Dana 30. svibnja obilježen je Dan branitelja grada Zagreba i nekadašnji Dan Državnosti RH pod sloganom: ‘Nek ti kušin bude stina, al Hrvatsku sine voli’.
Svečanost je počela polaganjem svijeća i cvijeća ispred spomen obilježja poginulim Trnjanima u ulici C. Zuzorić, a nastavljeno na Medvedgradu.
Hrvatsku himnu ‘Lijepa naša domovino’ izveo je Simfonijski orkestar Hrvatske vojske, pod ravnanjem Pukovnika Miroslava Vukovojca i zbor Hrvatska Bašćina, s voditeljicom, prof. Jasnom Polić Biliško.
Polaganje cvijeća na Oltar Hrvatske Domovine predvodili su pripadnici Počasno zaštitne bojne Hrvatske vojske.
Molitvu je predvodio izaslanik Vojnog ordinarija u RH, vlč. Slavko Rajić.
Potom je zbor Hrvatska Bašćina otpjevao pjesmu ‘Bože čuvaj Hrvatsku’.
Poruku u ime Hrvatskih branitelja grada Zagreba pročitao je Ivica Matošević:
“Poštovani hrvatski branitelji, gospođe i gospodo !
U svibnju, najljepšem mjesecu godine, u našoj novijoj hrvatskoj povijesti, bilježimo niz značajnijih događaja; od osnivanja Zbora narodne Garde Republike Hrvatske te postrojavanja postrojbi ZNG, krajem mjeseca svibnja 1991. godine, na nogometnom stadionu NK „Zagreb“ u Zagrebu. Moramo se sjetiti Vojno redarstvene operacije „BLJESAK – 1995“, koju su izveli hrabri pobjednici; pripadnici Hrvatske vojske i Hrvatskog redarstva, oslobađanjem okupiranih područja u Zapadnoj Slavoniji. U svibnju mjesecu je, 1990., nakon provedenih slobodnih, demokratskih i višestranačkih izbora utemeljen, Prvi višestranački Hrvatski sabor, pa je tim povodom proglašen, i godinama u velikom veselju, slavljen Dan Državnosti RH.
I danas ovdje, pred Oltarom hrvatske domovine, na Medvedgradu, mi ne zaboravljamo naše poginule, ali i progovaramo o zločinima, koje je srbijanski agresor počinio nad Hrvatskim narodom i Domovinom Hrvatskom.
Potrebno je zboriti o strahotama, mržnji i ubilačkim totalitarnim režimima i „ratnim strojevima“ u svim ratovima, o političkoj represiji koju je desetljećima provodio komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji nad Hrvatskim narodom. Podsjećamo našu ljudsku zaboravnu svijest, na katastrofalne posljedice po živote, koje i danas osjećamo, koje truju psihu hrvatskih ljudi. Ne smijemo šutjeti o suludim i crnim vremenima, kada ljudski život nije imao nikakve vrijednosti. Najveće strahote tih vremena, pamtimo, u svjedočanstvima pogroma, kojim su ideologije, provodile, kroz progonstva, istrebljenja i lišavanja života milijuna Hrvata, dok ovdje stojimo pred spomenikom Oltarom hrvatske domovine podignutom na spomen svima koji su dali živote za našu slobodu.
I u domovinskom obrambenom ratu, tisuće naših sugrađana civila, vojnika i redarstvenika, svoje je živote dalo za slobodu svih Hrvata – hrvatskih državljana. Naša je ljudska i povijesna obveza, iznositi istinu o tragediji hrvatskog naroda.
Žrtve za slobodu se ne smiju prešućivati i zaboravljati, baš iz poštovanja prema njima, moramo podsjećati, kako su oni ubijeni iz mržnje, te su žrtvom svojih života pridonijeli današnjem miru, kako bi mi živjeli u slobodi. One nas obvezuju, podsjećaju i opominju, kako su nevini ginuli za Hrvatsku, kako su patnjom i činom prinošenja vlastitih života za slobodu i spokoj novih naraštaja u Hrvata, itekako nama ostavili oporuku čuvanja neovisnosti države Hrvatske.
Kroz, dugoročne pripreme, za ratni sukob sa Hrvatima; politički i armijski vrh tadašnje Jugoslavije, naročito Srbije i Crne Gore, pokrenuo je JNA i srpske paravojne četničke snage protiv demokratske Hrvatske i krenuo u agresiju 1991 godine.
Želimo potaknuti i svjedočiti povijesne uspomene i nacionalnu memoriju, u iskazivanju, počasti žrtvama, junaštvu i slavi jer to iste zaslužuju. Nažalost, tijekom dvadeset i pet godina postojanja suverene i samostalne, demokratske Hrvatske države, još uvijek nisu pronađeni svi ubijeni, kako bi se s dužnim poštovanjem dostojno pokopali. Koliko ćemo još morati čekati?
Ne postoji ljepša strana povijesti, koja nam se može svidjeti, a zaboravljati da je ista u crno-bijeloj boji, jer stvarnost je ponekad okrutna. Povijest je takva, kakva je bila i naše je zajedničko naslijeđe.
Na nama je živima iznositi je i svjedočiti, poštovati ju i znanstveno vrjednovati, kroz temeljite rasprave o razlozima, uzrocima i počiniteljima zločina iz političkih sustava prošloga stoljeća. Mi, povijest prošlih režima, na Hrvatskim prostorima, bez obzira na boje i političke ideologije, ne uzvisujemo, ona je za nas dio prošlosti.
Na nama je, o njoj trezveno i odgovorno zboriti, jer smo mi, novi naraštaji Hrvata, koji je u Hrvatskom, domovinskom obrambenom i oslobodilačkom ratu, ostvario snove, ostvario, pobjedu nad okupatorima i srpskim zločincima, te stvorio modernu i demokratsku državu Hrvatsku. Ako to usijanim glavama, pojedinih spletkroša političara, te nazovi jurišnika i kruhozboraca: o miru, ljudskim pravima, slobodi i demokraciji, na štetu hrvatskog društva i naroda, nije po volji ili nije razumljivo, neka sjednu ponovno u školske klupe. Neka se konačno, duboko zagledaju u zrcala svoje vlastite savjesti, ako je uopće imaju. Svima tim zagovornicima, isticanja tamnije strane starije i novije naše povijesti, poručujemo: „Prestanite sa ogovaranjem i blaćenjem Hrvatske.“
Te sramotne laži, poodavno su prešle granicu dobrog ukusa i strpljivosti, i sve nas, kao narod, vrijeđaju. Mi, hrvatski branitelji, to nećemo šutke i bez prigovora dopuštati, jer se na taj način, omalovažavaju, ubijeni, nestali i živi hrvatski branitelji i Domovinski oslobodilački rat. Teret laži i podvala, ne smijemo prenositi kao opterećenje na mlade naraštaje u Republici Hrvatskoj. I s ovog mjesta, danas podsjećamo, ne smijemo zaboravljati, kako su ciljevi srpske agresije na Hrvatsku bili; pljačka, ratni zločini, spaljivanje i uništenje dobara i brisanje kulturnih i povijesnih tragova dokaza o postojanju Hrvata na ovim prostorima te pripojenje okupiranih teritorija „velikoj Srbiji“ !.
Mi, živi svjedoci i sudionici u obrani Domovine, zagovaramo i zahtijevamo od hrvatskih povjesničara i političara, kako odnose Srba i Hrvata, treba staviti u povijesni kontekst, bez manipulacija i podmetanja, pobjedničkoj ili strani poraženih. Na njima je, konačno, istinom razotkriti laži, poluistine, krivotvorine i zboreći istinu, promijeniti, nametanu, povijesnu kronologiju uzroka i posljedica.
To neće nitko učiniti umjesto nas, i na takav način moramo zaustaviti daljnje, razaranje i ponižavanje hrvatskog čovjeka.
U ratnim djelovanjima nema ničega lijepoga ili radosnoga. Rat je tragedija i nepobitno, nenormalno iskustvo, koje ostavlja trajne posljedice na zdravlje i bolne ožiljke u dušama ljudi i na cijelu populaciju naroda. Mi, hrvatski branitelji, ratni veterani, jesmo mlađa populacija Hrvatske; i ne idealiziramo sliku o nama samima u hrvatskom društvu. Problematiku velikog broja braniteljskih udruga, koje služe samo zadovoljavanju sitnih interesa pojedinaca u njima, nismo proizveli mi, nego politika, koja kupuje vrijeme i pojedince, za svoje kratkoročne prigode i interese dok svakodnevno, hrvatsku javnost, zapljuskuju novi skandali, obmane i manipulacije.
Poštedite nas školskih populističkih uradaka, floskula farizejštine, demagogije licemjerja, te parolaštva iz politikanskih igrokaza, za dnevno-političku uporabu. Ovo je, država Hrvatska, a ne politički laboratorij, za obradu psihe izvaranog i opljačkanog Hrvatskog naroda. Sramite se besciljnih i neučinkovitih umotvorina, jer ste bezbroj puta već padali i ponovno posrćete na ispitima iskrenosti i poštenja pred Hrvatskim narodom. Nama ne trebaju dijagnoze, niti zagovaramo zaborav prošlosti; mi hrvatski branitelji, kao i cjelokupan Hrvatski narod, od vas očekujemo: razvoj gospodarstva, zapošljavanje mladih i nova radna mjesta, te životni boljitak svima, a ne samo odabranima.
Poštovane gospođe i gospodo, dragi prijatelji, hrvatski ratni veterani, dopustite mi, u prigodi Dana hrvatskih branitelja grada Zagreba, spomen dana Hrvatskog, nadamo se, uskoro, državnog sabora, čestitati svima ovaj naš zajednički dan.
S ovog mjesta ispred Oltara hrvatske domovine, mi, hrvatski branitelji i domoljubi i danas glasno poručujemo: „Očekujemo od Hrvatskog državnog sabora da promjenom zakona o državnim praznicima, 30. svibnja ponovno proglasi Danom Državnosti Republike Hrvatske, sjećajući se ustanovljenja prvog, višestranačkog, na slobodnim izborima izabranog Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990.
„NEKA NAM ŽIVI JEDINA I VJEČNA HRVATSKA DOMOVINA ! “
Oltar Hrvatske domovine
Od povijesnog trenutka koji se zbio 30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je, u čast Dana državnosti, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, svečano upalio vječnu vatru, spomenik se i službeno zove OLTAR HRVATSKE DOMOVINE.
Po svršetku svečanosti otvaranja spomenika, predsjednik Republike Hrvatske upisao je u knjigu dojmova: “Na Dan državnosti, 30.svibnja 1994., na četvrtu obljetnicu uspostave, demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne i nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine, podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka ovo spomen-obilježje u ozračju povijesnog nam hrvatskog grba na Medvedgradu, nekadašnjem sjedištu vladara i svjetovnih i crkvenih velmoža, iznad današnjeg Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, postane stjecište svih hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta, svih građana Hrvatske.
Oltar Domovine na Medvedgradu, biti će, također mjesto, na kojemu će i predstavnici stranih zemalja, neznanom hrvatskom junaku i suverenosti hrvatske države, odavati počast.”
Upravo svetoj i slavnoj Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u – konačno – slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana, autorska radna skupina projekta “Obnova Medvedgrada u čast hrvatske Slobode”, koju je za svoga posjeta Medvedgradu 1992. inicirao, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.
Samo pak oblikovanje Memorijalnog obilježja u čast hrvatske Slobode, je zaseban autorski posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovačiću. Prostor, na kojemu će biti trajno postavljeno odabrano rješenje, određen je, na platou podno južne kule, koji je omeđen ruševnim obrambenim bedemom “zatvarajući” prostor u skladnu cjelinu.
Spomenik je sastavljen od ukupno deset vrsta kamena simbolički iz svih hrvatskih krajeva.
Iz okolice Dugopolja (kraj Splita) sivo-zeleno-plavkasti “zeleni jadran”
i smeđkasti “dolit”, iz Trogira sivkasto-bijeli “seget”, iz Istre žuto-smeđkasti “kanfanar”, iz šibenskog kraja crvenkasto-sivi “rozalit”, iz karlovačkog kraja dolazi “sivi vapnenac”, iz Slavonije “sivi granit”, iz Sinjskog kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeđi “alkasin”, sa Brača dolazi glasovita “dračevica”, a Žuti “bizek”, posvećeni kamen skinut je pri obnovi zagrebačke katedrale. Velike staklene kocke ili “ploče mora” lijevao je zajedno s kiparom Kovačićem, Pino Signoretto, vlasnik i majstor ljevač stakla u glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu kraj Venecije.
Ovdje se, hrvatski grb, rastvara u skulpturu hrvatskog grba, koji, bogatom simbolikom izražava čitavu domovinu, šireći se po zemlji na površini od 8×8 metara. Na središnjem i najvišem kamenom bloku, napisana je prva strofa “Lijepe Naše”, dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena, uklesan Višeslavov križ. Tik ispred ovoga najvišega i najdominantnijega kamena, položen je kamen, na kojemu je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz Šopota, kod Benkovca.
Spomenik je, nadasve, simbol i stvarnost, slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje ćemo poštovati naše mrtve, mjesto, gdje će gorjeti Vječni plamen našoj Slobodi, kroz sva vremena. Uvijek! I uvijek!
Izvor iz knjige Milan Bešlić: OLTAR HRVATSKE DOMOVINE
Završno su svi pozvani na Sv. Misu u Zagrebačku katedralu u 19 sati.
Misa za domovinu i hrvatske branitelje
Zagrebački pomoćni biskup msgr. Ivan Šaško predvodio je u ponedjeljak, 30. svibnja 2016. godine Misu za domovinu i hrvatske branitelje u zagrebačkoj katedrali.
Prije početka euharistijskog slavlja, udovice poginulih hrvatskih branitelja, u pratnji majki i supruga, unijele su u prvostolnicu lik Majke Božje od Kamenitih vrata.
Sv. Misi za Domovinu i poginule hrvatske branitelje iz grada Zagreba je nazočio i Ministar hrvatskih branitelja g. Tomo Medved.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr
Photo: Klub veterana 148. br. HV, Zagreb-Trnje
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.