Subota, 8 veljače, 2025
6.1 C
Zagreb
Pratite nas:
U GADNOJ SMO FRCI

Beck: Bojkot dućana potez je očajnika, kao što su nekad štrajkovi bili vapaj ugnjetavanih

Podijeli

Podijeli

Koliko smo daleko spremni ići u bojkotu dućana? Štrajkovi se znaju odužiti i zakomplicirati, i nije zajamčen uspjeh. Piše Boris Beck za Večernji list.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Beck: Sve što nam treba je drago ljudsko lice

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U SAD-u je 1981. 13.000 kontrolora leta štrajkalo usred sezone godišnjih odmora, otkazano je bilo 7000 letova, pa je ipak predsjednik Ronald Reagan otpustio njih 11.000 i zabranio da ih se opet zaposli. Žabac je već najavio da će se zatvoriti ako ga bojkotiramo. U Britaniji je 1984. protiv Margaret Thatcher više od 100.000 rudara štrajkalo godinu dana i nisu postigli ništa.

Jesmo li spremni štrajkati glađu?

Supermarketi dobro znaju da moramo jesti, prati zube i veš. Odricanje od gaziranih pića i flaširane vode, koje ionako nije nikad ni trebalo kupovati, ubod je komarca. Štrajk glumaca i scenarista 2023. u Kaliforniji izazvao je gubitak 45.000 radnih mjesta – ljudi su doslovno gladovali, ali nisu se predavali – i dobili su od studija bolje ugovore. Jesmo li spremni štrajkati glađu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Beck: Plenkovićevo podrigivanje kao poruka sabornicima

Jer kao potrošači doista nemamo što ponuditi osim golog života. Štrajk kirurga u Čakovcu ima izgleda za uspjeh jer su ljudima potrebni i jer si grad ne može priuštiti da ih izgubi; ali jesu li hrvatski kupci toliko bitni stranim trgovačkim lancima da će za njih spustiti cijene ili će robu jednostavno preusmjeriti nekamo drugamo? Mi smo već odavno napustili tim proizvođača i prešli u potrošače – nas ne definira ono što izrađujemo, nego koje brendove kupujemo.

Bili smo zadovoljni u tom svom potrošačkom društvu, toliko da smo nacija koja prednjači u debljanju, pijenju, pušenju i opijanju, što se legalne potrošnje tiče, a ne zaostajemo ni u konzumaciji droge. No sad smo otkrili da to više ne možemo financirati, a nemamo načina da zaradimo više.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Beck: Pomračeni um vidi samo svoje pravo

Radnik je stvaratelj, potrošač parazit

U gadnoj smo frci. Radnik ima dostojanstvo čovjeka koji stvara, on može uvijek ponosno pokazati rezultate svoga rada, ali klijent supermarketa svoj konto pretvara u govno, kako je to formulirao Ranko Marinković. Radnik je stvaratelj, potrošač parazit. I sad bismo se morali nečega odreći danas da bismo mogli sutra kupovati više, a nisam siguran da imamo tu snagu volje. Proturječno je da pristane na askezu onaj koji želi povećati potrošnju; mršavošću do debljine, trijeznošću do pijanstva, apstinencijom do jeftinijih cigareta – nisu to parole pod kojima će mase nasrnuti na barikade.

Partija je htjela ovisne ljude, i zato je uništila sela

Alternative nemamo, jer je izumro onaj socijalistički polugrađanin što je još uvijek imao vezu sa selom odakle se mogao jeftino prehranjivati. Luan Starova, makedonski pisac koji je u Hrvatskoj bio veleposlanik svoje zemlje, u romanu „Vrijeme koza“ opisao je kako bi nakon Drugog svjetskog rata bili u Skoplju gladni da nisu imali kozu – tko je imao kozu, njegova su djeca uvijek imala mlijeka. Ali komunisti su zapovjedili uništenje koza, ne zato što bi pobrstile šume, nego zato što je poljoprivrednik neovisan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Beck: Svjetlo neće doći s Neba ako se oko njega nitko ne potrudi

A Partija je htjela ovisne ljude, i zato je uništila sela, a seljake potjerala u gradove i tvornice. Uništenje sela dovršio je HDZ, i sad se vidi da je čovjek koji ne proizvodi vlastitu hranu tuđi rob, što vrijedi i za države, zbog čega Švicarci sade pšenicu u Alpama, zlu ne trebalo.

Bojkot dućana potez je očajnika, kao što su i štrajkovi u 19. stoljeću bili vapaj ugnjetavanih. Ali oni nisu imali ništa, a mi imamo sve, i ne možemo bez toga, pa petkom kupujemo ono što se bojkotiralo srijedom, i idemo u slovenski šoping centar da napakostimo hrvatskom. Mi smo sami sebi štrajkbreheri. Odrastao sam na asfaltu Novog Zagreba, i bile su mi smiješne zabrane u kućnom redu, da se u neboderima ne smiju držati domaće životinje, kao i priče da su 1945. novi građani sa sobom u centar dovodili pajceke i držali ih u kadi. E, pa, više se ne smijem.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Beck: Milanovića bi pleme Masako uzelo za poglavicu, samo da znaju da postoji

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr/Večernji list

Pročitaj više

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.

Pročitaj više

Frendica.hr

Glas naroda

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povezani članci