Danas je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) donio presudu u slučaju Travaš protiv Hrvatske (br. 75581/13), donijevši jednoglasnu odluku da nije prekršen članak 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Time je Europski sud za ljudska prava dodatno ojačao načelo autonomije Crkve potvrđujući da Katolička Crkva ima pravo dati otkaz vjeroučitelju – bilo da se radi o laiku ili svećeniku – koji se ne drži crkvenog nauka te ne svjedoči kršćanski život.
Puni tekst presude dostupan je na poveznici: http://hudoc.echr.coe.int/eng?i=001-166942
Slučaj se tiče otpuštanja nastavnika vjeronauka u javnoj školi na temelju toga što se civilno vjenčao s drugom ženom nakon što se razveo od supruge s kojom je bio vjenčan u Katoličkoj Crkvi.
Podnositelj tužbe, Petar Travaš, primio je od Riječke nadbiskupije kanonski mandat za podučavanje katoličkog vjeronauka. U rujnu 2003. godine ponuđen mu je ugovor na neodređeno vrijeme za podučavanje ovog nastavnog predmeta u dvjema državnim srednjim školama. Plaću mu je isplaćivala država.
U prosincu 2002. godine, podnositelj se oženio u Katoličkoj Crkvi, a kasnije su se on i njegova supruga razveli. U ožujku 2006. godine oženio se drugom ženom u civilnoj ceremoniji.
U travnju 2006. godine, Riječka je nadbiskupija obavijestila g. Travaša da više ne može podučavati vjeronauk, budući da je njegov civilni brak protivan kršćanskoj doktrini. U kolovozu 2006. godine, razmotrivši objašnjenje situacije koje je iznio g. Travaš, nadbiskupija je povukla njegov kanonski mandat. Osam dana kasnije, budući da mu nije bilo moguće pronaći pronaći drugo prikladno namještenje ili mu ponuditi drugo namještenje u školama u kojima je radio, g. Travaš je otpušten s mjesta nastavnika, na temelju toga da više ne može biti nastavnik katoličkog vjeronauka bez kanonskog mandata.
G. Travaš je osporio odluku o otkazu. Međutim, 27. svibnja 2013., Ustavni je sud donio odluku da je prekid ugovora o radnom odnosu podnositelja tužbe bio zakonit. Sud je ustvrdio da je Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture između Republike Hrvatske i Svete Stolice bio međunarodni ugovor; da je zakon kojim je navedeni Ugovor ratificiran dotični Ugovor učinio dijelom unutarnjeg zakonskog uređenja Hrvatske; da dotični Ugovor ima prednost pred domaćim statutima i da taj Ugovor zahtijeva da katolički vjeronauk podučavaju jedino nastavnici s kanonskim mandatom.
Nezadovoljan ovom odlukom, podnositelj je uložio tužbu ESLJP-u, žaleći se da je njegovo pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života prekršeno zbog njegovog otkaza. Međutim, Drugi odjel ESLJP-a odbio je podnositeljevu tužbu, primijenivši principe utvrđene u slučaju Fernández Martínez protiv Španjolske. U najnovijem slučaju, Veliko vijeće ESLJP-a odredilo je relevantne čimbenike koji se uzimaju u obzir kako bi se uravnotežilo pravo na uživanje privatnog i obiteljskog života i dužnost države da zaštiti autonomiju Crkve u slučajevima kada je ugovor o radnom odnosu nastavnika vjeronauka prekinut jer je Crkva smatrala da on ili ona više nisu prikladni za taj položaj. Ti čimbenici naročito uključuju sljedeće: status podnositelja tužbe; izloženost situacije podnositelja; odgovornost države kao poslodavca; težinu sankcije i pregled slučaja od strane domaćih sudova (§§ 88 -113).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
