21. listopada 1991. dr. Branko Buač – ogroman doprinos heroja hrvatskog saniteta u Domovinskom ratu

Dana 21. listopada 1991. na Turnju poginuo je doktor Branko Buač iz Zagreba. Stigao je dragovoljno u pakao Turnja kako bi se priključio dragovoljcima iz Zagreba. Poginuo je nakon svega desetak dana provedenih u pomaganju ranjenim bojovnicima, a njegovo tijelo su, uz životnu opasnost, izvukli hrabri bojovnici nakon što je dva dana ležalo između neprijateljskih linija na Plitvičkoj cesti.

Dr. Branko Buač, dragovoljac Domovinskog rata, ukopan je na braniteljskom groblju na Mirogoju, a za sobom je ostavio dva sina i suprugu.

“Oj, Hrvatsko sveta, kad ću tako za te
Pod žrtvenik klonut čela moći vedra?
Kad te, majko, traci slobode pozlate,
I mrtva će meni uzdrhati njedra!”
(S. S. Kranjčević: “Hrvatskoj”)

Jedna od glavnih uporišnih točki koja je davala sigurnost hrvatskim braniteljima bio je izvanredno organizirani sanitet u Domovinskom ratu, koji je uz hrvatske branitelje podnio najveći teret tijekom srpske agresije.

Prvi višestranački izbori i proglašenje neovisnosti RH 1990. godine potaknuli su niz zbivanja koji će posljedično dovesti do velikosrpske agresije na Hrvatsku. Pobune srpskog stanovništva te naklonost JNA velikosrpskoj politici ukazale su na to da Hrvatska neće moći računati na zajedničku vojsku i sanitet (tada zajedničke, sada bivše države), te da će se rat proširiti na područje cijele Hrvatske, piše braniteljski.hr

Stoga se već sredinom rujna 1990. godine započinje s planiranjem ustroja ratnog saniteta, a njegov razvoj teče usporedno s uspostavljanjem borbenih jedinica MUP-a i Zbora narodne garde te se nastavlja u jedinicama HV-a.

Dana 19. prosinca 1990. godine osniva se Štab zdravstva Republike Hrvatske, u skladu sa sve više problema s kojima se zdravstvo susretalo:

• proširenje agresije, te posljedične migracije stanovništva
• gubitak zdravstvenog materijala, opreme i kapaciteta na područjima pod agresijom
• prometna izolacija pojedinih dijelova Hrvatske
• odljev djelatnika (Srba op.) u zdravstvu s ugroženih i slobodnih područja na agresorsku stranu ili u treće zemlje. Najkritičnije je bilo u Gospiću, Stanici hitne medicinske pomoći u Osijeku, Pakracu, Petrinji i Novoj Gradiški.

Kao važan dio štaba zdravstva 4. veljače 1991. godine uspostavljene su Mobilne kirurške ekipe.

Velik doprinos u ovom razdoblju, u kojem je kronično nedostajalo materijala i opreme, dala je hrvatska dijaspora nesebičnim donacijama za hrvatsko ratno zdravstvo.

Nakon prelaska Zbora narodne garde pod okrilje Ministarstva obrane, štab saniteta postaje Glavnim štabom saniteta Republike Hrvatske (GŠSRH), a osim organizacijskog napretka, tada počinje i rast kapaciteta dragovoljaca koji su se željeli staviti na raspolaganje Domovini.

Osnutkom Hrvatske vojske, sredinom rujna 1991. godine iz GŠSRH-a razvija se Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske (GSSRH), a njegovi članovi i suradnici pružaju zdravstvenu zaštitu svim pripadnicima postrojbi oružanih snaga Republike Hrvatske. On je postigao nevjerojatne rezultate u zbrinjavanju stradalnika, pogotovo s obzirom na teške uvjete u kojima se razvijao.

Osim toga, u zdravstvenu skrb uvodi se ešalonski pristup, kojim se kadar razvrstao na različite razine s ciljem maksimalnog iskorištavanja snaga, sredstava i vremena:

• 1. ešalon– bolničar pruža osnovnu hitnu pomoć; vrši se evakuacija ranjenika s linija bojišta do sanitetske postaje;
• 2. ešalon– u sanitetskoj postaji vrši se trijaža ranjenika te liječnički tim pruža prvu pomoć;
• 3. ešalon– ranjenik se zbrinjava i obrađuje u zdravstvenoj ustanovi u blizini bojišnice ili ratnoj bolnici s kirurškim timovima;
• 4. ešalon– ranjenik u bolnici (ustanovama tercijarne zdravstvene skrbi) prima konačnu skrb i rehabilitira se.

Ovakva organizacija održala se sve do svibnja 1992. godine, kada se pod ravnanjem GSSRH unutar HV-a razvio vojni sanitet, što je rezultiralo odvajanjem prvog ešalona iz GSSRH.

Proširenjem rata na BiH, dio djelatnika GSSRH-a odlazi u rodnu BiH te osniva Glavni sanitetski stožer Herceg-Bosne po uzoru na organizaciju hrvatskog saniteta.

Predsjednik GSSRH vrši preimenovanje u Krizni stožer Ministarstva zdravstva RH, uz zadržavanje organizacijske strukture GSSRH. Istovremeno je smanjen broj aktivnih djelatnika Kriznog stožera, koji zatim sudjeluje u operacijama “Bljesak”, “Ljeto ‘95”, “Oluja” i “Maestral” te s velikim uspjehom organizira, provodi i suočava se s izazovom tijekom odvijanja navedenih operacija, ali i normalizacijom stanja na područjima nakon odvijanja operacija.

U konačnici se može zaključiti kako je unatoč nizu problema s kojima se na početku rata susretao (nepostojanje saniteta, nedostatak kadra, opreme, materijala, jedinstvene organizacije), GSSRH odigrao ključnu ulogu u hrvatskom ratnom zdravstvenom sustavu te uspješno prilagodio civilne sustave ratnim zahtjevima tijekom Domovinskog rata.

Pri tome je vrlo važno naglasiti kako su zdravstvene službe i djelatnici dali velik doprinos u organizaciji i funkcioniranju GSSRH, a osim toga su bili podrška i potpora hrvatskim braniteljima koji su se izborili za samostalnu i neovisnu Hrvatsku.

Pogledajte originalne i rijetke ratne snimke djelovanja saniteta na prvoj liniji bojišnice Karlovca i okolice:

Izvor: narod.hr/braniteljski.hr