Konačni rezultati referenduma o budućnosti Ujedinjenog Kraljevstva pokazali su da se 51,9 posto Britanaca izjasnilo za izlazak iz Europske unije, dok je za ostanak bilo 48,1 posto, priopćilo je u petak ujutro izborno povjerenstvo a prenose svjetske novinske agencije.
Kako navodi povjerenstvo, 17,4 milijuna građana glasalo je za Brexit a 16,1 milijuna za ostanak u Europskoj uniji.
Ovo je prvi put u povijesti da neka zemlja napušta Europsku uniju.
Farage govori o “neovisnom Ujedinjenom Kraljevstvu”
Čelnik eurofobne stranke UKIP-a Nigel Farage rekao je u petak da počinje “sanjati neovisno Ujedinjeno Kraljevstvo” dok su pristaše izlaska iz EU-a vodile s 51,7 posto nakon prebrojavanja glasova u 200 od 382 središta u zemlji.
“Sada se usuđujem sanjati zoru koja se rađa nad neovisnim Ujedinjenim Kraljevstvom”, izjavio je predsjednik UKIP-a pred pristašama izlaska zemlje iz Europske unije okupljenim u jednoj zgradi u Londonu.
“Ako se predviđanja potvrde, bit će to pobjeda pravih ljudi, običnih ljudi”, dodao je Farage, suosnivač UKIP-a (Stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva) 1993. koja se od početka zalaže za Brexit.
“Učinili smo to za čitavu Europu. Nadam se da će ova pobjeda srušiti ovaj neuspjeli projekt i odvesti nas u Europu suverenih država”, dodao je.
“Odbacimo (europsku) zastavu, Bruxelles i sve što je propalo. Neka 23. lipnja bude naš dan neovisnosti”, zaključio je pred oduševljenim mnoštvom.
Tužan dan za Europu i Britaniju, kažu zagovornici ostanka
Današnji dan tužan je dan za Europu i za Britaniju, prvi su komentari u petak koje daju zagovornici ostanka Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji, nakon objavljivanja zasad još neslužbenih rezultata koji pokazuju da se ta zemlja odlučila napustiti EU, javljaju agencije.
Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier kazao je da je petak tužan dan za Europu, kao i vicekancelar Sigmar Gabriel.
“Vijesti iz Britanije zaista su žalosne. Izgleda da je danas tužan dan za Europu i Britaniju”, kazao je Steinmeier na svom službenom Tweeter računu.
Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault kaže također da je danas tužan dan za Britaniju, a da će Europa nastaviti ali da mora reagirati kako bi ponovno zadobila povjerenje ljudi.
Poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski današnji dan također naziva tužnim, i za Europu i za Poljsku.
Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz očekuje da će pregovori o napuštanju između Britanije i Europske unije početi brzo,
“Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo je ići svojim putem. Mislim da ekonomski pokazatelji pokazuju jutros da će to biti težak put”, rekao je Schulz za njemačku televiziju ZDF.
“Očekujem da pregovori o izlasku brzo počnu”, kazao je Schulz, zamijetivši da je odmah po objavi privremenih rezultata referenduma došlo do pada funte. “Ne želim da euro doživi slično”.
Bijela kuća najavila je da će američki predsjednik Barack Obama tijekom dana razgovarati s britanskim premijerom Davidom Cameronom, za kojega dio američkih medija piše da će morati napustiti mjesto premijera.
Predsjednik je obaviješten o ishodu referenduma i nastavit će biti informiran, kaže Bijela kuća u službenom priopćenju.
Australski premijer Malcolm Turnbull kazao je da očekuje razdoblje nesigurnosti i nestabilnosti na globalnim tržištima.
Iako naglašava da će posljedice za Australiju biti ograničene, on kaže kako se već jutros vide padovi na burzama i očekuje “određen stupanj nesigurnosti kroz neko vrijeme”.
Brexit donosi složeno razdruživanje od EU-a i višegodišnju neizvjesnost
Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a dovodi obje strane u do sada neviđenu situaciju i primorava ih da izgrade nove odnose pune neizvjesnosti nakon braka koji je trajao više od 40 godina.
Što će EU učiniti danas?
EU će se odmah pokrenuti. Već u petak ujutro u Bruxellesu će se sastati predsjednik Europske komisije Jean Claude-Juncker, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Sudjelovat će također nizozemski premijer Mark Rutte čija zemlja predsjeda EU-om u ovom polugodištu.
U danima koji slijede planirana je i izvanredna sjednica Europskog parlamenta, dok će se sastanak na vrhu EU-a održati 28. i 29. lipnja u Bruxellesu. Moguć je i drugi summit u srpnju.
Koji pravni okvir će se primijeniti?
Procedura izlaska iz EU-a regulirana je europskim ugovorima: riječ je o članku 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. godine.
On definira uvjete dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez ikakvog posebnog opravdanja.
Ako tako odluči, London će morati dogovoriti “ugovor o izlasku”, koji će u ime Unije sklopiti Vijeće EU-a (koje okuplja 28 država članica), kvalificiranom većinom, uz pristanak Europskog parlamenta.
Europski ugovori ne bi više vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora. Ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produljiti taj rok za postizanje dogovora.
Ugovor ne bi morale ratificirati sve države članice EU-a. No ratifikacija bi bila potrebna za bilo kakve promjene europskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, primjerice sporazum o slobodnoj trgovini.
Europski dužnosnici upozoravaju da će odluka o izlasku iz EU-a biti konačna, odbacujući mogućnost da bi se Londonu time samo otvorio put za pregovore o boljim uvjetima za članstvo u EU-u.
I britanski premijer David Cameron rekao je da će, ako Britanci glasuju za Brexit, aktivirati članak 50.
“Treba nam biti jasno da ta procedura nije pozivnica za ponovni ulazak. To je procedura za izlazak”, poručio je.
Deset godina neizvjesnosti?
Premda procedura za razdruživanje postoji, ona do sada nikada nije bila aktivirana. Zbog toga se postavljaju mnogobrojna pitanja o tome kako će se definirati novi odnosi u slučaju da pobijede pobornici Brexita, nakon braka koji je trajao više od četiri desetljeća, od 1973. godine.
Treba li taj novi odnos urediti već ugovorom o izlasku? Ili će se morati voditi posebni pregovori? Druga opcija čini se vjerojatnijom.
London bi morao također promijeniti svoje nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području financijskih usluga.
“To će vjerojatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, a potom naše buduće odnose s EU-om te naposljetku naše trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU-a”, ističe britanska vlada u jednom istraživanju predstavljenom u britanskom parlamentu u veljači.
Izvješće spominje “do deset godina neizvjesnosti” koja bi opterećivala financijska tržišta ili vrijednost funte.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je također kazao da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina.
“Sve bi bilo gotovo do kraja 2019.”, smatra pak bivši britanski ministar pravosuđa, euroskeptik Chris Grayling.
Koji model: Norveška, Švicarska?
Najjednostavnija hipoteza bila bi da se Velika Britanija pridruži Islandu ili Norveškoj kao članica Europskog gospodarskog prostora (EEA), što bi joj osiguralo pristup zajedničkom europskom tržištu.
Ali London bi tada morao poštivati pravila tog tržišta, a ne bi mogao sudjelovati u njihovu definiranju i morao bi uplaćivati priličnu svotu novca u zajednički europski proračun.
To mu ne bi donijelo niti toliko željenu kontrolu nad imigracijom. Norveška primjenjuje ista pravila o slobodi kretanja ljudi kao i EU, napominje EUobserver.
Drugi scenarij mogao bi biti primjer Švicarske. No “malo je vjerojatno da bi Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo krenuti tim putem”, smatra bivši glavni pravnik Vijeća EU-a, Jean-Claude Piris, danas konzultant.
U jednom istraživanju o posljedicama Brexita, on ističe da je Švicarska sklopila više od stotinu sektorskih sporazuma s EU-om, izuzevši usluge, i da Unija danas nije time zadovoljna.
Pokušaj Švicaraca da na referendumu 2014. ograniče useljavanje iz EU-a, što je protivno slobodi kretanja ljudi, izazvao je kaos.
Bruxelles je zauzvrat blokirao pristup švicarskih sveučilišta europskim istraživačkim projektima, a studentima pristup Erasmusu.
Restrikcije za radnike iz EU-a još nisu uvedene i rješenje se još traži. “Zajedničko tržište nije švicarski sir”, upozorila je tim povodom potpredsjednica EK Viviane Reding.
EU povezuje zajedničko tržište sa slobodom kretanja ljudi pa bi to Velika Britanija u nekoj mjeri morala prihvatiti.
Druge opcije su sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om ili carinska unija kao s Turskom.
Bez dogovora, Ujedinjeno Kraljevstvo “postalo bi jednostavno od datuma izlaska treća država u odnosu na EU, kao SAD ili Kina”, kaže Piris.
Kakav god bio scenarij, London ima samo jednu alternativu, smatra on: postati “svojevrstan satelit EU-a” ili se suočiti s “većim preprekama između svojeg gospodarstva i svojeg glavnog tržišta”.
Institut Open Europe upozorava da bi rješenja po uzoru na Norvešku, Švicarsku i Tursku bila mnogo nepovoljnija za Veliku Britaniju u odnosu na prednosti koje sada uživa kao punopravna članica EU-a.
Neki kao mogući presedan navode primjer Grenlanda. Taj danski autonomni teritorij izišao je iz tadašnje Europske ekonomske zajednice (EEZ) 1985. godine.
No analitičari upozoravaju da je članak 50 uveden 2009. toliko pravno promijenio situaciju da usporedba s Grenlandom nije moguća.
“Zbog odredbi članka 50 jasno je da bi razdruživanje bilo dugotrajan i složen proces”, kazala je za njemačku agenciju dpa Agata Gostynska-Jakubowska iz Centra za europsku reformu. “Ako Britanci budu glasovali za izlazak iz EU-a, više neće biti povratka”.
Fabian Zuleeg iz Centra za europsku politiku iz Bruxellesa rekao je za EUobserver da će o drugim državama članicama EU-a ovisiti kakvi će biti pregovori s Velikom Britanijom.
“Drugim članicama EU-a nije u političkom interesu da jako popuste Velikoj Britaniji”, rekao je, jer bi to ostavilo dojam da je biranje onoga što vam se sviđa iz europskih politika moguće pa bi i druge države mogle zatražiti isto.
“Iako pravni okvir postoji, govorimo o jako političkom procesu”, rekao je.
Financijske implikacije
U slučaju Brexita, prva institucija koja bi se našla na kušnji je Europska središnja banka (ECB).
Globalna tržišta pozorno će pratiti prebrojavanje glasova i postoji rizik da bi europskim bankama moglo ponestati likvidnosti.
Bankarski sustav pripremao se zadnjih mjeseci za to.
“Za svaku banku koja bi mogla osjetiti posljedice, imamo plan”, kazala je Daniele Nouvy, predsjednica Nadzornog odbora Europske središnje banke, na nedavnom saslušanju u Europskom parlamentu.
Posljedice za Britance u EU-u?
London bi morao pregovarati o statusu svojih gotovo dva milijuna državljana koji žive ili rade u EU-u. Njihova prava na mirovinu ili pristup zdravstvenim uslugama u 27 država članica EU-a bila bi dovedena u pitanje.
“Britanski državljani koji žive u inozemstvu, uključujući umirovljenike u Španjolskoj, ne bi mogli očekivati da će im ta prava biti zajamčena”, napominje britanska vlada u svojem istraživanju.
A svako pravo koje bi se dogovorilo za Britance u drugim državama članicama EU-a bilo bi uvjetovano reciprocitetom za građane EU-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, upozorava.
Najveći udarac ujedinjenju Europe u povijesti
Funta je pala više od 9 posto u odnosu na dolar, na najnižu razinu u tri desetljeća, zbog straha tržišta da će se ta odluka odraziti na ulaganja u 5. svjetsko gospodarstvo.
Ovakav rezultat znači da slijede barem dvije godine kompliciranog razdruživanja od EU-a, dovedena je u pitanje uloga Londona kao globalne financijske prijestolnice, a premijer David Cameron pod pritiskom je da podnese ostavku, iako je tijekom kampanje obećao da će ostati na čelu vlade neovisno o rezultatu.
Euro je pao oko 3,5 posto u odnosu na dolar zbog zabrinutosti da će Brexit nanijeti širu gospodarsku i političku štetu 27-članoj Uniji. Ulagači su imovinu povukli u sigurne oaze uključujući zlato, dok je jen skočio.
Među britanskim euroskepticima zavladala je euforija. Ističu da je njihova pobjeda prosvjed protiv britanskih političkih lidera, velikih kompanija i stranih čelnika, uključujući američkog predsjednika Baracka Obamu koji je pozvao Veliku Britaniju da ostane u EU-u.
„Sada se usuđujem sanjati zoru koja se rađa nad neovisnim Ujedinjenim Kraljevstvom”, rekao je predsjednik UKIP-a Nigel Farage.
“Ako se predviđanja potvrde, bit će to pobjeda pravih ljudi, običnih ljudi”, dodao je uoči objave konačnih rezultata Farage, suosnivač Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) 1993. koja se od početka zauzima za Brexit.
“Učinili smo to za čitavu Europu. Nadam se da će ova pobjeda srušiti ovaj neuspjeli projekt i odvesti nas u Europu suverenih država”, dodao je.
“Odbacimo (europsku) zastavu, Bruxelles i sve što je propalo. Neka 23. lipnja bude naš dan neovisnosti”, zaključio je pred oduševljenim mnoštvom.
Farage je pozvao Camerona da odmah podnese ostavku.
Sada je ugrožen i sam opstanak Ujedinjenog Kraljevstva budući da je Škotska glasovala za ostanak u EU-u i vjerojatno će tražiti novi referendum o neovisnosti koju je 2014. odbacila. Za ostanak je glasovala i Sjeverna Irska.
Škotska premijerka Nicola Sturgeon kazala je da rezultat glasovanja „jasno pokazuje da škotski narod vidi svoju budućnost kao dio Europske unije.“
Izlazak iz EU-a mogao bi stajati Veliku Britaniju pristupa zajedničkom europskom tržištu i znači da će morati sklopiti nove trgovinske sporazume sa zemljama širom svijeta. Američki predsjednik Barack Obama rekao je da će biti „na začelju“ za sklapanje sporazuma sa SAD-om.
Europska unija će zbog ovoga biti gospodarski i politički slabija, jer gubi ne samo najglasnijeg pobornika slobodnog tržišta nego i članicu koja ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a i snažnu vojsku. EU će odjednom izgubiti gotovo šestinu BDP-a, piše Reuters.
Cameron bi u roku nekoliko dana trebao formalno obavijestiti europske partnere o rezultatu referenduma i pripremiti se za pregovore o prvom izlasku neke članice iz EU-a, za koji je već upozorio da će biti nepovratan.
Cameron je referendum sazvao 2013. ne bi li smanjio pritisak euroskeptika, uključujući u svojoj vlastitoj stranci.
Ovakav rezultat sada je doveo u pitanje njegovu političku budućnost.
Očekuje se da će se Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona koji je postao najprepoznatljivije lice kampanje za izlazak iz EU-a, sada pokušati domoći njegove pozicije.
Javno mnijenje naginjalo je tijekom četveromjesečne burne kampanje malo na jednu, malo na drugu stranu. Pobornici ostanka prošli su tjedan izbili u vodstvo nakon okrutnog ubojstva laburističke zastupnice Jo Cox. No na kraju ipak nisu uspjeli zaustaviti val protuestablišmentskih osjećaja i razočaranja Europom koju mnogi Britanci smatraju dalekom, birokratiziranom i opterećenom stalnim krizama.
Velika Britanija, koja je ušla u tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) 1973., oduvijek je bila podvojena članica.
Veliki pobornik slobodne trgovine, rušenja internih ekonomskih barijera i širenja EU-a na bivše komunističke zemlje istočne Europe, odlučila je da neće uvesti euro niti ući u Schengen.
Cameronovi vladajući konzervativci posebno su riskirali raskol postupnim jačanjem euroskepticizma otkako su razlike oko Europe dovele do pada bivše premijerke Margaret Thatcher 1990.
Svjetski čelnici uključujući Obamu, kineskog predsjednika Xi Jinpinga, njemačku kancelarku Angelu Merkel, NATO i vlade Commonwealtha pozivali su Britance da glasuju za ostanak u EU-u, ističući da bi zemlja bila snažnija i utjecajnija u EU-u nego vani.
No četveromjesečna kampanja duboko je podijelila zemlju. Obje strane optuživale su se da lažu i straše ljude, a svađe oko imigracije ponekad su prerastale u otvoreni rasizam.
Otkrila je također dublje podjele u britanskom društvu. Pobornici Brexita privukli su potporu milijuna birača koje je globalizacija ostavila na margini i koji ne vide nikakve koristi od britanske etničke raznolikosti i slobodnog tržišnog gospodarstva.
Strahovi od nekontrolirane imigracije, gubitka suvereniteta, vladavine iz dalekog Bruxellesa i protestni glas radničke klase sa sjevera čini se da su prevladali nad gotovo jednoglasnim upozorenjima na gospodarske nedaće koje ih očekuju ako se odluče za samostalnost.
„Ljudi su zabrinuti zbog toga kako su prošli s politikom štednje i zbog toga što su im plaće zamrznute već gotovo sedam godina“, rekao je John McDonnell, glasnogovornik za financije oporbene Laburističke stranke, koja je podržavala ostanak u EU-u. „Na površinu su izbila mnoga nezadovoljstva i moramo ih početi slušati.“
Ispitivanja javnog mnijenja širom EU-a pokazuju već godinama jačanje razočaranja europskom integracijom, projektom koji je započeo 1950-ih kao zajedničko tržište za ugljen i čelnik, ali je s godinama ponudio članicama priliku da uvedu zajedničku valutu i ukinu stare nacionalne granice.
No iako je postao dio svakodnevnog života, vidljiv od studentskih razmjena do pravila o roamingu, EU je izgubio potporu javnosti zbog pristupa dužničkoj krizi 2009. kada je nametnuta bolna štednja većini južnih članica, a mnogi građani na sjeveru ostali su ogorčeni što su morali financirati njihovo spašavanje.
Desni britanski euroskeptici iskoristili su krizu u eurozoni kao dokaz da je Britanija „vezana uz leš“.
Osim danskog Grenlanda, koji je izišao iz EEZ-a 1985. nakon spora oko prava na ribolov, Velika Britanija prva je zemlja koja izlazi iz EU-a i čak i europski dužnosnici kažu da je Europa time krenula nepoznatim putem.
Ministri za europske poslove i veleposlanici država članica sastaju se jutros u Luxembourgu radi rutinskih razgovora koji će biti prva prilika mnogima da reagiraju. Redoviti summit EU-a održat će se idući utorak i srijedu, kada bi Cameron mogao aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora, pravnu osnovu za izlazak iz EU-a, što će biti znak za početak dvije godina pregovora o razdruživanju.
Još je veća nepoznanica kakve će odnose Velika Britanija dogovoriti s EU-om jednom kada iziđe.
Da bi zadržala pristup zajedničkom tržištu, ključnom za njezin divovski financijski sektor, morat će usvojiti sve europske zakone a neće imati pravo glasa u njihovu oblikovanju i morat će uplaćivati značajan iznos u europsku blagajnu kao i Norveška i Švicarska.
Europski dužnosnici kazali su da će banke i financijske institucije bazirane u Velikoj Britaniji izgubiti automatsko pravo da prodaju usluge u Europi ako Britanija ne bude poštivala temeljna europska načela slobodnog kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi.
Osim trgovine, ne zna se ni što će biti s milijunima Britanaca koji žive drugdje u EU-u i uživaju pristup zdravstvenoj skrbi i drugim pogodnostima članstva, kao ni s dva milijuna europskih građana koji žive i rade u Britaniji.
Francuska i Njemačka neće biti sklone olakšati joj život da ne bi ohrabrile euroskeptike u drugim državama članicama da i oni organiziraju referendume.
Francuski ministar gospodarstva Emmanuel Macron upozorio je prošli vikend da „kada ste vani, vani ste“, ističući da Velika Britanija ne može očekivati povlašteni tretman. Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble iznio je slična upozorenja.
Obje zemlje, čija je bolna poslijeratna pomirba činila temelj buduće Europske unije, imaju i vlastite živahne protueuropske stranke, Alternativu za Njemačku (AfD) u Njemačkoj i Nacionalnu frontu u Francuskoj.
Cameron podnosi ostavku
Britanski premijer David Cameron najavio je da će u listopadu podnijeti ostavku pošto su njegovi sunarodnjaci na referendumu izglasali napuštanje Europske unije, javljaju agencije.
Cameron je odlučno vodio kampanju za ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u EU-u.
“Volja britanskog naroda mora se provesti”, rekao je Cameron u obraćanju novinarima ispred broja 10 u Downing Streetu.
“Mislim da zemlja treba novo čelništvo koje će ju povesti u tom smjeru”, rekao je. Kraljicu je već izvijestio o svojoj odluci.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
