Veliki konzorcij znanstvenika sastavljen od 187 istraživača iz 86 institucija širom svijeta objavio je opsežno istraživanje o lijekovima u rijekama svijeta (PNAS 2022, 119, e2113947119). Provjerili su i izmjerili prisutnost lijekova u 258 rijeka u 104 zemlje na svim kontinentima, što je »farmaceutski trag« koji je u vodu utisnulo pola milijarde ljudi. U 36 država, poput Perua, Albanije, Benina ili Maroka, takva mjerenja, sve do ove godine, nikada nisu provedena. Studija je još jedno upozorenje da se okolišne vode pretvaraju u farmaceutske kaljuže, piše prof. dr. sc. Valerije Vrček u kolumni za Glas Koncila.
Vidljivi tragovi terapija
Dosadašnja mjerenja onečišćenja u rijekama Europe ili Sjeverne Amerike otkrila su samo vrh sante leda; koncentracije lijekova u manje razvijenim zemljama Afrike, Azije ili Južne Amerike mnogo su veće. Najviše ukupne količine lijekova izmjerene su u rijekama Pakistana, Bolivije i Etiopije. Najveća količina farmaceutskoga koktela otkrivena je u koritu rijeke Seke u Boliviji i teži 0,3 miligrama u jednoj litri riječne vode. To znači da nakon isparavanja vode zaostaju okom vidljivi tragovi – lijekova!
Tri su osnovna razloga zbog čega rijeke manje razvijenih zemalja sadrže veće doze farmaceutskoga otpada: slaba regulacija i kontrola proizvodnje lijekova u farmaceutskoj industriji, neprikladna obrada otpadnih i kanalizacijskih voda te loše upravljanje odlagalištima i divljim deponijima smeća. Zanimljivo je da su najviše onečišćene rijeke u državama koje prema društvenom bruto proizvodu (GNP indeks) pripadaju srednjoj skupini nerazvijenih zemalja, a u vrlo nerazvijenim zemljama onečišćenje je znatno manje.
Objašnjenje je jednostavno – u vrlo siromašnim državama stanovnici nemaju novca za kupovanje lijekova.
Antibiotici, antihistaminici, antidepresivi…
Istraživači su uzorke rijeka prikupili s više od tisuću različitih lokacija kako bi podatcima pokrili raznolike krajeve planeta: polarna područje Antartike, pustinje u Tunisu, gusta gradska područja New Yorka, alpske tundre u Koloradu, ali i politički nestabilna područja poput Bagdada u Iraku ili Zapadne obale u Palestini.
Malta je jedina članica Europske unije koja nije predala podatke iz jednostavnoga razloga što na tom otoku ne postoji ni jedna rijeka. Također zanimljivo, najprljaviji uzorci rijeke iz Europe potječu iz Madrida.
Koncentracije lijekova u rijekama svijeta još su, uglavnom, ispod dopuštenih granica, takozvanih PNEC vrijednosti koje prema (trenutačnim) procjenama ne ugrožavaju okoliš ili zdravlje ljudi. No za neke lijekove, poput antibiotika sulfametoksazola, beta-blokatora propranolola, mnogih antidepresiva i antihistaminika, izmjerene koncentracije prelaze vrijednosti koje se smatraju neškodljivima. Ekstremni je primjer antibiotik metronidazol koji se u rijekama Bangladeša nalazi u koncentracijama 300 puta većim od dopuštenih.
Toksičnost kemijske smjese
Međutim, problem lijekova u okolišnim vodama ne može se tumačiti samo na temelju podataka o pojedinom lijeku. Lijekovi se u rijekama pojavljuju kao farmaceutski kokteli. Ni jedan lijek, ni jedna aktivna supstanca, ni jedna tvar nije sama, nije odvojena od ostalih terapijskih skupina. To znači da je njihov učinak, izravno i na zdravlje ljudi, vrlo složen, teško mjerljiv i nepredvidljiv.
Kombinacije lijekova koje su zabranjene u ljekarnama dopuštene su u rijekama. Neželjeni i štetni učinci sinergističkoga međudjelovanja različitih lijekova, pojačane nuspojave lijekova i toksičnost farmaceutskih smjesa gorući su ekološki problem jer je nakupljanje lijekova u okolišu, ali i u pitkoj vodi, sve veće.
Vremenska ili ekološka prognoza
Neki znanstvenici pokušavaju povezati problem onečišćenja prirode lijekovima s klimatskim poremećajima. Tako, na primjer, Marcos Cipponeri, argentinski profesor hidrologije, tvrdi da zbog globalnoga zagrijavanja rijeke primaju sve manje količine voda pa koncentracije lijekova rastu. Takva pojednostavnjena tumačenja treba izbjegavati jer zanemaruju stvarni uzrok problema: lijekovi u okolišu posljedica su medikalizacije društva, posebno onih bogatijih, te lošega upravljanja vodama u siromašnim zemljama.
Klimatske promjene ne mogu biti zakrpa za sve ekološke poremećaje niti se osuđivanjem čovjeka za globalno zagrijavanje može zamagliti sveopća potjera za zdravljem koju potiče farmaceutska industrija. Klimatski se poremećaj sve češće nameće kao isključivi prioritet, kao jedina tema i narativ u čijoj sjeni svi ostali ekološki problemi postaju – vremenska prognoza.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
