Ban Josip Jelačić je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Ujedinio je, makar privremeno, velik dio hrvatskih zemalja. Kao vojskovođa, pobijedio je u nizu bitaka protiv revolucionara u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine, a u Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak i ima spomenik na središnjem trgu glavnog grada.
Revolucija 1848. zahvatila je i Habsburšku Monarhiju, posebice Beč, Ugarsku i Hrvatsku. Hrvatski narod je donio svoja Zahtijevanja, zapravo politički program, a za bana je postavljen pukovnik Josip Jelačić. On je prekinuo sve odnose s Ugarskom, poglavito odbacio onu odluku o zajedničkoj vladi iz 1790. godine, ukinuo kmetstvo, ustrojio samostalnu hrvatsku vladu. Na prijetnje iz Mađarske počeo se spremati za obranu zemlje. Budući je Jelačić bio hrvatski ban, krajiški zapovjednik, a kako je imenovan za guvernera Rijeke i Dalmacije, oko njega se okupila čitava Hrvatska.
Sukob između Hrvata i Mađara – Zagreb postaje integracijsko središte Hrvata
U Ugarskoj je, naime, izbila građanska revolucija koja nije priznavala ni jedan drugi narod osim Mađara, a oružjem su zaprijetili Hrvatima pa je to dovelo i do zbližavanja Hrvata i Srba u južnoj Ugarskoj (Bačkoj).
Uskoro je izbio pravi rat između Hrvata i Mađara, ali tek nakon neuspješnih pregovora i uz suglasnost bečkog dvora. Jelačić je s hrvatskom vojskom prešao Dravu, vratio hrvatsko Međimurje, a potom stupio na ugarsko tlo, ali je poslije nekoliko bitaka morao ratovati i za obranu dvora i Austrije.
Kada je uz pomoć Rusa slomljena mađarska revolucija, novi vladar Franjo Josip I. je proglasio apsolutizam koji je nametnut svim austrijskim nasljednim zemljama, ali i Hrvatima koji su pomagali Habsburgovcima, jednako kao i Mađarima koji su digli revoluciju protiv Habsburgovaca.
Iako je hrvatska politika tijekom revolucije u većini nacionalnih zahtjeva doživjela neuspjeh, bile su oblikovane osnovne ideje koje su obilježile hrvatska politička nastojanja do 1918. i započela je preobrazba hrvatskog društva u moderno građansko društvo. Za postojanja apsolutizma Jelačić je i dalje ostao banom i nastojao koliko je bilo moguće pomoći Hrvatskoj na gospodarskom području i odvajanju hrvatske katoličke biskupije od ugarske crkvene uprave.
Zagreb tada postaje jedinstveni grad i kao nadbiskupsko sjedište postaje glavni grad i integracijsko središte svih Hrvata.
Tijek vojnih sukoba Hrvata i Mađara i bitke kod Pakozda
Dana 7. rujna, nakon neuspješnih pregovora s Mađarima, Jelačić je izjavio rat ugarskom ministarstvu i 11. rujna s približno 50.000 hrvatskih vojnika prešao Dravu.
Vojnim putem pripojio je Međimurje, pod geslom: “Što Bog da i sreća junačka!”.
Krenuvši prema Budimu i Pešti, Jelačićeve postrojbe sukobile su se s ugarskima kraj Pákozda i Valencea 29. rujna 1848. na današnji dan, ali je bitka završila bez pobjednika.
Dakle, kratki presjek situacije: hrvatski i austrijski napadi započinju nekoordinirano poradi toga što car nije jasno odredio tko u stvari zapovijeda carskom vojskom u Ugarskoj. Tek sutradan (30. rujan 1848.) car će izdati manifest u kojem će bana Jelačića proglasiti vrhovnim zapovjednikom svih carskih postrojbi u tadašnjoj Ugarskoj, a ban Jelačić tek će 5. listopada primiti tu zapovijed.
Napadi austrijskih i hrvatskih postrojbi na mađarski bojni položaj potrajali su taj dan do pada mraka i to redom bezuspješno. Padom mraka ban Jelačić zatražio je trodnevno primirje od mađarskih zapovjednika. Mađari su to jedva dočekali i povukli se zadovoljni prema Székesfehérvár (Stolni Biograd) usput si pripisujući pobjedu nad austrijskim i hrvatskim postrojbama.
Dakle, time je završila bitka kod sela Pakozda i općenito gledajući pobjeda se može pripisati Mađarima, ali to nema nikakve veze s vojničkim pogledom stvari i situacije. Naime, vojnički gledano bitka je završila neriješeno, jer iako su Mađari odbili sve napade nisu poduzeli i nisu ni pokušali ni jedan protunapad u kojem bi uništili protivnika.
Kraj revolucije u Beču i Pešti
Slijedeća bitka bila je kod Schweachta 30. listopada 1848. No, u toj bitki stvari će se odigravati malo puno drugačije. Sudionici bitke su isti (carske, hrvatske i mađarske postrojbe), a priključit će se i bečki ‘revolucionari’, samo u toj bitci imamo jednog zapovjednika – bana Josipa Jelačića i sada ga slušaju hrvatske i austrijske postrojbe. Tu je slavni hrvatski vojskovođa izvojevao veliku pobjedu nad neprijateljima i bio jedan od glavnih čimbenika propasti revolucije u Beču.
Naime, nakon bijega carske obitelji iz Beča u vrijeme revolucionarnih prevrata, Jelačić je napustio mađarsko bojište kako bi pomogao knezu Windischgrätzu u slamanju bečke revolucije, a 3. listopada imenovan je kraljevskim komesarom i zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj.
U bitki kraj Schwechata Jelačićeva je vojska pobijedila mađarsku vojsku koja je došla u pomoć revolucionarima u Beču. Nakon što je Jelačić imenovan gubernatorom Rijeke i Dalmacije te vrhovnim zapovjednikom Vojne krajine, pod vlašću hrvatskog bana nakon dugo vremena istodobno su objedinjene Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Rijeka, Međimurje i Vojna krajina.
Po prvi put nakon nekoliko stoljeća većina hrvatskih zemalja, makar privremeno, bila je ujedinjena.
Nakon toga, dana 5. siječnja 1849., nakon pobjede nad Mađarima, Jelačić i Windischgrätz ušli su sa svojim vojskama u Peštu i potisnuli Mađare preko Tise. Mađarska je revolucija napokon ugušena nakon ruske intervencije 13. kolovoza 1849. mađarskim porazom kraj Világosa.
Revolucionarni zahtjevi hrvatskog, ali i svih ostalih naroda u Monarhiji, dokinuti su 7. ožujka 1849. kada je kralj Franjo Josip proglasio oktroirani ustav za cijelu Monarhiju.
Taj je ustav negirao gotovo sve demokratske tekovine revolucionarnih zbivanja iz 1848, osim ukidanja feudalnih odnosa i državnih tijela nužnih za funkcioniranje uprave i sudstva. Habsburška Monarhija opet je postala savez država s vlastitim zakonodavnim tijelima i vrlo ograničenom autonomijom.
Kasnijom Austro-Ugarskom nagodbom, dogovorenom između Beča i Budimpešte, Hrvatska opet dolazi u težak položaj borbe za samobitnost, a počinju se isticati zahtjevi Ante Starčevića i pravaša za potpunom samostalnošću Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
