glas, koji je trebao prozapadnoj većini.
O pretenzijama na hrvatski teritorij i Prevlaku
Milorad Popović upozorava da velikosrbi već demonstriraju nove pretenzije prema hrvatskom teritoriju: – Jedan od zastupnika, koji su dio nove većine, već je potegao pitanje Prevlake! Cilj onih koji su sad pobijedili je da Crna Gora bude srpska država, da bude nova “Republika Srpska” i u toj ideologiji nema mjesta za sve koji nisu sprske nacionalnosti.
Popović se prisjetio i ratnih vremena, kada je bio politički emigrant u Zagrebu: – Rat je jedno posebno vrijeme, u svakom pogledu. U jednom sam romanu napisao nešto o tim prvim ratnim godinama u Zagrebu. Još prije rata imao sam vrlo žive kontakte s disidentskim krugom oko Vlade Gotovca, Marka Veselice, Dade Horvatića… Čak smo u okviru Književne općine Cetinje, prvi objavili Gotovčeve pjesme, koje su tadašnje komunističke vlasti zabranile. Ti su dojmovi u svakom pogledu, bogati i neobični. U Zagrebu sam imao mnogo prijatelja koji, nažalost, više nisu živi, a jako su dobro poznavali crnogorske prilike i bili su zainteresirani za Crnu Goru. Danas to više nije slučaj… Politika i život više su se okrenuli prema Bruxellesu, tako da mislim da su znanja o Crnoj Gori, vrlo oskudna i periferna. U zagrebačkim političkim krugovima ne percipira se u dovoljnoj mjeri značaj crnogorskog pitanja…
O napadima na Hrvate i Bošnjake u Crnoj Gori
O napadima na Hrvate i Bošnjake u Crnoj Gori, Popović je rekao: – U pitanju je jedan klerofašizam, koji ima svoj kontinuitet. Od vremena antibirokratske revolucije u toj ideološkoj matrici se ništa nije mijenjalo. Može se čak reći da je ona sad postala opskurnija jer je dobila iracionalnost i emotivnu klerikalnu dubinu, za razliku od drugih nacija i nacionalnosti, ideologija. Nacionalizmi imaju svoje cikluse, međutim, kada je u pitanju srpski nacionalizam, on je trajan! On traje u kontinuitetu… Nesumnjivo da to što se dogodilo, možda i nije programirano, ali ono izvire iz duha tog mišljenja.
O mogućoj eskalaciji sukoba
Mogućnost eskalacije sukoba i građanskog rata u Crnoj Gori, nije isključena: – To je jedno ozbiljno pitanje. Velikosrpska ideologija uvijek hoće sve i hoće do kraja. Oni nikada nisu htjeli konsenzus. Njihov cilj nije da se pogađaju s Crnogorcima, njihov cilj je da unište crnogorsku naciju! U tom slučaju, mi se nećemo dati, mi ćemo se boriti! Borili smo se protiv velikih imperija i ja ne znam kako će se to odvijati… Jedini način da se spriječi neki mračni scenarij u Crnoj Gori je da demokratski svijet, zemlje od kojih Srbija prije svega ekonomski zavisi, da poštuju demokratska, nacionalana i politička prava onih ljudi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci. Ako budemo žrtvovani zbog nečega, zbog nečijih tzv. viših interesa, onda su svi scenariji mogući.
Ante Prkačin: “U našem susjedstvu događaju se tako značajne stvari, a mi ne reagiramo”
Situaciju u Crnoj Gori, u studiju Bujice prokomentirao je i general HOS-a i saborski zastupnik Domovinskog pokreta, Ante Prkačin, koji je zbog političke krize u susjednoj državi, sazvao izvanrednu press konferenciju u zgradi Hrvatskog državnog sabora: – Da smo na vrijeme otvorili problem Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i dopustili registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, danas bi stanje u Crnoj Gori bilo potpuno drukčije.
Isto tako, Prkačin smatra da je “Plenkovićev HDZ umjesto Pupovčeva SDSS-a za strateškog partnera trebao izabrati Domovinski pokret – pa rezultati izbora ne bi bili ovakvi, jer bi Zagreb, u tom slučaju, pomogao Hrvatskoj građanskoj inicijativi da dobije zastupnika, a velikosrpski blok bi tada izgubio“.
Nositelja liste tzv. Hrvatske reformske stranke Crne Gore, koja je na izborima odradila posao za Beograd, Prkačin u Bujici nije nimalo štedio: – Taj major, taj smrdljivac, ma kakav Hrvat?! To je neki jeftinokupljenik! To je mentalna smlata. Čovjek koji se 27 dana prije izbora pojavi s jasnim ciljem i nažalost, to im prođe.
Nedopustivo je da Hrvatska ne zna što se događa u Crnoj Gori – smatra Prkačin: – U našem susjedstvu događaju se tako značajne stvari, a mi ne reagiramo!
“To je jedno nevjerojatno sljepilo,” nastavio je: “Tko zna povijest i tko osjeti bilo svoga naroda, tko poznaje svoga neprijatelja, lako procijeni šta će se dogoditi. Ja sam velikosrpstvo i posebno taj segment SPC-a, upoznao dosta dobro…”
Posebnu poruku general je uputio Dritanu Abazoviću, čelniku koalicije ‘Crno na bijelo’, koja podupire velikosrpske snage: – Taj nesretni Dritan! Mogao bih shvatiti njegov otpor, da ne kažem gnjev, prema Milu Đukanoviću, ali moj Dritane, da ti je Milo takav kakvim ga ti opisuješ, ne biste vi dobili izbore u Crnoj Gori!
“Da je Milo primijenio hrvatski model, gdje Srbi mogu imati 12 glasova da ih trojica uđu u parlament, a u Crnoj Gori su Hrvati morali imati 0,35 posto da bi ušli,” nastavio je svoju poruku za Abazovića general HOS-a: “Ipak postoji nekakva granica, nekakav cenzus… Ispada da je Milo blagonakloniji prema oporbi, nego li su to negdje drugdje…”
Ante Prkačin smatra da je Dritan Abazović nepouzdan: – Čovjeku se ne može vjerovati! Ne može mu vjerovati Milo, ali ne mogu mu vjerovati ni ovi njegovi, ta će koalicija brzo puknuti…
General je naročito razočaran “neznanjem novinara, ali i političara u Zagrebu”, kada je u pitanju Crna Gora: – Nitko u Hrvatskoj ne zna što se zapravo događa i koju su težinu imali izbori u Crnoj Gori, kojom smo lakoćom doveli u vrlo težak položaj sjajnog saveznika. Bolje i korektnije odnose imamo sa Crnom Gorom nego li s katoličkom Slovenijom, nego li s bratskom, ali nesretnom i izgubljenom BIH, o Srbiji da ne govorimo, bolje odnosi nego s Mađarskom i Italijom. I onda u toj državi dopustiti tako nešto?!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
