U filmu o svom životu Ante Žanetić, veliki nogometaš Hajduka prisjetio se svog druženja s velikim nogometašem Dinama Dražanom Jerkovićem: „Dok smo bili na pripremama reprezentacije, Srbi bi se jedan drugome javljali s ‘gde si, burazer Srbine’. Tada sam Jerkoviću govorio: zamisli Dražane da mi jedan drugome kažemo ‘gdje si, brate Hrvatu’, bili bismo veći ustaše od Pavelića!“, pričao je sa sjetom Žanetić.
Na današnji dan 6. kolovoza 1938. rodio se jedan od najboljih nogometaša u povijesti hrvatskog nogometa – Dražan Jerković, slavni centarfor Dinama i prvi izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske. Taj legendarni igrač, o kojemu su u Zagrebu ispričane bajke koje i danas prepričavaju generacije navijača, bio je i najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. Godine.
Bio je čovjek nesalomljivog karaktera koji je u Jugoslaviji pod udar komunista i velikosrba došao zbog izuzetno hrabre i tada vrlo opasne izjave nakon što je Dinamo osvojio prestižni nogometni Kup Jugoslavije u Beogradu. Izjavio je veliki Dražan tada usred srpske i jugoslavenske „prestolnice“ Beograda:
„Nosimo ovaj trofej u naš hrvatski Zagreb!“
Već 60-ih bio je označen kao preveliki Hrvat, a 70-ih je imao etiketu hrvatskog nacionalista, iako je bio samo iskreni domoljub i principijelni čovjek.
Gotovo cijelu igračku karijeru je proveo u Dinamu u čijem je dresu odigrao 315 utakmica i postigao čak 300 pogodaka. S Dinamom je 1958. osvojio prvenstvo bivše države i dva puta Kup Jugoslavije (1960. i 1965). Pred kraj karijere otišao je u belgijski FC Gantoise, no ozljeda na treningu vratila ga je u Zagreb.
S reprezentacijom Jugoslavije igrao je u polufinalu Europskog prvenstva 1960. i Svjetskog prvenstva 1962. Bio je najbolji strijelac tog izuzetno jakog svjetskog prvenstva u kojemu je dominirao fenomenalni Brazil.
Također, bio je i prvi izbornik reprezentacije Hrvatske u utakmici od koje su mnogi „veliki Hrvati“ bježali kao vrag od tamjana. Bilo je to, naime, vrijeme „kada se još ništa nije znalo“. Ali nesalomljivi Jerković prihvatio je taj sportski i domoljubni izazov, te je u povijesnoj utakmici sa SAD-om u Maksimiru 1990. godine Hrvatska pbijedila 2:1 pred prepunim Maksimirom.
Splitska nogometna superzvijezda tri puta pretučena na rivi od orjunaša
U isto vrijeme, uz Dražana Jerkovića, Hrvatska je imala i drugog velikana svjetskog nogometa i velikog prijatelja Dražana Jerkovića – Antu Žanetića iz Hajduka, talentiranog sina sa škrte korčulanske zemlje.
Iako je bio planetarno popularan i omiljen u svijetu i domovini, Ante Žanetić je bio nakon utakmice Hajduk-Dinamo zbog svog otvorenog domoljublja i hrvatstva žestoko pretučen na splitskoj rivi uslijed bijela dana. Od tada mu je život u Splitu postao pakao, te je još dva puta bio pretučen na Rivi od splitskih orjunaša.
Taj rođeni Korčulanin i legendarni igrač Hajduka odigrao je razdoblju od 1955-1960. godine 250 utakmica za „splitske bile“ i dao 41 gol, dok je za reprezentaciju bivše zemlje odigrao 15 utakmica i dao 2 gola, te osvojio zlatnu olimpijsku medalju 1960. i drugo mjesto na prvenstvu Europe iste godine.
O njegovoj nogometnoj veličini govori da ga je te 1960. autoritativni World Soccer smjestio Žanetića u najbolju reprezentaciju svijeta sa proslavljenim imenima: Grosics, Bergmark, Santamaria, Nilton Santos, Vergas, Žanetić, Julinho, Pele, Di Stefano, Puskas i Gento.
Žanetićeva nevolja bila je što je patio od uvijek pogubnog “suviška hrvatstva” prema mjerilima hrvatskih Jugoslavena, samo nominalno Hrvata. Splitski orjunaši to – borbeno i nepokolebljivo hrvatsko domoljublje – Žanetiću do smrti nisu oprostili.
Jednu od najvećih nogometnih legendi u povijesti Hajduka nisu pozvali čak ni na proslavu 100. obljetnice “Hajduka”.
Sam Žanetić je u intervjuu Jošku Čelanu izjavio: „Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera Hajduka velikosrbina Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije „kafu“ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih”, tvrdi pokojna legenda Hajduka.
Posebno se sjeća utakmice 1960. kada je Milovan Ćirić, kasniji trener Crvene Zvezde, išao đonom na zagrebački Dinamo i pobijedio 3:2 u jednoj vrlo gruboj utakmici na granici prekida, te time omogućio svojoj Crvenoj Zvezdi da postane prvak Jugoslavije.
Žanetić, kao najbolji igrač Hajduka, na toj je utakmici bio zamijenjen u 20. minuti, jer je bilo poznato da je njegova želja bila da prvak Jugoslavije postane hrvatski klub Dinamo, a ne Crvena Zvezda iz Srbije koja je imala velike privilegije kao komunističko-velikosrpski udarni klub, i bila favorizirana u jugoligi na račun hrvatskih klubova Dinama i Hajduka.
Optužen je da je na to nagovarao još neke igrače iz Hajduka.
Hajduk je pobijedio u jednoj prljavoj utakmici, uz sudačku pomoć, a sve samo da prvak postane Crvena Zvezda.
Dražan Jerković i Ante Žanetić – dva hrvatska Braveheartsa Dinama i Hajduka!
A Žanetićev intimus i prijatelja Dražan Jerković bio je zbog poraza i gubitka titule prvaka u tuzi, jer tih 60-ih godina Dinamo je imao veliku i moćnu momčad sa Jerkovićem, Škorićem, Ramljakom, Belinom, Vlatkom Markovićem, Zambatom i drugima. Tih godina je ostao bez nekoliko titula prvaka, jednom čak zbog toga što sudačkim igrama u zadnja tri kola nije uspio osvojit ni bod koji bi mu bio dovoljan za titulu prvaka Jugoslavije. Usprkos toga što je u Europi gazio momčadi kao Bayern, Juventus, Leeds i druge.
Za beogradske velikosrbe Dinamo je bio trn u oku, osobito kada je stavio hrvatski grb na dres kluba.
Sličnu sudbinu Dinamu doživljavao je Hajduk 70-ih godina, premda je bio gotovo nepobjediv, a nogomet 70-ih bitno slabiji nego 60-ih. Hajduk je osvojio tri titule u tom desetljeću, ali to je daleko premalo za igračku suverenu premoć koju je imao.
A oba najjača hrvatska kluba su definitivno 80-ih, pred raspad Jugoslavije, bila na pravom političko-sportskom udaru Beograda, koji je već kovao i kroz nogomet svoje velikosrpske planove za rat.
Zbog toga jer mu je život učinjen nepodnošljivim, Žanetić je pobjegao iz Jugoslavije i bio mu je namijenjen zaborav, premda je bio jedan od naboljih svjetskih igrača. Kao i svom velikom prijatelju Dražanu Jerkoviću, koji nikada nije bio dovoljno valoriziran ni kao igrač ni kao trener u vrijeme Jugoslavije, a čak niti danas u Hrvatskoj
Ali ova dvojica velikana, hrvatskih hrabrih i nepotkupljivih Braveheartsa, ostaju svijetliti na hrvatskom nogometnom nebu kao svjetske zvijezde nogometa, al i kao putokaz. Dražan Jerković i Ante Žanetić bili su živo svjedočanstvo dvije stvari: bogomdanog hrvatskog nogometnog talenta i nepokolebljivog hrvatskog domoljublja.
Neslomljivog duha, puni ljubavi za Dinamo i Hajduk, te svoju Hrvatsku, ova dvojica velikana ostali su zlatnim slovima zapisani u povijesti nogometa.
Napisano u spomen Dražana Jerkovića i Ante Žanetića – da novije generacije Hrvata i nogometnih zaljubljenika nikada ne zaborave hrvatske nogometne velikane
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
