„Drugi sam kandidat za smrt od braće franjevaca“, još u siječnju 2014. izjavio je duhovito u svom stilu fra Duda, i „to iza franjevca Berarda Barčića koji ima 105 godina“.
A upravo na današnji dan 14. siječnja 1924. rođen je jedan od najvećih redovnika i svećenika Hrvatske franjevačke provincije fra Bonaventura Duda, podrijetlom s otoka Krka.
S obližnjeg Raba je i 105-godišnji fra Barčić, pa očito postoji neka „skrivena tajna“ kako prekrasni otoci našeg Kvarnera rađaju tako velike i dugovječne franjevce!
Svećenik, redovnik, bibličar, prevoditelj Svetog Pisma, jedinstveni tumač i propovjednik Evanđelja, pjesnik i skladatelj, profesor emeritus i mnogo više od toga – Božji čovjek – životno je djelo fra Bonaventura Duda.
Usprkos svojim izuzetnom i višestrukom talentu i darovitosti, fra Duda je oduvijek sve pripisivao samo i isključivo Božjoj dobroti i milosti. Nikada nikakve zasluge nije pripisivao sebi, već ih je nastojao samozatajno sakriti od očiju javnosti i slušatelja, da se ne bi štogod slučajno pripisalo njemu, a ne Bogu kojem vjerno služi od djetinjstva do staračkih dana.
Odgojen u vrlo pobožnoj katoličkoj obitelji, već se kao predškolski dječak isticao svojom darovitošću pa je tako znao napamet velike dijelove evanđelja ili cijele nedjeljne propovijedi.
Kada je otišao u Rijeku na školovanje, ministrirao je kod trsatskih franjevaca. Upravo na tom posvećenom mjestu u dječakovu srcu rodila se želja za franjevačkim zvanjem. 1941. postao je franjevac, a 1950. svećenik.
Na Antonianumu u Rimu doktorirao je 1956., a nakon studija na Papinskom biblijskom institutu postigao je biblijski licencijat.
U jesen iste godine počeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Uz to predavao je i na Filozofsko-teološkom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru i na Trsatu. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.).
Glas Koncila bio je dugo godina gotovo jedino tiskano svjetlo za hrvatski puk u mračna vremena zabrane i progona slobodnog mišljenja i izražavanja.
Pokretač je s Jurom Kaštelanom i glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je s Jerkom Fućakom Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (1968.).
Napisao je brojne knjige sa različitom tematikom.
Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.
Rodni grad Rijeka mu se 2014. odužio nagradom za životno djelo, tako odajući priznanje čovjeku koji nije zadužio samo Crkvu u Hrvata već i cijelu Hrvatsku.
Prije toga isto je učinio Zagreb u kojem je proveo većinu svog aktivnog i plodnog djelovanja.
Danas živi u franjevačkoj kući u Varaždinu.
Temeljna misao fra Bonaventure Dude je: „Uvijek propovijedajmo Boga svojim životom“.
Izvor: Narod.hr
Photo: snimka zaslona
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.