Iako sam bio duboko uvjeren da je 14. izvarednim plenumom , koji je održan 22. siječnja 1990., kada je oko ponoći kongresna dvorana u Beogradu ispražnjena, nestao SKJ i Jugoslavija, te iako se još uvijek u literaturi može pronaći da je to bio posljednji plenum, od 6. travnja 2016. to će se morati ažurirati. Tada je, te 1990.g., Sonja Lokar briznula u plač, misleći kako je to kraj, ali i ona se prevarila. Iako je 14. izvanredni plenum SKJ pratila putem TV cijela bivša Jugoslavija, ovaj 15. bio je zatvoren za javnost.
Čini mi se kako su se pojavile negativne tendencije već od smog početka Plenuma. Sedamdeset i jednu godina ranije ista je partija u Vukovaru održala Drugi plenum, na kojemu se nazvala Komunistička partija Jugoslavije i opredijelila se za revoluciju, odnosno za nasilni put osvajanja i održavanja vlasti. Taj isti Vukovar će pod egidom zaštite Jugoslavije do temelja razoriti JNA s pridruženim paravojnim snagama, doslovce se pridržavajući revolucionarnog nasilja, počiniti će najteže zločine, za koje najodgovorniji planeri nikada nisu odgovarali. Sada sam se sjetio suca Jeana Claudea Antonettija i njegovog zaključka; „…da je Šešelj zaista održao govore na putu za Vukovar i u samom Vukovaru, u kojima je pozvao na obračun “s ustašama”, međutim većina sudaca nije mogla “odbaciti razumnu mogućnost da su održani u kontekstu sukoba” i da je cilj bio podizanje morala, a ne da se Šešeljeve dobrovoljce pozove da nemaju milosti ni prema kome.“
“Milosti ne tražim, niti bih vam je dao!”
Međutim moderator 15. plenuma na Filozofskom fakultetu „Marko“ (to mu je sigurno konspirativno ime) pojavio se odjeven u crvenu majicu s likom komunista i narodnog heroja NOB-a Rade Končara i njegovom porukom talijanskom sudu za Dalmaciju koji ga je 1942. osudio na smrt : “Milosti ne tražim, niti bih vam je dao!”
Dakle, opet smo se na 15. plenumu vratili metodama s 2. plenuma SKJ, nema milosti, svim sredstvima onemogućiti klerokatoličke antrevolucionarne snage da ikada zakorače preko praga Filozofskog fakulteta.
Da se revolucionarni duh osjeća na svakome koraku dao je nagovjestiti „Marko“, kada je televizijskim snimateljima, rekao da napuste dvoranu, a sudionicima kazao kako svi, bez obzira na to jesu li s Filozofskoga fakulteta, imaju pravo glasa.
Dakle ovdje je uporabljena poznata Titova sintagma, “ne treba se držati zakona kao pijan plota“.
Sve napredne snage, bez obzira studiraju li na Filozofskom fakultetu, imaju pravo glasa.
„Marko“ je pozvao prisutne da odobre snimanje skupa novinaru jednoga portala za dokumentarni film, pod uvjetom da ga organizator plenuma recenzira i, kako je rekao, iz njega “po potrebi izbaci ono što im ne bude odgovaralo”. Nisam upoznat o kojem se portalu radi, ali vrlo vjerojatno je u posljednjih 48 sati ponovno proradila davno ugašena internetska stranica beogradskog glasila Socijalističkog saveza radnog naroda „Borba“.
Naravno, sudionici plenuma koji vodi „Marko“ dobili su instrukcije kako će samo oni sudionici koji budu, „na liniji“ i u raspravi sudjelovali s „naprednim i progresivnim idejnim stavovima“, biti uvršteni u dokumentarac. Tko je već osigurao sredstva za film, mislim kako nema dileme, imamo mi HAVC, koji je već financirao slične uratke, poput “15 minuta – Masakr u Dvoru”.
I nevladine udruge podržavaju 15. plenum i metode „Marka“ i „Dejane“
Moderator “Marko” je nakon toga pročitao poruku, na srpskom jeziku, studenata iz Srbije s beogradskoga i novosadskog Filozofskog fakulteta te s Filozofskoga fakulteta iz makedonskoga glavnog grada Skoplja, koji daju potporu “zagrebačkim kolegama u borbi protiv klerikalizacije i fašizma”. Eto, Jugoslavija je ponovno na nogama! Jezik kojim su pročitane poruke je naravno srpski, jer i u JNA se on koristio kao službeni, a u hrvatskom jeziku vjerojatno ima previše „ustašizama“.
To su oni koji nas dijele, oni predstavljaju domaći i strani kapital, naveo je „Marko“ dijelove poruke srbijanskih i makedonskih studenata te dodao kako u poruci stoji da ih treba zaustavljati sve do pobjede. Svima prisutnima je nakon ovakvog objašnjenja bilo jasno da iza ovoga pokušaja KBF-a stoji neprijateljska emigracija, i borba se mora voditi do pobjede.
Kad je u jednom trenutku dvoranom zavladala tišina, moderator „Marko“ je pozvao sudionike da svoja stajališta ispišu na papiru jer će biti objavljena na društvenim mrežama.
Naravno da su imali posebne kutije za poruke, po uzoru na izbore iz 1945.g., za one koje su na „liniji“ i one koje nisu prošle „idejnu diferencijaciju“, pa će s njima porazgovarati posebna Ideološka komisija čije se osnivanje, prema „Markovom“nastupu, može očekivati ovih dana.
Predstavnica organizatora, koja se predstavila kao „Dejana“, (što joj je sigurno konspirativno ime) poručila je kako je plenum političko tijelo koje pokušava odmah djelovati. Priključio joj se i „Marko“ :„Znam puno ljudi u Hrvatskoj koji bi bili zadovoljni da ovakav Filozofski fakultet s ovakvim odlukama nestane i nastane drugi.”
Ja sam jedan od tih, ali ne poznajem „Marka“ niti „Dejanu“. Ali puno važnije je da oni poznaju predstavnike nevladinih udruga , koji su poduprli zahtjeve plenuma: „Centar za mirovne studije, Radnička fronta, Forum mladih SDP-a, Antifašistički front, Skupina 112, udruga Protagora te Centar za ženske studije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa