Baletni program 63. Splitskog ljeta započinje u ponedjeljak 17. srpnja izvedbom predstave Na putu Baleta HNK Split. Prva je to predstava u sklopu Baletnih večeri na Sustipanu, pod kojim se nazivom i ove godine odvija glavnina festivalskog baletnog programa. Već sljedećeg dana splitski ansambl izvest će na otvorenoj pozornici splitskog poluotoka Sustipan svoj baletni triptih East West, da bi 19. srpnja na istom mjestu nastupio ansambl Makedonske opere i baleta izvedbom predstave Crvena soba.
Na putu je prošloljetna uspješnica splitskog Baleta i njihovog umjetničkog ravnatelja Igora Kirova. Balet s klasičnim i suvremenim elementima koji izvode 17 plesačica i plesača premijerno je, u Kirovljevoj koreografiji, postavljen na 62. Splitskom ljetu. Uporište koreografije su Goldberg varijacije Johanna Sebastiana Bacha. Balet počinje i završava arijama, između kojih je 30 varijacija teme čiji se ritam i tempo stalno mijenjaju. Originalno su skladane za čembalo, doživjele su mnoštvo transkripcija, a ova, baletna, uključuje klavir i orkestar, što na trenutke zvuči lirično i romantično, a onda, pak, snažno i moćno. Na putu se izvodi 17. srpnja s početkom u 21 sat na Sustipanu.
Dramatični baletni triptih troje europskih koreografa East West, čiju je premijeru na samom kraju prošle sezone splitskog HNK publika i kritika unisono pozdravila kao jedan od apsolutnih kreativnih i tehničkih vrhunaca u posljednjih nekoliko sezona, Balet splitskog HNK izvest će 18. srpnja. Saša Evtimova, Martin Chaix i Igor Kirov stvorili su trodijelni baletni program pod naslovima Patterns, Sinfonietta i The Edge koji od plesača zahtijeva maksimalni angažman transformacije iz jednoga u drugi plesni stil, šećući od elemenata klasičnog baleta do suvremenog plesa i nazad. Ovaj nesvakidašnji ples započinje u Makedoniji, nastavlja se u Hrvatskoj, a završava u Francuskoj. Nema Istoka bez Zapada, a ni njih bez Sredine koja ih veže i razdvaja. No, granice ili međe ne premošćuju se putovnicama, nego glazbom kao pozivnicom u nove plesne krajolike. Koreografskim cjelinama od po 20 do 25 minuta, tematski podržanih naslovom programa, predstavljaju nam se koreografi nove europske generacije, ali i koreografi triju različitih stilova plesa, koji nas kroz pregršt kontrasta vode do užitka pune komplementarnosti. Jer koreografski vokabulari i Saše Evtimove i Igora Kirova i Martina Chaixa su neoklasični, no, istodobno i snažno individualizirani. Oni plijene čas čvrstom dramaturgijom i visokom estetiziranošću, a već u narednom trenutku pršte emotivnošću, dinamičnošću i maštovitošću.
Još jedan koreografski uradak Igora Kirova u srijedu 19. srpnja dolazi ovaj put u izvedbi ansambla Makedonske opere i baleta. Crvena soba je istovremeno scenski eksperiment koji prikazuje težnju za pripadanjem i vječnom ljubavlju, ali i priča o samoći kao jedinoj formi potpunog pripadanja. Libretto ovog modernog baleta inspiriran je Schubertovim gudačkim kvartetom u d –molu br. 14, poznatijim pod nazivom Smrt i djevojka. Poznati motiv koji je doživio mnogo scenskih i filmskih uprizorenja ovdje se produbljuje: Smrt koja žudi za ljubavlju dolazi među ljude i zaljubljuje se u Proroka te ga odvaja od svega ovozemaljskog i odvodi u drugi svijet – Crvenu sobu. U pokušaju da vrati Proroka u svijet stvarnosti, Djevojka počinje svoj put inicijacije, uspijeva ga odvojiti od Drugog svijeta i vraća ga na Zemlju. Smrt ostaje sama u praznini podzemlja. Uz trokut glavnih likova, na sceni se pojavljuju i drugi plesači koji prikazuju ljudske osjećaje i stanja, krećući će se u kontrastu od zemaljskog do onostranoga.
