Jednako voljen i omražen, Recep Tayyip Erdogan suvereno vlada Turskom već 13 godina, a u subotu je, izbjegavši spektakularni puč pobunjenog dijela vojske, jasno potvrdio da ostaje jedini gospodar te velike zemlje, pišu agencije.
Njegov san o uspostavi “superpredsjedništva” uništen je 7. lipnja 2015. kada je na izborima izgubio apsolutnu većinu u parlamentu i tada su mnogi predvidjeli početak njegovog kraja. No usprkos toj izbornoj pljusci, Erdogan, kojeg su suparnici posprdno krstili “sultanom”, vratio se u borbenu arenu. Kao prava politička zvjerka, uspio je nizom manevara ponovo pozvati Turke na nove izbore, četvrte u dvije godine, i premoćno pobijediti.
Njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) ponovo je imala apsolutnu većinu u parlamentu. Sa 62 godine, Erdogan je u subotu očito ponovo znao kako sačuvati svoj položaj i ostati najkarizmatičniji politički dužnosnik nakon Mustafe Kemala Ataturka, oca i simbola laičke Republike.
Na čelo vlade Erdogan stupa 2003. godine i zemlji koja je bila ekonomski uništena vraća gospodarsku stabilnost, s prosječnim gospodarskim rastom od 4,5 posto, čemu uvelike duguje svoj politički uspjeh. Turska se razvila u snažnu proizvodnu i izvoznu silu, a vlada AKP-a držala je inflaciju pod kontrolom, što je golemo postignuće u zemlji u kojoj je 90-ih godina inflacija znala iznositi i 100 posto. No, u 2104. gospodarstvo je nešto usporilo, rast je pala na 2,9 posto, a nezaposlenost je skočila iznad 10 posto.
Koliko hvaljen unazad tri godine postao je također i najkritiziraniji političar u zemlji zbog autokratskog načina vladanja i optužbi sekularističkih snaga za islamizaciju zemlje. Erdogan odbacuje optužbe da želi nametnuti islamske vrijednosti i ponavlja da sekularizam ne dovodi u pitanje, no podržava pravo Turaka na otvorenije izražavanje vjere.
U listopadu 2013. Turska je ukinula zabranu nošenja vela u državnim institucijama, s iznimkom sudstva, vojske i policije, i okončala ta više desetljeća stara ograničenja.
Protivnici mu zamjeraju i raskošni stil dostojan otomanskog sultana. Stoluje u predsjedničkoj palači na brežuljku u predgrađu Ankare. Ak Saray – Bijela palača – ima 1000 soba i veća je od Bijele kuće ili Kremlja i koštala je više od 615 milijuna američkih dolara.
Sam Erdogan je skromnog podrijetla. Sin je časnika obalne straže, a s 13 godina se s obitelji seli u Istanbul kako bi on i ostalih četvero braće i sestara imali bolje mogućnosti za školovanje. Kao tinejdžer prodavao je limunadu i peciva od sezama na ulicama istanbulskih surovijih četvrti. Studirao je menadžent na Sveučilištu Marmara i igrao profesionalni nogomet. Na Sveučilištu sreće Necmettina Erbakana, koji će postati prvi islamistički premijer, i pridružuje se islamističkom pokretu.
Godine 1994. postao je gradonačelnik Istanbula, a čak i njegovi kritičari mu priznaju da je napravio odličan posao i da je Istanbul postao čišći, zeleniji i ljepši. Zbog presude za raspirivanje vjerskih strasti proveo je 1999. četiri mjeseca u zatvoru. Javno je pročitao pjesmu sa sljedećim stihovima: “džamije su naše vojarne, kupole su naši šljemovi, minareti naše bajunete, a sljedbenici naši vojnici”.
Tijekom godina vladavine, njegov model konzervativne demokracije koji povezuje liberalni kapitalizam i umjereni islam niže uspjehe, prvenstveno na gospodarskom planu. Iako mu prigovaraju da je kriv za obnovu sukoba s Kurdima i srozavanje ugleda Turske na međunarodnoj sceni, popravio je odnose s Izraelom, nekadašnjim snažnim turskim saveznikom, i Rusijom.
“Veliki meštar”, kako ga nazivaju njegovi pristaše, u više je navrata javno priznao da bi zemljom želio vladati do 2023., do stote obljetnice Republike.
Premijer Yildrim: Pokušaj udara ‘crna mrlja’ na turskoj demokraciji
Pokušaj udara koji se dogodio u noći s petka na subotu “crna je mrlja” na turskoj demokraciji, no nacija je dala “najbolji odgovor” teroristima, kazao je u subotu turski premijer Binali Yildrim.
Govoreći na tiskovnoj konferenciji u Ankari Yildrim je kazao kako su pripadnici “paralelnih struktura”, što je vladin naziv za pristaše klerika Fethullaha Gulena, koji se nalazi u SAD-u, u rukama pravde.
Yildrim je kazao kako je 161 osoba ubijena a njih 1440 ranjeno u pokušaju udara.
“Bilo koja zemlja koja stoji iza klerika Gulena neće biti smatrana prijateljem Turske i smatrat ćemo da je u ratu s članicom NATO-a”, kazao je turski premijer ustvrdivši da pristaše klerika, koji je godinama u dobrovoljnom egzilu u SAD-u, stoje iza pokušaja udara.
Vlada okrivljuje Gulena da pokušava izgraditi “paralelnu strukturu” unutar sudstva, obrazovnog sustava, medija i vojske kao put preuzimanja vlasti, što sam Gulen odbija, jednako kao što je odbio i vlastitu umiješanost u udar ističući demokratsku proceduru kao put osvajanja vlasti.
Po riječima Yildrima, situacija je “potpuno pod kontrolom”, a vojni zapovjednici na svojim mjestima.
Ministar zadužen za odnose s EU Omer Celik nešto ranije je izjavio za privatnu tv postaju NTV kako je situacija oko udara “90 posto pod kontrolom”, iako su neki vojni zapovjednici još uvijek taoci u rukama pobunjenika.
Pobunjena frakcija unutar turske vojske pokušala je tijekom noći srušiti vladu koristeći tenkove i helikoptere ali su ih zaustavili ljudi koji su izišli na ulice dati potporu predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu.
Novinska agencija Anadolija izvijestila je u međuvremenu, pozivajući se na zrakoplovne vlasti, da će turski zračni prostor iznad sjeverozapadne regije Marmara biti zatvoren za civilne zrakoplove do 18 sati. Zatvaranje granice u području koje graniči s Grčkom i Bugarskom uslijedilo je nakon noćašnjeg pokušaja vojnog udara.
Grčko ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo je da je na sjeveru Grčke sletio jedan turski vojni helikopter te da je osmero ljudi koji su se nalazili u njemu, od kojih je sedam bilo u vojnim odorama, zatražilo azil te da je po izlasku iz helikoptera je uhićeno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
