Nije lako biti optimist u Hrvatskoj – ne toliko zbog teškog života, nego zato što nema racionalnog vanjskog razloga za naš sedmogodišnji ekonomski pad, a izlaz se ne nazire. Situacija je tako teška da je naša letačka akro-grupa „Krila Oluje“ podnijela zahtjev za sporazumnim raskidom radnog odnosa kako bi otišli u Katar. Vojne pilote doživljavamo kao neustrašive junake koji idu tamo kamo se drugi ne usude, ali naši neustrašivi junaci zaključili su da je vrijeme za iskakanje iz aviona i otvaranje katarskog padobrana.
Ako je situacija nepodnošljiva za naše najhrabrije, što preostaje nama?
Za Hrvate proljeće ima i sezonski i politički značaj. Mislim da moramo ponovno spoznati i jedan i drugi – za našu psihičku i ekonomsku dobrobit.
Evo par koraka koji bi nam mogli pomoći da se trgnemo.
1. Razgovarajte sa strancima. – Kao i većina ljudi, Hrvati za sebe vjeruju da su prijateljski nastrojeni i otvoreni. Međutim, pokušajte se obratiti strancu u baru ili na tramvajskoj stanici – uglavnom će vas pogledati kao luđaka. Hrvati su poprilično prijateljski nastrojeni – prema članovima obitelji i prijateljima. Vrijeme je za proširenje toga kruga.
Jednom sam tako slučajno našao investitora koji je investirao 50 milijuna američkih dolara u projekt koji sam vodio. Nakon usputnog razgovora s čovjekom – ispostavilo se da je CEO investicijskog fonda rizičnog kapitala i da imamo neke zajedničke ideje. Drugom prilikom u hotelskom baru sam sjedio pored čovjeka za kojega se ispostavilo da je osnivač jednog od prvih Internet servisa za dostavu namirnica – HomeGrocer.com – koji je kasnije prodan za 1.2 milijarde američkih dolara. Razgovor je bio iznimno zanimljiv i ostali smo u kontaktu. Svrha komunikacije nije u pokušaju grabljenja njihova novca, nego da otvoreno pristupate upoznavanju novih ljudi. Uvijek možete naučiti nešto novo, upoznati zanimljivu osobu ili provesti ugodnih pet minuta s osobom koju više nikada nećete vidjeti. Život se sastoji od ograničenog broja petominutnih susreta – iskoristite ih što je više moguće.
2. Nasmiješite se. – Nisam siguran što je s nama Slavenima, ali nismo baš nasmiješena kolekcija plemena. Kao da nam je 50 godina komunističke opresije izmijenilo genetski kod. Ili je većina nasmiješenih ljudi emigrirala ili smo se počeli rađati namrgođeni radi nekakve čudne „komparativne prednosti“. Kada sam posjetio Zagreb prije doseljenja, upitao sam prijatelja: „Kako ljudi ovdje zavode jedni druge“? Upravo sam bio stigao s javnog događaja kojemu su prisustvovale stotine ljudi među kojima je bilo i zgodnih žena, ali gotovo su sve bile opremljene tim izrazom posvemašnje dosade. Mojega je prijatelja zbunilo moje pitanje pa sam pojasnio: „Što ljudi kažu? ‘Hej, upoznaj me s tom brinetom s prekrasnom figurom i kiselom facom’“? Bilo je to ozbiljno pitanje jer sam to primijetio mnogo puta. Osmijesi su in, besplatni su i zarazni – dopustite si tu zarazu.
3. Brinite za obitelj. – Vremena su teška, ali bez obitelji bi bila i daleko teža. Vaša obitelj nije savršena i često će vas dovesti do ruba živaca, ali dok sve oko vas tone – obitelj je sve što imate. Teška vremena pojačavaju stres koji često usmjeravamo na svoje najbliže – na one koji to najmanje zaslužuju. Ekonomska situacija će se kad-tad popraviti i doživjet ćemo svoje Proljeće, ali do tada pokušajte uživati u onome što imate – počevši od obitelji. Bez obzira na tešku financijsku situaciju, uvijek postoje stvari koje možete raditi zajedno bez velikih troškova. Otiđite u šetnju, zaigrajte nogomet s djecom, otiđite u vožnju biciklima zajedno, posjetite roditelje, fotografirajte proljetno cvijeće, zagrlite djecu i suprugu. To vam neće pomoći da dobijete posao ili promaknuće, ali pomoći će vam da se lakše nosite s teškom situacijom – što će vam naposljetku pomoći da postignete i ostalo.
4. Pokažite da cijenite kvalitetnu uslugu. – Vesele me svakodnevni odlasci u pekarnicu. Većinu zaposlenica ondje smatram šarmantnima i dajem im to do znanja. Svaki dan malo porazgovaramo o svojim obiteljima, poslu, politici ili vremenu – bez obzira o čemu se radi, poanta je u pozitivnom kontaktu, a ne u debati. Međutim, takva komunikacija nije česta i smatram da je takav oblik usluge u Hrvatskoj ispod zadovoljavajuće razine u razvijenom svijetu. Kupce se prečesto doživljava kao gnjavažu, a ne kao izvor prihoda. Stoga podržite ljude koji su zaista uslužni i direktno im pokažite da to cijenite: pišite njihovim šefovima, spomenite njih i njihova radna mjesta na društvenim mrežama.
5. Iskorijenite lošu uslugu. – Nažalost, u Hrvatskoj se često susrećemo s neprijaznim, nezainteresiranim, čak i nepristojnim osobljem. Dok smo živjeli u Zadru, moja je supruga otkrila izvrsnu slastičarnicu koja joj se osobito svidjela. Dva od tri zaposlenika bila su uslužna, dok je treća zaposlenica bila neprijazna i bezobrazna. Moja bi supruga uvijek provjerila tko je na radnom mjestu, a ako se radilo o toj djevojci, taj bi dan preskočila sladoled. Naposljetku mi je prekipjelo i zatražio sam razgovor s upraviteljicom. Rekao sam joj da mi nije jasno zašto su se toliko trudili oko izvrsnog sladoleda i prezentacije istoga te zaposlili dva izvrsna zaposlenika kada je cjelokupni dojam kvarila mlada djevojka koja očito nije voljela svoj posao. Objasnio sam da za tu djevojku takvo radno mjesto očito nije bilo prikladno i predložio sam da okuša sreću s leševima ili šljunkom, ili bilo čime neživim. Volio bih reći da je dobila otkaz – nije, ali barem sam pokušao poboljšati to mjesto. Ne možemo se samo žaliti na lošu uslugu i ništa ne činiti da to promijenimo. Razgovarajte s upraviteljima, pišite e-mailove tvrtkama ili pišite o zaposlenicima i poduzećima na društvenim mrežama. Dobit ćete neke bitke, izgubiti ih malo više, ali svako poboljšanje usluge koje postignemo ima veliku vrijednost za društvo.
6. Dobro obavljajte vlastiti posao. – Dostojanstvo posla nije određeno onime što radite već načinom na koji to radite. Znam da vas ne plaćaju dovoljno; vjerojatno radite previše i ne cijene vas dovoljno – ali isto vrijedi i za ostatak svijeta (barem prema osobnoj procjeni). To se neće promijeniti u skorije vrijeme, ali možete odlučiti želite li biti nesretni i dopustiti si pad učinkovitosti na poslu – ili želite izgraditi dostojanstvo predanim radom. Imam 48 godina i još se uvijek sjećam knjige koju smo čitali u katoličkoj srednjoj školi – Čovjekovo traganje za smislom autora Viktora Frankla, židovskog psihijatra koji je bio zarobljenik u Auschwitzu. Pisao je o pronalaženju smisla u nasilju te sivilu koncentracijskog logora i načinu na koji je ono utjecalo na dugovječnost. I sada se nekoliko puta godišnje sjetim te knjige. Jasno mi je zašto je u SAD-u odabrana kao jedna od deset najutjecajnijih knjiga.
Ali kako to može pomoći da promijenimo svoju zemlju nabolje?
Ekonomija je društvena znanost koja u jednakoj mjeri ima veze s psihologijom kao s raspodjelom resursa. Nesretni, nesigurni i usamljeni ljudi nisu dobri potrošači, zaposlenici, šefovi ili ministri. Njihovi negativni pogledi na život pogoduju stvaranju negativnih predviđanja. Takve se očekivanja uglavnom obistine, što pospješuje stvaranje budućih negativnih očekivanja.
Proveli smo barem posljednjih 7, ako ne i 70 godina, u ovom začaranom krugu negativnosti. Proljeće je pravo vrijeme da se trgnemo – za svoje dobro, ne za dobro naše Vlade.
Našu zemlju tvorite vi, vaše obitelji i vaši krugovi prijatelja i poznanika. Takvi krugovi u prosjeku broje oko 25 ljudi. U malenoj zemlji poput Hrvatske s ukupno 4.5 milijuna stanovnika imamo 180.000 takvih krugova. Započnite s pozitivnim promjenama unutar svojega kruga i ostalo će sjesti na svoje mjesto.
* Milan A. Račić, diplomirani ekonomist i magistar prava, kolumnist portala banka.hr i index.hr, glavni izvršni direktor tvrtke Indium, specijalizirane za strateško poslovno savjetovanje. Prethodno je radio na višim izvršnim pozicijama u tvrtkama iz SAD-a, Kanade i Njemačke
