Za mene je lipanj mjesec rastanka, mjesec suza i mjesec ljubavi. Lipanj je, baš kao i u prirodi, često kraj jedne ere i početak neke nove ere, još veće od one prethodne ispunjen zrakama sunca, kapljicama kiše, šetnjama po vrtu punom jagoda… Ispunjen je tugom, poniznoću ali i srećom i zahvalnošću na svemu što me okružuje – svakim stablom, svakim cvijetom, svakom osobom, svakim djetetom…. Svime!
Ova kolumna će biti posvećena mojim tetama iz vrtića – teti Tini i teti Manči; od kojih se rastajemo. Rastajemo; jer za moju Mihe počinje jedna nova era, počinje škola. Ova kolumna biti će hvala za sve što su učinile i još uvijek čine za moju kćer, biti će dokaz da je oko nas puno divnih ljudi koje ti pošalje Bog na mjesto koje je tebi bitno u životu. Ovo je dokaz da niti jedan poklon koji kupiš ne može izmamiti toliko suza i ljubavi kao nekoliko riječi zahvale koje izvučeš iz dubine svoje duše i svog srca i zapišeš ih negdje. Ponekad je dovoljno samo napisati: “Volim te!” i ništa više od toga.
Mihaela je danas takva kakva je upravo zbog njih. Jer, uz mene i mog muža (dede i bake), njih dvije su osobe s kojima je Miha provodila dobar dio dana. Ona je djevojčica puna ljubavi i razumijevanja. Naravno, pretjera kao i svako drugo dijete ali se naučila ispričati, naučila se zagrliti i zaboraviti. Naučila je dijeliti sve što ima – ponekad teže ponekad lakše. Naučila je cijeniti prijatelje i ostale ljude koji joj dolaze u život ili samo prođu. Naučila je kako se lijepo ponašati kao prava mala dama. Naučila je što znači “hvala”, “molim”, “izvoli” i “oprosti” i koristit ih pod obavezno u svakom svom danu, ali ne onako reda radi nego jer je naučila osjetiti ih i izreći kada su najpotrebnije. Naučila je pisati, čitati, brojati i raditi spačke (možda je to više od kuće pokupila nego od teta). Naučila je pričati viceve, naučila je da je mama zubić vila, naučila je svaki dan hodati s osmijehom na licu… I još mnogo mnogo toga i to samo zato što su naše tete kao i ja, moja obitelj – i hvala im na tome. Hvala im na svim tisućama poljubaca i zagrljaja koje je Miha dobila od njih. Hvala im na svakom tetošenju kad joj je bilo teško, na svakoj lizalici i bombonu, na svakoj premotanoj peleni, na svakom svezanom repiću, na svakom oblačenju i svlačenju, na svakom hranjenju i razumijevanju, na svakom naučenom slovu i broju, na svakom brisanju nosa, na svakom odgovorenom pitanju, na svakoj naučenoj pjesmici, na svakom odlasku u park, na svakom izletu…. i najveće hvala na tome što je Mihe skoro uvijek išla u vrtić s osmijehom na licu.
Najveća hvala na svakoj meni upućenoj kritici jer me svaka kritika učinila još boljom majkom i hvala što ste, kao što sam i na početku kolumne rekla, bile i moje tete. Hvala na svakom zagrljaju i poljupcu koji ste i meni uputile kad mi je bilo teško, na svakoj toploj riječi i na podršci: “Marija, možeš ti to!”. Hvala na svakoj zafrkanciji i osmijehu jer ne znate koliko ste mi jutra popravile svojim pošalicama i prisnošću i pozitivom.
Hvala svim mojim tetama koje su prošle kroz naše živote i definirale moju djecu. Hvala teti Vesni i Dinki, teti Mirjani (ona je posebna priča, o njoj bi mogla i knjigu napisati). Hvala nježnoj teti Jeleni i teti Danici. Često vas se sjetimo i često pričamo o vama. Divan je osjećaj kada znaš da je njih nekoliko čuvalo i otpratilo troje moje djece u školu i da ih se djeca spominju samo u dobrome i u ljubavi – upravo to je bogatstvo i dar za cijeli život.
Ima jedna divna pjesma za rastanak koja me nekako na sve ovo podsjetila jer da bi postao i ostao ovakva teta, ovakva odgajateljica nije dovoljno samo završiti fakultet – potrebna je hrabrost i moć ljubavi!
Pusti suzu neka klizi niz obraze,
Pusti suzu neka kaže gdje boli te,
Pusti suzu iz oka umornog,
Pusti suzu kao utjehu.
U jednoj suzi tisuće snova,
U jednoj suzi more bola,
U jednoj suzi vrijeme stalo je.
Zato pusti suzu da kaže sve.
Pusti suzu neka prošlost nestane
trag što ostavi novi život je.
Pusti suzu da opet rodi te
da dijete ljubavi zoveš se.
Suza trošna na ovom svijetu šapuće
kao i ja sve jedno proći će,
Ali samo jedno uvijek ostaje;
Moć ljubavi što stvorila me je.
fra Marin Karačić
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr
Photo: Privatni album
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.