HKZ: 2015. – godina Janka Draškovića i Jakova Gotovca

Hrvatska kulturne zaklada (HKZ) i Hrvatsko slova proglasili su iduću 2015. – godinom književnika i preporoditelja grofa Janka Draškovića (Zagreb, 1770. – Radgona 1856.) i hrvatskoga skladatelja Jakova Gotovca (Split, 1895. – Zagrebu 1982.)

Na prigodnom skupu HKZ-a u subotu pročitano je obrazloženje književnog povjesničara Nedjeljka Mihanovića o J. Draškoviću, dok je o skladatelju J. Gotovcu govorila Eva Kirchmayer Bilić s Muzičke akademije u Zagrebu.

Mihanović je podsjeti da se Drašković kao najstariji “ilirac”, aktivno 30-tih godina 19. stoljeća uključio u dinamični hrvatski preporodni pokret te postao jedan od glavnih čimbenika u njegovu krugu.

Godine 1832. Drašković je objavio svoju politički i kulturalno važnu programsku raspravu “Disertacija iliti Razgovor”, u kojoj je dao naputke o provedbi hrvatskoga političkog programa za izaslanike na zajedničkom saboru Hrvata i Madžara godine 1832. u Požunu (Bratislavi).

Draškovićeva knjižica pisana je hrvatskim jezikom, na štokavskom narječju. Time je Janko Drašković postao jedan od temeljnih ideologa Hrvatskoga narodnog preporoda, a oko njega se okupljaju mladi hrvatski domoljubi i entuzijasti, navodi Mihanović.

“U toj raspravi se postavljaju zahtjevi za ujedinjenjem svih hrvatskih pokrajina”, te je Drašković pozivao na ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Vojne krajine s Rijekom i Dalmacije i turskom Bosnom, koja je tada bila pod okupacijom Otomanskog Carstva, podsjetio je.

Mihanović naglašava da je Janko Drašković, umjesto ilirske utopije, isticao primarno hrvatsku komponentu.

Nasuprot Gajevoj ilirsko-srpsko-bugarsko-južnoslavensko-sveslavenskoj smjesi bez prepoznatljiva identiteta, Drašković Hrvatsku gleda u europskom i srednjeeuropskom kontekstu, ocijenio je Mihanović

Poduzimao je akcije za hrvatskom teritorijalnom cjelovitošću, a u svom političkom angažmanu zalagao se za uzdizanje Hrvatske na razinu državno-pravnog subjekta. Svojim programskim prilozima Drašković je neprijeporno pozitivno pridonio širenju novoga kulturnog i književnog obzorja, zaključio je Mihanović.

Eva Krichmayer Bilić je istaknula kako je skladatelj Jakov Gotovac – u rasponu od tamburaške koračnice “Svačić”, iz koje će se 58 godina kasnije roditi istoimena opera-oratorij, do zbora “Pjesmo moja raspjevana” – nanizao žanrovski šarolik glazbeni svijet, u kojem će se izmjenjivati humor s elegičnim i dramatičnim raspoloženjima, svijet melodije i svijet ritmova, iskričava i bogata instrumentacija s onom asketskom, koju će posebno tražiti za svog “Petra Svačića”.

No, u svakoj će ostati autentičan majstorov rukopis, svojstven njegovu svjetonazoru koji ga je i izdigao do jednog od najoriginalnijih skladatelja hrvatskoga glazbenog podneblja.

“Gotovac je svoje uporište i ishodište našao u pučkom folkloru hrvatskih Dinaraca, u njihovim guslama, narodnoj predaji i povijesno-domoljubnoj tematici”, istaknula je Kirchmayer Bilić.

Podsjeća da je kao svojevrsni hommage velikome hrvatskomu sinu – Jakovu Gotovcu, koji je glazbu iz hrvatskoga naroda oplemenio i prenio u umjetnički izričaj, motive iz ‘Ere s onova svijeta’ u svoju veliku uspješnicu “Geni kameni” uvrstio i glazbenik Marko Perković Thompson, koji je na taj način prepoznatljivo povezao Gotovca s hrvatskim pukom.

Ovu 2014. godina HKZ je posvetio hrvatskom banu i književniku Ivanu Mažuraniću te književniku Bogdanu Radici.

Izvor: narod/h
Photo: HKZ