“Hrvati u Srbiji nemaju institut zajamčenih mandata, što onda za posljedicu ima da su isključeni iz procesa donošenja odluka, čak i u situacijama kada se sadržaji odluka nas neposredno tiču”, upozorava u razgovoru za časopis Hrvatsko slovo Tomislav Žigmanov.
Istaknuo je kako Hrvati u Vojvodini odnosno Srbiji, kao manjina, nemaju niti približno ista prava kao srpska manjina u Republici Hrvatskoj. Zapravo, oni nemaju zajamčene mandate u Republici Srbiji, Skupštini. Iako bi ih, u skladu s međudržavnim sporazumom dviju uključenih država, morali imati.
Recite nam najprije više o sadašnjim političkim prilikama Hrvata u Vojvodini. Kao i o Vašim nedavnim razgovorima s predsjednikom hrvatske Vlade Andrejem Plenkovićem o položaju hrvatske zajednice, te o budućnosti bilateralnih odnosa Hrvatske i Srbije, kao i o poštivanju međudržavnih sporazuma. Hrvati ove godine nisu ušli u srbijansku Skupštinu kao manjina?
Hrvati u Vojvodini su živa zajednica, konsolidiranih unutarnjih prilika u čijem vodstvu vlada veliki entuzijazam, koja gotovo svakodnevno ostvaruje brojna postignuća u područjima vlastitog društvenog života – od onih u obrazovanju, preko informiranja, pa do kulture! Reći ćemo ovdje tek, budući da je riječ o tjedniku za kulturu, da se u kulturnom prostoru hrvatske zajednice godišnje priredi gotovo 300 kulturnih priredbi od strane 40-ak kulturnih udruga, objavi se više od 30 knjiga, da imamo dva književna i jedan znanstveni časopis, da smo ustrojili digitalni prostor za vlastitu knjišku baštinu na stranicama www.zkvh.org.rs, koji danas broji više od tisuću objelodanjenih jedinica, da smo u Srbiji jedina zajednica koja je ima svoju domenu u projektu topoteka… Pa ipak, to ne znači da problema nema i da se ne suočavamo s velikim izazovima, napose u području političkog života. Naime, Hrvati u Srbiji nemaju institut zajamčenih mandata, što onda za posljedicu ima da su isključeni iz procesa donošenja odluka, čak i u situacijama kada se sadržaji odluka nas neposredno tiču. Zbog toga nas nema ne samo u Skupštini Republike Srbije, nego ni u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine, kao i u većem broju predstavničkih tijela na razini lokalne samouprave. Takvo što suprotno je međudržavnom sporazumu s Republikom Hrvatskom, koji je stupio na snagu još prije 15 godina, no on se u Srbiji ne primjenjuje. Naravno, o istome se očitujemo u javnosti i u Srbiji i u Hrvatskoj, te informiramo predstavnike vlasti u Republici Hrvatskoj.
Izjavili ste kako je hrvatskoj zajednici dojadilo optuživanje za ustaštvo ili suradnju s tajnim službama? Možete li utjecati na srbijanske političare ili javnost da se to više ne bi ponavljalo, ili može li Vlada Republike Hrvatske utjecati, nekim diplomatskim koracima? Ili se to uglavnom ignorira i razmatra kao nekakav „folklor“ na koji smo već navikli?
Gotovo u kontinuitetu, na žalost, možemo bilježiti takve optužbe, koje naravno nema- ju nikakvo utemeljenje u zbilji! Njih u srbijanskoj javnosti plasiraju najčešće mediji, no zna se dogoditi da iza tako nečega stoji i gdjekoji visoki državni dužnosnik. One ima- ju jasne ciljeve – s jedne strane, održavaju na visokoj razini raširenost straha među ovdašnjim Hrvatima, a s druge strane u funkciji su snažne mobilizacije unutar srbijanskog društva za podršku vladajućim strukturama zbog postojanja tih i takvih „ugroza“. Hrvati u Vojvodini se s tako čime ne mire, jer demokracija isključuje tu vrstu jezovitih zlouporaba i manipulacija od strane onih koji imaju moć. Bilo bi dobro ukoliko bi se našlo načina da se s takvom praksom prekine, no do sada nismo uspjeli naći načina te uistinu djeluje kao, kako ste naveli, „folklorni čimbenik“ na srbijanskoj političkoj sceni.
Kakve izglede za opstanak ima Vaša politička stranka, jedina relevantna politička stranka hrvatske zajednice u Srbiji – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini? Je li neuspjehu ulaska u Skupštinu Srbije razlogom to što ne postoje zajamčeni mandati u parlamentima i državnim tijelima koji su definirani međudržavnim sporazumom Hrvatske i Srbije?
U život političkih stranaka uračunavaju se i neuspjesi na izborima, što onda podrazumijeva i djelovanje izvan predstavničkih državnih institucija. Takvo iskustvo Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je već imao u svojemu, sada već 30 godina dugom, političkom djelovanju, tako da za nas ovo nije nikakav novum. No, moramo reći kako je i ovoga puta naš „neuspjeh“ posljedica činjenice odsutnosti instituta zajamčenih mandata za predstavnike hrvatske zajednice u Srbiji u tijelima vlasti. Namjerno sam kvalifikativ „neuspjeh“ stavio pod znake na- voda, jer valja ponovno istaknuti činjenicu da u državama nekonsolidirane demokracije politička se reprezentacija nacionalnih manjina ne može ostvariti bez zajamčenih mandata.
Želite li usporediti politički i društveni pa i kulturni odnos prema manjinama u dvjema državama – Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji? Pokušavali ste osigurati zajamčene mandate hrvatskoj manjini u Srbiji, ali niste uspjeli? Upozorava li Republika Hrvatska na te razlike?
Nekoliko puta sam do sada istaknuo, no ponovit ću opet: Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji nalaze se u, strukturalnom i formalnom smislu, u nejednakom položaju. Najprije, pristojna konsolidirana demokracija, stupanj vladavine prava, neovisnost i funkcionalnost institucija, ustavna pozicioniranost manjinskih prava i prateći institucionalni aranžmani, napose uključenost u procese odlučivanja, kao i razvijenost manjinskih prava i financijska sredstva koja se imaju na raspolaganju za ostvarenje istih, daleko su povoljniji čimbenici kada je riječ o Srbima u Hrvatskoj! Pri tomu mi, naravno, ne pada na pamet zanijekati da se u svakodnevnom životu građani srpske nacionalnosti u Hrvatskoj suočavaju s problemima, s kršenjem ljudskih prava i s neostvarivanjem manjinskih prava. S druge strane, Srbija je država zakašnjele i još uvijek nedovršene tranzicije, s deficitima u vladavini prava i funkcioniranju neovisnih institucija, o čemu svjedoče izvješća o napretku Srbije u europskim integracijama relevantnih institucija Europske unije, reguliranje manjinskih prava riješeno je uz veliki broj prijepora i nedostataka, a prateći institucionalni aranžmani ni na koji način nisu riješili pitanje manjinske samouprave i sudjelovanja predstavnika nacionalnih manjina u procesima donošenja odluka, dok su financijska sredstva s kojima hrvatska zajednica u Srbiji raspolaže u odnosu na srpsku u Hrvatskoj nekoliko desetina puta manja. To, onda, i u strukturalnim pitanjima jednakosti stavlja Hrvate u nepovoljniji društveni položaj po cijelom nizu pokazatelja u odnosu na Srbe u Hrvatskoj. I Hrvatska je toga svjesna i u posljednje vrijeme češće i snažnije iznosi ovakvo stajalište. Pametnome dosta!
Tomislav Žigmanov je rođen 12. svibnja 1967. u Tavankutu, kao treće od petero djece Kalmana i Ružice, rođene Mačković. U rodnom mjestu pohađao je osnovnu školu, srednju elektrotehničku školu završio je u Subotici, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Živi i radi u Subotici. Oženjen je i otac dvoje djece.
Bio je nositeljem izgradnje nekoliko najvažnijih hrvatskih institucija u Subotici: prvi glavni i odgovorni urednik programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice 1998.-2000., jedan je od inicijatora, pokretača kao i prvi predsjednik upravnog odbora Novinsko-izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“ 2002.-04., te ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od osnutka (2009.-19.). Član je uredništva Informatora, časopisa vojvođanskih manjinskih zajednica. Predaje povijest filozofije na Teološko-katehetskom institutu Subotičke bisku- pije.
Redovito prati manjinsku problematiku, u okviru čega piše i o problematici položaja hrvatske manjine u Vojvodini. Surađivao je s Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji u izradi izvješća o položaju nacionalnih manjina u Srbiji za dio koji se odnosi na položaj Hrvata. Od konca 2015. predsjednik je političke partije Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, a od 2016. i narodni zastupnik u parlamentu Republike Srbije. Prepoznat je kao dosljedan zalagatelj za sveopći boljitak hrvatske manjinske zajednice kao i društva u cjelini u Republici Srbiji.
Razgovor za Hrvatsko slovo u cijelosti pročitajte u nastavku:
Loading...
Reload document 
Open in new tab
Loading...
Loading...
