27. siječnja blaženi Henrik Suso – mistik i „pjesnik svete ljubavi“

Blaženi Henrik Suso (Heinrich Seuse), njemački svećenik, dominikanac, duhovni pisac i mistik, rođen je 1295. u Überlingenu, na sjevernoj obali Bodenskog jezera (Baden-Württemberg), u plemićkoj obitelji, kao Heinrich von Berg. Umjesto prezimena strogog oca koristio je prezime pobožne i voljene majke, Seuse (latinski Suso).

S 13 godina stupio je u dominikanski samostan u Konstanzu (jugozapadna Njemačka, Baden-Württemberg). Učitelj mu je bio glasoviti teolog, filozof i mistik, Meister Eckhart, a kolega Johannes Tauler, također čuveni mistik, propovjednik i teolog. Zbog klevete i druženja s prijepornim Meisterom Eckhartom imao je problema s dominikanskim poglavarima, od 1329. do 1334. nije smio predavati, a 1330. morao se u Maastrichtu braniti od optužbe za krivovjerje. Od 1340. djelovao je kao prior dominikanskog samostana u Konstanzu.

Jednom zgodom propovijedao je o otajstvu svete mise i o proživljavanju pobožnosti za vrijeme pretvorbe. Kao primjer iznio je uspomenu na pobožnost svoje majke. Heinrichova majka bila je izuzetno pobožna kršćanka. Svaki dan je odlazila na misu i često se pričešćivala. Mali Heinrich često je majku pratio u crkvu i vidio da majka za vrijeme pretvorbe plače. Dječaku je to bilo čudno pa je zapitao majku: „Mama, mora li se plakati za vrijeme pretvorbe?“ „Ti ne moraš, sine!“-odgovorila mu je majka. „A ti moraš, mama?“ Majka je tada rekla: „Sine, svaka pretvorba je Veliki petak. Moja duša tada vidi Spasitelja kako ga polažu na križ, kako mu probijaju ruke i noge, kako umire. Ja u duhu gledam svoga Boga, kako svaki put u pretvorbi obnavlja svoju smrt. Zato, eto, prolijevam suze.“ Prolazile su godine, a mali Heinrich postao je učeni dominikanac koji je napisao mnoga djela, a na vrhuncu svoje slave, 1350, napisao je i „Knjižicu vječne mudrosti“, najljepši plod njemačke mistične književnosti. I u toj knjizi prisjetio se svoje majke: „Taj odgovor da je svaka pretvorba Veliki petak, odgovor je jedne priproste žene. Pa ipak, nešto toliko duboko i toliko lijepo krije se u tom odgovoru, da to nijedan znanstvenik ne bi mogao dublje i ljepše iskazati“.

Heinrich (često se služio književnim pseudonimom Amandus) bio je izvrstan pisac, obdaren neobično bujnom maštom i živahnim stilom. Mistik i čovjek velikoga srca, u svojem mističnom zanosu podsjećao je na svetog Bernarda i svetog Franju Asiškog. Nazivali su ga prvim „pjesnikom svete ljubavi“. Ostavio je za sobom i životopis te pisma, koja su i danas tražena i rado čitana literatura. Mnogo je trpio kao i drugi mistici i silno želio biti suučesnik u Kristovim patnjama iz ljubavi prema Gospodinu.

Izvor: narod.hr