Znanstvenik Ivan Đikić ne odustaje od zahtjeva da ministar obrazovanja, znanosti i sporta Pavo Barišić podnese ostavku zbog plagiranja svog znanstvenog rada. Zbog toga je sada poslao detaljno priopćenje zašto ministar treba odstupiti.
Naveo je kako je plagirao tekst Stephena Schlesingera, kopirao s Wikipedije, koristio ideje iz knjige Carla Boggsa i još mnogo toga.
Njegovo priopćenje pročitajte u nastavku:
“Ponukan izjavom premijera Plenkovića “Koliko sam ja s njim (Ministrom Barišićem) razgovarao, on me uvjerava da je riječ o tiskarskoj pogrešci, a vidimo da u akademskoj zajednici postoje različita mišljenja od onih koji ga kritiziraju do onih koji ga podržavaju”, te člancima u Jutarnjem listu grupe znanstvenika te kolumnista Inoslava Beškera, odlučio sam prikupiti i osobno proučiti konkretne podatke o neetičnim radnjama u znanstvenom radu Ministra Barišića “Does Globalization Threaten Democracy?” (Synthesis Philosophica, god. 23, br. 2, 2008, str. 297-303).
Na temelju do sada prikupljenih podataka zaključio sam da je ministar Barišić:
1. Plagirao tekst Stephena Schlesingera “Can Democracies be Organized” – Dokument 1 pokazuje da su dva odlomka iz njegovog teksta gotovo doslovno prepisana na str. 301 bez navođenja izvora.
2. Neetično prisvojio ideju iz knjige Samuela P. Huntingtona The Third Wave: Democratization in the Late 20th Century – Dokument 2 pokazuje da je Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije koristio kao svoju ideju/otkriće, a da nigdje u svom radu nije citirao autora i knjigu gdje je ta ideja izvorno iznesena.
3. Koristio ideje iz knjige Carla Boggsa, The End of Politics kao svoje bez citiranja izvora – Dokument 3 Barišić preuzima ideje i neke formulacije iz Boggsove knjige, a ta knjiga se uopće ne citira u cijelom članku niti na jednom mjestu.
4. Nekorektno prisvajao ideje iz knjige Roberta A. Dahla, On Democracy (Yale University Press) – Dokument 4 ukazuje na prenošenja tuđih mišljenja na nekoliko mjesta bez ikakvog citiranja originalnog izvora. Barišić u čitavom članku navodi izvor za samo jednu rečenicu preuzetu iz Dahlove knjige On Democracy, medutim čak dvije stranice prije toga (str. 299-300) Barišić prepisuje niz ideja i formulacija iz Dahlove knjige ne dajući pritom nikakvu naznaku o njihovu pravom izvoru.
5. Koristio COPY/PASTE s Wikipedije. To je neznanstvena metoda koju je ministar Barišić koristio opetovno kopirajući dijelove informacija s Wikipedije a bez korektnog citiranja originalnih radova. Takve greške nisu dopuštene studentima na fakultetima niti znanstvenicima, a pronađene su u ovom radu ministra Barišića u više navrata:
Dokument 5 – Ministar Barišić prepisuje iz Wikipedije i griješi u navođenju izvora jer natuknica iz Wikipedije je krivo ukazivala na knjigu The End of History and the Last Man (1992), a pravi izvor tih informacija jest članak “The End of History?” objavljen 1989. u časopisu The National Interest. Barišić kopirajući Wikipediju pokazuje da vjerojatno nije pročitao originalni rad i da ne zna za njegovo postojanje nego je krivo kopirajući Wikipediju citirao i krivi izvor.
Dokument 6 – pokazuje da je ministar Barišić preuzeo više podataka i formulacija iz članka “Democracy” objavljen na Wikipediji. Barišić korišteći copy & paste kopira i pogrešno napisano ime autora jer se u tekstu iz Wikipedije prezime filozofa Fukuyame navodi na pogrešan način: “Fukayama”.
6. Promjene koje je ministar Barišić unio u kasnija izdanja svojega rada (Dokos 2010., str. 9 i Wischke [ur.] 2012., str. 238) pokazuju da se ne radi o “malom tipografskom propustu zbog kojeg se Barišić već ispričao”, već o ozbiljnim znanstvenim nepravilnostima, jer je u popravljenom tekstu ideja o tri vala globalizacije pripisana Samuelu P. Huntingtonu – i u glavnom tekstu i u fusnoti s referencom (Dokument 7).
7. Ministar Barišić je jučer popravio izvornu verziju svog članka u online izdanju časopisa Synthesis philosophica (Dokument 8) o čemu je izvijestio javnost na svojoj osobnoj stranici: http://www.pavobarisic.eu/hr/dossier_fusnota.html. Pokušavajući prikriti svoj originalni plagijat ponovo je napravio znanstvenu pogrešku. Na kraju fusnote dodao je sljedeću referencu: “Cf. Stephen Schlesinger, ‘Can Democracies be Organized? ‘, Maxim News Network, 11/6/2008.”
Kratica “Cf.” stoji za “confer”, odnosno “usporedi”. Međutim, tekst fusnote nije nešto što treba USPOREDITI sa Schlesingerovim člankom, već se tekst uglavnom SASTOJI od Schlesingerova teksta preuzetoga od riječi do riječi. Dakle, opet nema propisnog citata s navodnim znakovima, već se čitatelje zavarava da je tekst Barišićev.
8. Barišićev članak je zaprimljen 21. prosinca 2007. (Dokument 9). Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008. (Dokument 10), a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica?
9. Kako je moguće da u jednom radu bude toliko profesionalnih grešaka? Očigledno taj rad nije podvrgnut kritičnoj recenziji uredništva časopisa u kojemu je objavljen. Kad se pogleda Barišićev opus (http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=009735), može se vidjeti da je u vrijeme dok je bio glavni urednik (1993.-2005.) dvaju “sestrinskih” časopisa – Filozofska istraživanja (na hrvatskom) i Synthesis philosophica (na svjetskim jezicima) – u svojim časopisima objavio čak 14 znanstvenih radova, dakle u prosjeku jedan rad godišnje.
Urednici i članovi odbora odlučuju kome će se radovi poslati na recenziju i birajući “prijateljske recenzente” često se događa da uopće ne postoji profesionalna ni kritička recenzija.
Zaključak: Utvrdio sam postojanje plagiranja, niza neetičkih pogrešaka, krivih citata, kopiranja rečenica i dijelova odlomaka, te zataškavanja prijašnjih propusta. To pokazuje da ministar Barišić više puta preuzima tuđe ideje i predstavlja kao svoje te da čini cijeli niz grešaka u svom radu koje su u suprotnosti s akademskom čestitošću i stručnim znanstvenim radom.
Prvenstveno jer je plagiranje službeno potvrđeno od najvišeg relevantnog tijela u Republici Hrvatskoj, Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji imenuje Hrvatski Sabor, te uz ove dodatne činjenice koje sam pronašao smatram da je sve to dovoljno da odgovorni ministar osobno podnese ostavku jer se radi o kršenju akademske čestitosti i političkoj odgovornosti njegove važne pozicije. Brojnost ozbiljnih znanstvenih pogreška jednostavno su nespojive s obavljanjem funkcije ministra znanosti i obrazovanja.
Moji osobni motivi za uključivanje u raspravu ovog slučaja su jasni: ustrajavanje na akademskoj čestitosti te uvođenje nulte tolerancije na plagiranje u Hrvatskoj. Uključio sam se u ovu raspravu tek kada je službeno donesena odluka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koja nas sve obvezuje da ne relativiziramo plagiranje u Hrvatskoj.
Apel Premijeru Vlade Republike Hrvatske gospodinu Andreju Plenkoviću
Poštovani gospodine Plenkoviću,
nadam se da uviđate, da se uopće ne radi o maloj fusnoti niti o tiskarskoj grešci, kako Vas je ministar do sada uvjeravao.
Uviđam da ste u svom diplomatskom odgovoru koristili izjavu “U ovom trenutku on ima moje povjerenje” – pitanje je do kada? Ono što je meni osobno najžalosnije jest da svakim danom odugovlačenja šaljete sljedeću poruku mladima u Hrvatskoj: Znanje je nevažno, važnije je kopiranje.
Kako ćete se osjećati Vi ili bilo koji roditelj kada tijekom nedjeljnog ručka pita svoje dijete:
P: Kako je bilo ovaj tjedan u školi?
O: Dobro, napisao sam dva eseja. Bilo je lagano. Dobio sam 5.
P: O čemu si pisao/la?
O: Ne znam. Mi u školi koristimo COPY&PASTE iz Wikipedije. Uopće ne stignem proučiti samu temu jer brzo kopiramo.
Je li takva obrazovna metoda dobra za mlade u Hrvatskoj? Nama je neophodno uvođenje više STEM sati u obrazovni sustav, ali može li se to svesti samo na funkcije CUT, COPY, PASTE bez razumjevanja? Ako se ne slažete s takvim obrazovnim sustavom, onda porazgovarajte s ministrom Barišićem još jednom i upitajte ga je li koristio iste metode i u drugim svojim znanstvenim radovima objavljenima u svojim časopisma?
Također skrećem Vam pozornost na još dvije važne informacije:
1. Na tekst o istoj temi profesora B. Lenharda (Imperial College of Science, Medicine and Technology, London) u kojemu je vrlo jasno definirano zašto ovaj slučaj predstavlja klasični primjer plagiranja http://www.telegram.hr/politika-kriminal/globalno-priznati-znanstvenik-boris-lenhard-malo-seuzrujao-zbog-tekstova-kojima-brane-barisica-pa-je-analizirao-njegov-rad/
2. Na tekst koji je rezultat istraživačkog novinarstva gospodina Nenada Jarića Dauenhaura, a koji pojašnjava moguće razloge podrške hrvatskih znanstvenika ministru Barišiću http://www.index.hr/vijesti/clanak/otkrivamo-znanstvenici-koji-su-podrzali-barisica-od-njegace-
dobiti-milijune/943919.aspx
Apel predsjedniku Sabora RH gospodinu Boži Petrovu
Poštovani gospodine Petrov,
preuzimanjem funkcije predsjednika Hrvatskog Sabora obvezali ste se na održavanje visokih kriterija političke odgovornosti u društvu. Javno ste naglašavali da ćete djelovati iskreno, moralno i odgovorno. Prema Vašim riječima, tvrdili ste da niste isti kao HDZ i SDP te da ćete biti korektiv negativnosti koje su te velike stranke u Hrvatskoj generirale godinama.
Osobno se nadam da iskreno podržavate politiku NULTE TOLERANCIJE na plagiranje, krađe i druge malformacije u Hrvatskoj. Na temelju pravorijeka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koje imenuje Hrvatski Sabora o plagiranju ministra Barišića, molim Vas da tu odluku prihvatite kao obvezujuću i djelujete u tom smjeru prema Vladi Republike Hrvatske.
Odluka toga najvišeg državnog tijela za etiku u znanosti u Republici Hrvatskoj je do sada najvažnija službena odluka u ovom konkretnom slučaju.
Stoga apeliram na Vas da razmotrite nastalu situaciju jer su političke štete u zemlji već sada očigledne. Nastavak javnog djelovanja ministra kojemu je Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju službeno utvrdio plagiranje uzrokuje eroziju moralnih i stručnih kriterija te ukazuje na nedodirljivost političara u našem društvu protiv čega ste se javno zalagali.
Apeliram još jednom na Vas i premijera Plenkovića da Vlada RH što prije postavi ministricu ili ministra koji će svojim imenom i životopisom uvesti visoke stručne i moralne kriterije u taj resor te doprinijeti uvođenju konsenzusa u društvu o neophodnim promjenama u obrazovanju u Republici Hrvatskoj.
Srdačan pozdrav,
Ivan Đikić”
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
