Prvi strijelac za reprezentaciju Hrvatske zapravo je bio Florijan Matekalo, a ne Aljoša Asanović protiv SAD-a 1990. godine!
Bila je to utakmica reprezentacije Banovine Hrvatske protiv Švicarske 1940. u Zagrebu koju smo dobili sa 4:0. Legendarni Zvonko Cimermančić postigao je dva pogotka, a ostale Matekalo i Lešnik.
Prvu utakmicu reprezentacija Banovine Hrvatske odigrala je u Zagrebu protiv Švicarske i slavila uvjerljivo, 4:0. Više od 10.000 hrvatskih navijača gledalo je tu utakmicu na stadionu Građanskog u Koturaškoj gdje se danas nalazi ugrada HEP-a. Prvi gol je postigao Florijan Matekalo, on je igrao utakmice za Hrvatsku samo 1940. godine, a nakon rata završio je u – beogradskom Partizanu.
Reprezentacija Banovine Hrvatske odigrala je četiri utakmice, a reprezentacija NDH čak petnaest, u razdoblju od 1941. do 1945. godine.
Priča o reprezentacijama Banovine Hrvatske i NDH neupitni je dio i nogometne i društvene povijesti koji je silom prilika bio zatomljen, doslovce zabranjen. No, pozorno istražujući sudbine ljudi koji su sudjelovali u tom turbulentnom razdoblju naše povijesti dolazimo do spoznaja koje nam dosad nisu bile poznate.
U Hrvatskoj se, dakle, nogomet igrao i prije 1945. godine, makar se pokušavalo tvrditi i drugačije. Tako se zna Nezavisna Država Hrvatske bila je članica Svjetske nogometne organizacije FIFA-e.
Prvu utakmicu Hrvatska je protiv Švicarske odigrala u sastavu: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković i Matekalo. Svi igrači iz prve postave bili su članovi Građanskog. Izbornik je bio Jozo Jakopić koji je bio i trener Građanskog, a kapetan je bio Mirko Kokotović, Hrvat pravoslavne vjere.
Te 1940. godine Banovina Hrvatska odigrala je još tri utakmice – u Bernu izgubila od Švicarske 0-1, u Budimpešti od Mađara izgubila istim rezultatom i u Zagrebu s Mađarima odigrala 1-1.
Zvonko Cimermančić – legenda Građanskog i Dinama
Za razliku od Matekala koji je završio u Beogradu, Zvonko Cimermančić ostao je u Zagrebu. Zubar po zanimanju, taj veliki nogometaš rođen je 26. kolovoza. 1917. u Zagrebu, a nastupao za Concordiju (1933–34), Slaviju iz Varaždina (1935–38), a od ljeta 1938. pa sve do 1954. nosio je dres Građanskog, pa zagrebačkog Dinama.
U 17 sezona osvojio je prvenstva 1940., 1943., 1948. i 1954. i kup 1951. godine.
Cimer, što mu je bio nadimak, nije bio samo najbolje desno krilo Dinama svih vremena, nego i najbolje desno krilo Hrvatske (i šire Jugoslavije) do tada. Majstor nad majstorima, igrač kojeg dugo nitko nije nadmašio. Bio je svestran, ‘djevojka za sve’, no najviše je ipak volio juriti po desnom krilu. Tu mu je ulogu dodijelio veliki stručnjak Martin Bukovi.
Bio je vitak, elegantan, snažan, brz, i prodoran, precizan, jednom riječju kompletan. Udarao je jednako dobro desnom i lijevom nogom. Osim što je kao igrač bio zaista veliki, bio je i neobično skroman, druželjubiv, veseo i jednostavan čovjek.
Volio je zabijati golove, ali samo onda kada je bio u najboljoj prilici. U protivnom, davao je lopte drugima, naročito Lešniku i Wolflu, koji su se kraj njega nadavali zgoditaka. Za reprezentaciju Jugoslavije (1940–48) odigrao 9 utakmica i postigao 3 pogotka. Osvojio srebrnu medalju na OI u Londonu ’48. Za reprezentaciju Hrvatske (1941–44) odigrao 13 utakmica i postigao 6 pogodaka, te još četiri utakmice za Banovinu Hrvatsku.
Umro 14. svibnja 1979. u Zagrebu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/povijest.gnkdinamo.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.