Tihomir Dujmović: Pupovac u Vladi

I dok mediji uporno pokušavaju napraviti slučaj od izbora novog ministra znanosti, rušeći tako i Plenkovićev autoritet, tu se primarno radi o sukobu dvaju znanstvenih lobija čija se borba vodi ispod radara već desetljećima. No, ta se galama podiže dijelom i stoga da bez medijske rasprave, dok se od dima i paljevine lažne vatre još ništa ne vidi, na stražnja vrata Banskih dvora uleti nekoliko Pupovčevih političkih diverzanata i zasjedne za pomoćnička ministarska mjesta.

Žurim reći da konačne potvrde o ulasku Pupovčevih ljudi u već formiranu hrvatsku Vladu za sada nema, HDZ šuti grobnom tišinom, najviše što od njih možete čuti je “da se o svemu još razgovara”, a Most se sasvim jasno distancira od svojeg sudjelovanja u toj operaciji. Iz njihova tabora stižu jasna distanciranja od te ideje, te oni ističu da sa SDSS-om nisu pregovarali, da nikome ništa nisu obećali i da u “njihovim” resorima SDSS-ovaca neće biti. No, Pupovac svoju najavu da će biti dio vlasti nikada nije povukao. Niti je HDZ tu najavu ikada demantirao.

Bijes desnice

Doista, da će predstavnici hrvatskih Srba biti u Vladi i da će biti dio vlasti, pomalo je prkosno najavio Milorad Pupovac, i to, čini mi se, najprije baš u srbijanskim medijima. Početnu ideju da se po javnim poduzećima kadrovira na temelju krvnih zrnaca HDZ je jasno odbio, ali čini se da nije odbio mogućnost da Pupovac, odnosno njegovi ljudi budu dio nove Vlade.

Dobro obaviješteni krugovi ističu da je Pupovcu, odnosno njegovoj stranci, obećano stanovito sudjelovanje u vlasti, ali da detalji u trenutku obećanja nisu precizirani. Po tim izvorima, SDSS traži mjesta državnih tajnika ili pomoćnika ministra u kulturi, obrazovanju, regionalnom razvoju i fondovima EU-a te u resoru poljoprivrede, kao i visoko mjesto u Državnom uredu za stambeno zbrinjavanje.

Navodno je prvi popis imao čak osam takvih pozicija, pa je sada reduciran na spomenutih pet. Upućeni krugovi ističu da je Plenković pregovarao s Pupovcem u vrijeme formiranja Vlade u prvom redu stoga jer je htio gotovo pod svaku cijenu imati potporu manjina, s obzirom na to da on jako dobro zna kako se ta činjenica koristi u diplomatskim krugovima. U prijevodu: ne uzmete li manjine, poglavito srpsku manjinu kao podršku Vladi, imate na grbači niz veleposlanstava, počevši od Velike Britanije, koja je uz Nizozemsku neobično senzibilizirana po tom pitanju.

HDZ, baš kao i Most, svakako želi riješiti probleme koje manjine imaju, pogotovo specifične probleme srpske manjine, ali mostovci posve odbijaju ideju da zbog toga “Pupovac uđe u ključne resore kao da je on dobio izbore”, dok je HDZ-u stvar delikatna. HDZ je, naime, svjestan da je, nakon rušenja Hasanbegovića i instaliranja Nine Obuljen, pa još i one mučne šahovske partije s Goranom Marićem, zadnje što im treba još i mogući skandal s ulaskom Pupovčevih kadrova u Vladu i zato je stvar službeno “u fazi pregovaranja”.

Pristane li Plenković na Pupovčeve prijedloge i doista u pet ključnih ministarstava postavi ljude iz SDSS-a na mjesta državnih tajnika ili pomoćnika ministara, razbuktat će bijes desnice jer će napraviti ničim uvjetovani ustupak koji bi mogao ozbiljno uzdrmati njegov autoritet. Tim prije što ministarstva iz Mostove kvote neće biti dio tog aranžmana.

Uostalom, Petrov je već jasno podvukao crtu i pokazao političku distancu od nekih Plenkovićevih poteza. U saborskim kuloarima vrlo jasno možete čuti da je, što se Mosta tiče, Hasanbegović mogao ostati ministar kulture, kao i to da Nina Obuljen nipošto nije kadar kojeg bi oni doveli u Vladu.

Jednako tako bilo je razvidno da je Petrov od samog početka bio sklon tome da Goran Marić bude ministar sa svojim ministarstvom, i u tom je smislu čelnik Mosta dao vrlo jasne i nedvosmislene izjave. Ako ovome dodamo još i stajališta glede ulaska predstavnika hrvatskih Srba u Vladu, malo-pomalo dobivamo zamjenu mjesta na šahovskoj ploči.

Tko je tu desno?

Most počinje sve više zauzimati desna politička stajališta, dok se HDZ sve brže odmiče od tih pozicija. Cijela bi ova epizoda mogla posebno eskalirati kad se počne razgovarati o konkretnim imenima koja bi u ovoj operaciji trebala ući u Vladu. Tako se zadnjih dana sve više spekulira da će predstavnici hrvatskih Srba inzistirati na tome da pomoćnik ministrice kulture postane Čedomir Višnjić, za kojeg braniteljske udruge i upućeniji kadrovi iz tog miljea tvrde da je vrlo suspektne ratne prošlosti, a pukovnik Hrvatske vojske Ivica Panđa Orkan otvoreno ističe da je Višnjić svojedobno evidentiran od strane hrvatskih službi kao netko tko se za vrijeme rata sastajao s predstavnicima obavještajne službe vojske tzv. krajine.
Orkan u tom smislu dodaje da ga je Višnjić zaintrigirao još “kad je kao urednik potpisao knjigu ‘Razgrtanje pepela’ čiji je autor Nebojša Devetak, a da se u knjizi hrvatski branitelji nazivaju ustašama, zločincima i krvolocima, te da se veliča srpska vojska krajine”.

Orkan dodaje da su tiskanje te knjige platili hrvatski porezni obveznici, da ju je u ime izdavača, SKD-a “Prosvjeta”, potpisao Slobodan Uzelac, bivši potpredsjednik Vlade, a da je tada državna tajnica u Ministarstvu kulture bila – Nina Obuljen! Da perverzija bude još veća, Višnjić je s te funkcije poslan u Memorijalni dokumentacijski centar koji vodi Ante Nazor i tek je nakon glasnog revolta kako je uistinu perverzno da netko s takvom ratnom prošlošću bude u upravi Dokumentacijskog centra Domovinskog rata, ipak odande povučen. Bude li Pupovac inzistirao na takvom kadrovskom rješenju i pristane li Plenković na takvo što, to bi mogla biti nenadokadiva politička šteta za HDZ.

U ovom trenutku uopće nije jasno kako bi sutra vodstvo vladajuće stranke na terenu moglo HDZ-ovcima uopće objasniti činjenicu da su formirali Vladu s Mostom, a da su onda, ničim izazvani, tu vlast podijelili, i to na razini čak pet ministarstava, s kadrovima Milorada Pupovca i suspektnog SDSS-a. Čini se da je Plenkoviću jasno da je povlačenje takvog poteza mimo svake političke pameti i može se očekivati da će u najmanju ruku razvlačiti pregovore. Jedan dio ljudi u vrhu stranke ističe da je Plenković pregovore sa SDSS-om vodio u trenutku kad je prijetila opasnost da se s Mostom ipak ne uspije dogovoriti i da se tada stvarala rezervna opcija, no da, s obzirom na to da je formirana Vlada s Mostom, nema baš nikakvog razloga da se sada krene u ovakvu avanturu.

Sanader je druga priča

No, valja se sjetiti da su u HDZ-u bile dosta jake snage koje su na početku pregovora zagovarale veliku koaliciju kojoj se Plenković od početka opirao. Kad je ta opcija propala, iz istih su mu izvora nametali HNS i HSS kao snage koje su trebale zamijeniti Most u koalicijskoj Vladi jer je te strukture Most osobito iritirao. No, Plenković se i tu uspio oduprijeti i složio je Vladu s Mostom.

Može se očekivati da će pronaći snage da se odupre i ovim pritiscima jer u ovom trenutku uzeti u Vladu pet predstavnika hrvatskih Srba, u pet prevažnih ministarstava, bio bi politički suicidalan potez. Žurim dodati da je svaka usporedba sa Sanaderom i njegovom koalicijom sa SDSS-om neumjesna.
Najprije, tada je suradnja sa SDSS-om bila preduvjet preuzimanja vlasti (iako sam osobno skloniji vjerovati da Sanader sam nije htio Đapića u Vladu, a ne da mu je to Unija naredila!), koja je onda još i potrajala dva mandata. Sanader si je to mogao priuštiti u prvom redu stoga jer nacija nije imala baš nikakvu alternativu. Danas, s Mostom na političkoj sceni, s političkim ranama koje su ostale iza izbacivanja Hasanbegovića i dovođenja Nine Obuljen, tako nešto bez plaćanja vrlo visoke cijene za HDZ ne bi bilo moguće. Pogotovo u danima kad iz BiH stiže neviđeno ponižavanje Plenkovića uhićivanjem čak deset visokih hrvatskih časnika usred BiH.

Nesumnjivo se radi o duplom pasu Srba i Bošnjaka, ali u prvom redu o podvali, zavjeri i izdaji koja stiže iz Zagreba.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.