Matija Buzinac za Narod.hr o krunici u Osijeku: Molitva u zajedništvu donosi nevjerojatnu snagu i mir

Prva subota u mjesecu dan je u kojemu se muškarci iz brojnih hrvatskih gradova ujedinjuju u javnoj molitvi krunice. Među tim gradovima je i Osijek, a među moliteljima Matija Buzinac.

Matija Buzinac dolazi iz župe svetog Petra apostola u Petrijevcima. Radi kao developer u IT sektoru, a osim toga aktivno sudjeluje u nekoliko katoličkih udruga i inicijativa, kao i u svojoj župi.

“Voditelj sam inicijative 40 dana za život u Osijeku, sudjelujem u organizaciji
Hoda za život te sam dio zajednice SKAC Osijek. Kroz svoj angažman želim svjedočiti vjeru i potaknuti ljude na dublji odnos s Bogom. Vjera mi nije samo osobna stvar, već način života koji želim dijeliti s drugima – kroz molitvu, zajedništvo i konkretna djela ljubavi”, kaže.

“Možda najviše od svega nadahnjuje me sv. Augustin, moj najdraži svetac, i njegove riječi: „Ne pričaj bližnjem o ljubavi – ljubite ga!”, ističe.

>Ivan Fabić za Narod.hr o krunici u Varaždinu: ‘Polako, ali sigurno mijenjamo društvo i solimo Evanđeljem naš narod’

Buzinac: ‘Svaki put kad se izložimo javnoj molitvi, osjetimo kako se sotona uznemiri’

Narod.hr: Aktivni ste u svojoj široj zajednici u zalaganju za svjedočanstvo vjere. Je li Vas to potaknulo i na javnu molitvu krunice?

Matija Buzinac: Na javnu molitvu krunice potaknuli su me vidljivi znakovi zla koji se uznemire kad se molitva javno svjedoči. Sjećam se početka jedne molitvene kampanje pred bolnicom, kada je pater Sebo, koji nas je došao blagosloviti, rekao: „Mi ovdje, mi smo zadnja crta obrane, i ovdje se vodi prava duhovna rovovska bitka za Život.“.

Te riječi su mi duboko ostale urezane, jer su nas podsjetile na stvarnu borbu koju često ne vidimo, a koja se vodi neprestano. Svaki put kad se izložimo javnoj molitvi, osjetimo kako se sotona, poput ričućeg lava, uznemiri. No, upravo tada pozvani smo biti čvrsti i hrabri.

Pamtim i riječi patera Ike, koji me jednom pitao koja je najvažnija krepost koju su imali apostoli. Rekao je: „Htijenje. Htjeli su se izložiti. Htjeti, to je ono što je apostole razlikovalo od drugih. Oni su jednostavno htjeli odmah ići za Gospodinom.“. To mi je ostalo u srcu jer je jasno pokazalo koliko je važno imati volju za djelovanjem.

Empatija je važna, ali bez tog temeljno važnog htijenja da dajemo sebe, ništa ne bi bilo ostvareno. I tako smo, kolega Marko i ja, dugo razmišljali o pokretanju javne molitve u Osijeku, o tome hoćemo li ili nećemo. I onda je došao trenutak kada smo samo odlučili: krenut ćemo. I ubrzo smo počeli s organizacijom prve molitve, ispred konkatedrale. To je bila velika hrabrost, ali i potvrda da kad uzmemo onaj korak u vjeri, Bog već ima plan za nas.

Dodatnu potvrdu i hrabrost dobio sam u Međugorju, gdje sam bio sa SKAC-om. Tamo sam osjetio poziv Majke Božje da se odvažim i poduzmem korak u vjeri.

Vidljivost molitve unutar obitelji

Narod.hr: Što javna molitva krunice znači za život Vas i Vaše obitelji?

Matija Buzinac: Krunica, bilo ona osobna u šumi, crkvi ili domu, ili javna, postala je dio moje svakodnevice. Posebno mi je važna vidljivost molitve unutar obitelji jer ona donosi snagu i povezanost. Moja pokojna baka svakodnevno je molila krunicu na koljenima u dvorištu stare kuće. Kao dijete, to mi je ostalo duboko urezano u sjećanju – ona je molila za nas sve. Takav primjer svjedočenja vjere oblikovao je moju duhovnost danas.

Danas isto to viđam kod svog oca. Moji nećaci sada gledaju njega, kao što sam ja gledao svoju baku. Moji roditelji svakodnevno mole krunicu prije spavanja, i to je nešto predivno.

Osim toga, javna molitva, poput one ispred konkatedrale, produbljuje osjećaj zajedništva. Kroz molitvu u zajedništvu, učimo koliko je važno imati povjerenje u Boga, uvijek tražiti Njegovu pomoć.

Svake prve subote, dok idem na molitvu krunice, osjetim neki strah i nemir. Međutim, čim kleknem, sve nestane. I dok nije bilo skele ispred konkatedrale, često bih pogledao u reljef krunidbe Majke Božje, prekrižio se, i sav taj nemir nestane. Ostane samo predivan mir i ljubav.

>Davor Poljičak za Narod.hr o krunici u Đakovu: Ovo je Božja inicijativa, grad čezne za molitvom

‘Molitva, bilo osobna ili javna, ima nevjerojatnu moć’

Narod.hr: Na koji biste način potaknuli one koji možda još oklijevaju oko pridruživanja javnoj molitvi?

Matija Buzinac: Svima koji oklijevaju rekao bih da se ne boje. Molitva u zajedništvu donosi nevjerojatnu snagu i mir. Kad se okupimo i molimo, posebno javno, to nije samo čin vjere, već i svjedočanstvo ljubavi i povjerenja u Boga. Zajednička molitva nas povezuje, učvršćuje i pomaže nam prevladati izazove svakodnevnog života.

Molitva, bilo osobna ili javna, ima nevjerojatnu moć. I to je nešto što se osjeti čim kleknemo – Bog se naginje prema nama, spreman nas čuti i poduprijeti. Iako možda na početku ne znamo što točno očekivati, često se dogodi da nas molitva iznenadi – donese jasnoću, snagu i mir. Potrebna je samo volja da se okrenemo Bogu, u povjerenju da On čuje naše molitve i da će nas voditi.

Kao što je rekao pokojni papa Benedikt XVI.: „Ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi.“. To se odnosi na nas sve – ne moramo biti stručnjaci, niti imati savršene uvjete. Potrebna nam je svetost, a ta se svjetlost može roditi i kroz najjednostavniji čin – kroz molitvu, zajedništvo i ljubav.

Pozivam svakog da dođe, da se okuša i osjeti tu snagu koja dolazi iz zajedničke molitve. Bez straha, bez pritiska – jednostavno, neka molimo zajedno.

Izvor: narod.hr