Realnost istočnog grijeha se očituje na svim razinama našeg bića: na biološkoj razini, na duhovnoj i na psihološkoj. Na sva tri područja uočavamo osobne vrline ali i slabosti. Na biološkoj razini borimo se s raznim bolestima, nekim lakšim, a nekim težim. Čak i ako uspijemo proživjeti život bez ozbiljnijih bolesti, realnost starenja i smrti nas ne zaobilazi. Na duhovnoj razini vodimo bitke izmedju dobra i zla, i s obzirom na odabir između to dvoje – snosimo i odgovarajuće posljedice. Često je duhovne posljedice teže uočiti nego one biološke. Ali, to ne znači da one ne postoje ili da su manje važne. Slično, na psihološkoj razini, nesavršenost naših mentalnih sposobnosti sa odražavaju na intelektualnom funcioniranju, emocionalnom području i u našem ponašanju.
U psihologiji, pitanje nesavršenosti našeg mentalnog života nadilazi pitanje Jesam li lud(a)? U psihologiji se pretpostavlja da smo svi u kategoriji nuts (lud, op.ur.), samo je pitanje vrste i stupnja. Postoji mnogo različitih vrsta mentalnih problema od kojih su danas najčešći depresija te različiti oblici tjeskobe. Iako dvije osobe mogu patiti od depresije, stupanj na koji depresija utječe na njihovo svakodnevno funkcioniranje može biti različita. Tako će se osoba sa blagom depresijom često osjećati tužno, predviđat će negativnu budućnost i može imati problema s koncentracijom na poslu, dok osoba s težim oblikom depresije često nema dovoljno energije niti da se izvuče iz kreveta ili krene na posao. U ozbiljnim oblicima, ljudi koji pate od depresije vjeruju da je njihov život besmislen, te u nekim slučajevima depresivnost čak vodi ka suicidu.
Većina ljudi ipak ne pati od teških mentalnih bolesti. Svejedno, od nekih vrsta i nekog stupnja mentalnog (ne)funkcioniranja, svjesno ili nesvjesno svi patimo. Iako možemo biti potpuno funkcionalna osoba, postoje nezdravi obrasci ponašanja koji se protežu u svim aspektima našeg života. Postoji tanka linija izmedju nekog oblika ponašanja koji je zdravije od drugog. Tako se npr. u The New York Times našao članak na temu Just Manic Enough: Seeking Perfect Entrepreneurs u kojem se spominje da ulagači traže kandidate koji su dovoljno manični jer s manijom dolazi i kreativnost i veća spremnost za preuzimanje rizika. S namjerom razlikovanja zdravog i nezdravog stupnja manije, Dr. Gartner je ukratko to dobro sumirao rekavši “If you’re manic, you think you’re Jesus. If you’re hypomanic, you think you are God’s gift to technology investing.” Nekad je ipak teže naći tu liniju razlikovanja zdravog od nezdravog.
Psihoterapija je jedan od puteva ka samospoznaji čovjeka koja uključuje traganje za zdravljem tj. istinom u kontekstu empatije i razumijevanja. Bez samospoznaje teško je razumjeti gdje griješimo a još teže promjeniti stvari koje su štetne nama, ljudima oko nas i cijelom društvu. Kao i svaka druga znanost i struka, psihoterapija se može zloupotrijebiti, ali to joj, naravno, nije svrha. U kratkim crtama, cilj psihoterapije je pomoći čovjeku spoznati samoga sebe, tako da svaki pojedinac postaje svjestan ne samo svojih slabosti nego i vrlina. Jer negacija mana i/ili vrlina nije vrlina po sebi.
Maja Ivanković je doktorirala kliničku psihologiju na Institute for the Psychological Sciences (IPS) u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Njen klinički rad obuhvaća psihološka testiranja i psihoterapiju s ljudima različite dobi. Trenutno radi i sa studentima koji su na treningu iz kliničke psihologije. Svoja dodatna stručna usavršavanja iz psihodinamičkog pristupa terapiji nastavlja u Washington School of Psychiatry (WSP) u Washington, DC
Tekst se nastavlja ispod oglasa
