Ivan Kujundžić rođen je 1912. godine u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz poznatih hrvatskih društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ilija Kujundžić, Ivan Jesse Kujundžić, Pavao Kujundžić).
Taj svećenik-franjevac i hrvatski književnik svojim je radom obilježio križni put i progone Hrvata u Bačkoj (Vojvodina) za vrijeme komunizma, a sa skupinom svećenika Hrvata Bačke osuđen je na 12 godina teške robije u jugoslavenskim kazamatima.
Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature. Stvaralački rad mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.
Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja. Pisao je o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca Hrvata, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.
Pisao je i pripovijetke. Većina ih je objavljena u časopisu Obitelj te u zbirci Deran s očima.
15. kolovoza 1936. održana je glavna osnivačka skupština Hrvatske kulturne zajednice u Subotici, a u upravu su izabrani: Blaško Rajić za predsjednika, Mihovil Katanec za tajnika, a vijećnici su bili Ivan Kujundžić, Ive Prćić, Ladislav Vlašić te ini ugledni predstavnici hrvatske zajednice u Vojvodini, koja je 1918. postala prvi put u povijesti dio Srbije.
Bio je inicijatorom organiziranja katoličkih organizacija na području Bačke koja su snažno djelovala na nacionalno sazrijevanje hrvatske srednjoškolske i sveučilišne mladeži, a sve u duhu kršćanskih načela.
Kao takav bio je metom progona koju su sprovodile jugokomunističke vlasti nad Hrvatima i rimokatolicima u Srbiji. Godine 1948. su u Subotici osudili tri skupine od ukupno 27 katoličkih svećenika i aktivista lažno optužene da su pripadali “ustaškoj i križarskoj terorističkoj organizaciji”.
Ivan Kujundžić je bio dijelom skupine koja je osuđena 17. ožujka 1948. godine, a dobio je 12 godina robije kao “glavni organizator”. Osuđeni su još svećenici Vojislav Pešut, Alojzije Poljaković, Franjo Vujković, Šime Stantić, Stanko Stanić, Ante Sekulić, Joso Dulić, Dragutin Milonja, Ružica Draženović i Aleksandar Ivić.
Njegov opus kao bibliografa iznimno je vrijedan za sve autore koji su se poslije znanstveno bavili bunjevačko-šokačkim Hrvatima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.