Školska godina za djecu u osnovnoj školi traje do 16. lipnja 2015. godine, a za učenike završnih razreda srednje škole do 20. svibnja 2016. godine. To znači i da traje razdoblje stresa za djecu, koji može podrazumijevati opterećenje, pritisak, uznemirenost, zabrinutost. Nije važno koliko dijete ima godina, sva djeca brinu zbog ispitivanja, količine gradiva, dobivenih ocjena, reakcija roditelja, te mogu osjećati uzbuđenje, uznemirenost, tjeskobu i strah intenzivnije nego tijekom cijele godine.
Blagi stres je normalan…
Stres je dio života svakog čovjeka, čak i važan dio odrastanja, ali nikako nije dobro kada postane prevelik teret za dijete. Blaga uznemirenost, manji stres prije važnog ispita ili neke nove situacije nekada su potrebni da bi iz dijete došlo do novih spoznaja. Mali stres postoji kod bilo kakvog učenja, ali on može biti iskorišten kao dodatni motiv.
Slušajte dijete
Važno je da roditelji i obitelj te nastavnici čuju djecu i imaju razumijevanja za to stresno razdoblje u njihovim životima, budu im na raspolaganju, da im pomognu u razmišljanju i planiranju, organizaciji obveza, traženju rješenja…
Pretjerivanje dovodi do neuspjeha
Djeca još uvijek nemaju dovoljno psiholoških i tjelesnih sposobnosti za nošenje s kumulativnim pritiskom, a izloženost prevelikom stresu, pritiscima i radu bez odmora, mogu postati neučinkoviti i doživjeti neuspjeh. Izloženost prevelikom i nakupljenom stresu rizična je za njihovo zdravlje.
Nije dobro da je na djetetu prevelik stres jer on može dovesti do drugih problema. Pomozite djetetu da se učinkovito bori sa stresom jer kada savlada neki problem i samo će naučiti emocionalne vještine i postati snažnije i spremnije za takve buduće situacije.
Neka se dijete opusti
Pred kraj školske godine postaje još važnije da djeca imaju vremena za opuštanje i budu smirena te da znaju kako je i slobodno vrijeme izuzetno važno. U tom vremenu djeca zapravo rade ono što vole, ono što ih veseli i u čemu imaju osjećaj zadovoljstva, postignuća i ponosa, navodi Poliklinika za djecu.
Naravno, vrijeme opuštanja i vrijeme rada moraju biti izbalansirani u skladu s konkretnom situacijom. Ako si dijete postavi vrijeme opuštanja kao prioritet, vrlo je vjerojatno da će se vrijeme za rad jednostavno “istopiti” i više neće ostati dovoljno vremena za obaveze.
Obitelj najbolje poznaje svoje dijete i može mu pomoći da se lakše nosi s napetim, teškim i stresnim situacijama, te da samo otkrije nove mehanizme suočavanja s kriznim i stresnim razdobljima u životu.
Planirajte s djetetom i pružite mu podršku u postavljanju malih ciljeva i prioriteta
Nemojte nikada planirati za dijete, nego planirajte s njim, podržite ga i pomognite mu u postavljanju malih ciljeva i prioriteta. To je “taktika” koja ne pomaže samo djeci, već i odraslima!
Posebna je briga potrebna kod djece koja su u proteklom razdoblju imala i drugih stresnih i traumatskih događaja u obitelji ili širem okruženju.
Zapamtite, svako dijete treba podršku! Djeca koja žive u vrlo podržavajućoj okolini te razvijaju strategije suočavanja, postaju otpornija na stres i bolje prolaze kasnije u životu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
