Još moramo pričekati dan kada će radikalni imami sa svojih propovjedaonica zagovarati francuski ili engleski nacionalizam. Uspon islama u Parizu, Londonu i drugim urbanim središtima Zapada obično se promatra kao strani fenomen, a ne kao sadržaj našeg vlastitog društva. U biti je to rezultat imigracije ili bivše imperijalne politike.
Ali minareti istočno od Beča niču iz drugog korijena. Ondje su muslimanska društva opstala od vremena osmanske okupacije, uzori su im davno etablirani učitelji, a ne pioniri koji zaoravaju tlo. Na Balkanu se islam može koristiti za raspirivanje nacionalizma unutar novih, nesigurnih, europskih država. A mi smo predugo ignorirali upozorenja tih država.
Kad je Branko Grims radio za slovensku tajnu službu, upozoravao je na korištenje katarskog novca za izgradnju nove džamije u Ljubljani od 34 milijuna eura.
“To nije bio besplatni ručak”, rekao je.” Sada kao europarlamentarac u Bruxellesu, Grims razmišlja o reakciji: “Prijetili su mi i meni i mojoj obitelji”, kaže. “Mnogi ljudi to ne vide kao problem. Možda… neki od njih jer dobivaju nešto novca iz izvora.”
Islam se tiče politike, upozorava njemački europarlamentarac
Islamizam izbjegava propitkivanje pretpostavke da je to naprosto stvar vjere. Njemački europarlamentarac Denis Radtke ovako je postavio problem: “Ako imam u četvrtak od dobije od veleposlanstava naredbu o čemu da propovijeda u petak, je li to sloboda vjere kako je mi razumijemo? Ne, to je politika! I s tim se moramo nositi u politici.”
>Suptilna islamizacija Europe: Muslimansko bratstvo infiltrirano u glavne EU institucije
Vakuum moći koji je ostavio raspad Jugoslavije učinio je Balkanski poluotok lakim plijenom za svaku stranu silu koja se mogla poistovjetiti s domaćim sektaškim interesima. Zapadnim načelima tolerancije protivno je pitati hoće li uplitanje islamskih država poput Saudijske Arabije ili Katara, u vidu usmjeravanja pomoći muslimanskim zajednicama na Balkanu, osigurati i političko uporište u Europi.
Ali na koga se ugledaju balkanski imami i kojoj političkoj istini služi njihova božanska objava?
Otvorena vrata za političke interese
Dok je sekularni svijet oblikovao bivšu Jugoslaviju u uređene ustavne nacije, bio je važno razlikovati tanke crte između humanitarnih i vojnih intervencija.
U međuvremenu, naftom bogate arapske države priskočile su u pomoć svojoj balkanskoj braći u vjeri u područjima gdje su nacionalizam i religija prethodno bili nepovezani, pa čak i s ponosom odvojeni. Može li itko doista očekivati da će tako očita stražnja vrata za političke interese ostati neiskorištena?
U početku, neki oblici pomoći bili su izrazito vojne prirode. Džihadisti iz Čečenije, središnje Azije, arapskih zemalja i Perzijskog zaljeva okupili su se u postrojbi El-Mujahid tijekom opsade Sarajeva. Davali su potporu bosanskoj vojsci kao međunarodna islamska brigadi od oko 4000 do 5000 ljudi.
>Stručnjak za sigurnost Bilandžić: Bliskoistočna kriza itekako se odražava na BiH
Mnogi su ostali u Bosni, a tamo gdje se prakticirao islam liberalne hanefijske škole, nastale su vehabijske zajednice. Burke su danas redovita pojava na ulicama Sarajeva.
Bliskoistočne države koristile su prozelitizam za uspostavu odnosa lojalnosti
Šireći se regijom do Albanije i Kosova (nekoć čvrsto sekularnih društava), bliskoistočne države blisko su surađivale s islamskim nevladinim organizacijama. Koristile su prozelitizam za uspostavu odnosa lojalnosti.
Medrese su se širile u ruralnim područjima gdje se vjernost mogla kupiti za ogrjev i vreće brašna. Istodobno, nasuprot prohtjevima kosovskog stanovništva ili administracije koji nisu bili vjerske prirode, broj džamija na Kosovu skočio s oko 200 1999. na više od 800 danas.
Ta društva – koja se ne poklapaju potpuno s nacionalnim granicama – postaju manje miroljubiva. Njihovi dobročinitelji plaćaju cijenu štete koju su nanijeli.
Ista katarska dobrotvorna organizacija koju podupire država i koja je izgradila džamiju Al-Rahma u Prištini zbrinula je oko 550 kosovske ratne siročadi i udovica. Ali njezin dobrotvorni osjećaj zvuči pomalo prazno kada uzmete u obzir ulogu koju su Katar i drugi odigrali ponajprije u pokretanju lokalnih sukoba.
Al Jazeera glavni izvor informacija
U međuvremenu, izvještavanjem o ovim temama u tom području dominira katarska Al Jazeera – čiji je balkanski kanal postao jedan od njezinih najuspješnijih inozemnih medija.
>Al Jazeera piše o Hrvatskoj kao zemlji fašističke nostalgije – a tko je autor teksta?
Dok sekularni čelnici tih novonastalih republika pokušavaju nastaviti putem sekularizma, vlasti u Prištini nadziru aktivnosti stranih islamskih nevladinih organizacija na sličan način na koji zapadna policija nadzire osumnjičene teroriste.
Možda nije ni čudo da je Kosovo, u odnosu na broj stanovnika, postalo vodeći izvoznik džihadista za Islamsku državu u Siriji i Iraku.
Katolički prostori i islamizacija
Na toj podlozi, katolički prostori Balkana sada se suočavaju s istim tretmanom kao i Bosna i Hercegovina. Dok minareti financirani iz Zaljeva ponovno strše na horizontu na Jadranu, domovina Branka Grimsa, Slovenija, nije jedino – niti prvo – europsko društvo koje se našlo pod prijetnjom islamske ekspanzije iz inozemstva.
>Bilandžić: ‘I talibani i ISIS-K velik su izazov za sigurnost’
Stephen Nikola Bartulica, europarlamentarac iz susjedne Hrvatske, dijeli sličnu zabrinutost zbog džamije koju podupire Katar u Rijeci. Opisuje ju kao ‘islamski kolonijalizam.’ U Londonu bi takva fraza izazvala podsmijeh, ali to zvuči sasvim drugačije iz usta jednog Hrvata.
Nekoć na granici Osmanskog Carstva, te se države s pravom mogu smatrati trajnim žrtvama kolonijalnog ugnjetavanja. Koliko će vremena trebati ostatku Europe da prizna ovu političku prijetnju u našoj sredini?
*Stefan Tompson osnivač je tvrtke Visegrad24 koja se bavi društvenim medijima, sa sjedištem u Varšavi. Izvješćivao je o sukobima u istočnoj Europi, Africi i na Bliskom istoku.
**Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
