Sveti Bernard bio je jedna od najznačajnijih osoba srednjeg vijeka.
Bio je izvanrednih umnih i duhovnih kvaliteta, a uz svoju izuzetno plodnu reformatorsku djelatnost u Crkvi i društvu, bio je jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti Katoličke Crkve.
Spada među najzaslužnije ljude europske povijesti.
Na današnji dan 20. kolovoza slavimo svetog Bernarda, jednog od najznačajnijih ljudi srednjeg vijeka i uopće u povijesti našeg kontinenta: reformatora Europe, mistika, propovjednika, obnovitelja Crkve, savjetnika papa i moćnih kraljeva, velikog teologa i jednog od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve.
Zbog ugleda i utjecaja povjesničari ga nazvaše neokrunjenim papom i carem svoga stoljeća 12. stoljeća, vremena duhovnih velikana. Postao je duhovnim vođom cijele Europe. Bio je savjetnik papa te engleskih i francuskih kraljeva.
Unatoč tomu on živi skromnim redovničkim životom. Odbio je ponuđene mu nadbiskupske stolice u Milanu, Genovi i drugdje. Bio je istinski mistik i vrstan teolog, promiče napose Kristovo čovještvo.
Iznimno je štovao Gospu. Odličan je propovjednik te ga nazvaše ”doctor mellifluus”, tj. ”učitelj tečan kao med”. Ostavio je iza sebe vrijedna djela kojima su se i drugi nadahnjivali.
Manje je poznata, čak i vjernicima, činjenica je da su mnogi reformatori i sveci Crkve kao sveti Benedikt, sveti Bernard, sveti Franjo, sveti Ignacije, sveti Ivan don Bosco bili i veliki čudotvorci, obdareni Božjom milošću i vjerom za nebrojena nadnaravna čudesa.
A J. Luddy, autor knjige „Život i učenja sv. Bernarda“ svojevremeno je napisao: „Čudesa sv. Bernarda su tako dobro potkrijepljena da bi sumnjati u njih značilo diskreditirati čitavu povijest“.
Bernard je učinio mnogo čudesa na poznatim ličnostima, često ispred velikog mnoštva, i ta čudesa nikada nisu osporili ni njegovi sljedbenici, ni njegovi neprijatelji.
Skupina njegovih biografa zabilježila je velik broj čudesa, koja su se po molitvi sv. Bernarda događala na različitim mjestima. U Doningenu blizu Rheinfelda, u Njemačkoj, Bernard je u jednom danu ozdravio devet slijepih, deset gluhonijemih, i osamnaest hromih i uzetih. U Schafhausenu je učinio još veći broj čudesa.
U kronikama područja jezera Constance, zabilježena su 53 čudesa, što nije bio konačan broj svih čudesâ koja su se ondje zbila! Zbog ogromnog broja njegovih drugih čudesâ, čini se vjerojatnim da je Bernard uskrisio više mrtvih nego nekolicinu za koje postoje dokazi.
Već spomenuti autor Luddy, citira Laudena, povjesničara sklonog kritici: „Potpuno je nemoguće sumnjati u autentičnost čudesa sv. Bernarda, jer ne možemo ni zamisliti ikakvu prjevaru bilo od onih koji su čudesa zabilježili, bilo od samog Bernarda koji ih je učinio“.
Nama Europljanima ostaje da ne zaboravimo, dapače da obnovimo, sjećanja na zaboravljene velikane Europe koji su postavili temelje ‘kršćanskoj i civiliziranoj Europi’ kakvu smo do nedavnih dana i sami poznavali.
Izvor: narod.hr
