Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak 17. lipnja u Novom Selu Palanječkom spomen-ploču i križ za 6000 ubijenih razvojačenih vojnika i civila koje su pripadnici partizanskih jedinica te agenti OZNE i UDBE pod okriljem noći i bez sudskih dokaza krivnje mučki ubili na području šume Brezovica krajem Drugog svjetskog rata. Ovo je nakon Kloštar Ivanića drugo ovakvo spomen-obilježje kojim se obilježavaju stratišta na području Sisačke biskupije.
Blagoslovu su uz članove Udruge „Hrvatski domobran“ i župljane župe Budaševo nazočili i brojni javni djelatnici predvođeni županom Sisačko-moslavačke županije Ivom Žinićem.
Prije blagoslova okupljenima se obratio predsjednik sisačkog ogranka Udruge „Hrvatski domobran“ i predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković. On je podsjetio kako je na području Sisačko-moslavačke županije evidentirano i policijski potvrđeno 119 masovnih grobnica s 45 000 tijela bešćutno ubijenih. „Od 1945. do 1951., doista, zbivala se najveća tragedija u povijesti hrvatskog naroda, nad kojim je izvršen nepobitan genocid jugokomunizma sa stotinama tisuća žrtava. Na crnoj listi masovnih stradanja bilo je i naše područje vječitih ratnih vjetrometina, područje današnje Sisačko-moslavačke županije i Sisačke biskupije. Na kilometar i pol dugu stratištu, šumskoj cesti koja danas od ‘žute brklje’ vodi prema sjeveru gospodarskog djela svjedoci su policijskim istražiteljima potvrdili ‘poslije noćnih egzekucija, pronalaske golih tijela i neprekidnu trosatnu rafalnu paljbu strojnica…’ U Brezovci je tako ubijeno oko šest tisuća ljudi, ali nije ubijena istina o počiniteljima zločina i onima koji se u demokratskoj RH diče profiterskim antifašizmom, počesto ga parolaški zlorabljujući, a počinjene bjelodane zločine ne priznaju“.
Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u Budaševu predvodio misu zadušnicu za ubijene u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Krešimirom Bulićem.
U homiliji govoreći o aktualnosti pročitane Božje Riječi biskup je podsjetio na prvo čitanje iz Druge knjige o kraljevima koje govori o narodnom prevratu u Izraelu te detronizacije kraljice Atalije koja je nasiljem došla na vlast. „Možemo reći da je u Izraelu zavladala radost jer je uspostavljena pravda. Pri tom su padale glave, nasilje na sve strane, no najvažniji je zaključak da nepravda ne može trajno vladati. Oni koji su došli na vlast ubijanjem i nasiljem, otići će s vlasti i morat će za to odgovarati. Gospodin Isus je rekao: „Tko se mača laća od mača i gine.“ Kod nas je u XX. st. nasilna vlast nad našim narodom bila uspostavljena 1918. koja je trajala 23 godine, pa druga 1941. koja je trajala pet godina, dok je treća nasilno uspostavljena vlast 1945. trajala punih 45 godina. Na žalost se ni danas nismo još oslobodili tih gospodara koji doduše pod drugim imenom još uvijek povlače konce sudbine našega naroda. I jedni i drugi i treći su morali otići. Ipak ovi zadnji počinili su tolike masovne zločine da ih ni u dugo vrijeme 45-godišnje vladavine nisu uspjeli sakriti i premda su utjerali strah u kosti svjedocima i čitavome narodu, narod je to zapamtio i zato smo mi danas učinili samo mali doprinos tome da se ti zločini ne zaborave: poklonili smo se žrtvama i za njih se pomolili, podigli smo križ blizu mjesta mnogih zločina i stavili spomen-ploču s natpisom o tome što se dogodilo, a sada slavimo svetu misu koju prikazujemo za žrtve. Nisu nama u prvom planu zločinci nego žrtve, za njih se molimo i želimo da se ne zaborave nepravedno ubijeni. Jer oni su ljudi, djeca Božja, bez obzira na kojoj su strani ratovali, tko ih je, bilo milom bilo silom, unovačio. Oni su žrtve“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na bulu svetog pape Ivana Pavla II. „Incarnationis mysterium – Otajstvo Utjelovljenja“ u kojem on progovara o mučenicima za vjeru zbog nacizma, komunizma i važnosti čuvanja njihova spomena.
Govoreći o Evanđelju u kojem Isus opominje i upozorava „Ne zgrćite sebi blago na zemlji…“ biskup je istaknuo kako Gospodin jasno uči da nije nikakva vrijednost ono što prolazi, ono što je propadljivo, za čim ne treba težiti, već se treba truditi oko onoga što je vječno. „Lijepo kaže: ‘Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.’ Ako je dakle naše blago naš Gospodin, mi ga ljubimo i slijedimo. Ako pak je na žalost netko drugi ili nešto drugo ono jedino blago koje nam je važno, tada je naše srce zarobljeno. Nije li tako upravo i s onima koji su s jedne strane ubijali, a s druge strane trpjeli ubojstvo? Ako je mržnja vladala njihovim srcima, kako mogu plodovi biti dobri i trajni? Zločini su se željeli zataškati, mislili su počinitelji da ako su žrtve skrivene od očiju, da su i daleko od srca, no, majke, žene, djeca, unuci tih žrtava nosili su i nose ih u svojim srcima i mole se za njih. Zato se i mi pridružujemo toj molitvi i poručujemo svima: Svaki je čovjek Božje dijete, bilo koje vjere, nacije, rase, političke stranke, vojske ili skupine bio! I njegova su prava čovjeka koja su neotuđiva i dostojanstvo mu je dostojanstvo djece Božje. Zato nikoji čovjek nema pravo gaziti druge ljude. I pravo na grob spada u ta prava. To stoga nije nikakva rehabilitacija nikoje ideologije ni ikakvih vojski i političkih skupina. To je jednostavno kršćansko poštivanje čovjeka, kad je već izostao ljudski pijetet prema pokojnima. Još jednu lijepu i poučnu riječ danas u Evanđelju kaže Isus: ‘Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno.’ Čovjek bistra oka čiste je savjesti. Molimo za tu svjetlost, za tu čistoću. Poput našeg blaženika svetog Alojzija Stepinca koji je s pravom, nakon što je učinio sve što je mogao i spasio tolike ugrožene ljude, nakon što je tolika dobra izvršio, rekao: ‘Moja je savjest čista“, zaključio je biskup.
