Stara korizmena jela u Hrvata: od zlijevanki i sočivice do šmorna i repe

Ne tako davno, Hrvati katolici su običavali jedan drugom poželjeti RADOSTAN početak Korizme – toga blagoslovljenoga vremena. Čestitali bi međusobno, baš kao što mi danas čestitamo jedni drugima sretnu novu godinu ili rođendan. Duh Korizme u otklonu od svijeta i priklanjanju Bogu očitovao se i hrani koja bi se nalazila na stolovima Hrvata.

U hrvatskom narodu stoljećima se običaji vezani uz Uskrs, pa tako i korizmeni običaji, od najstarijih vremena prenose s koljena na koljeno. Nekada je život Hrvata težaka, pa i gradskih ljudi, bio težak. Bilo je puno djece, puno gladnih usta, a upravo ovo doba, na prijelazu iz zime na proljeće hlapile su zimske zalihe hrane, stoga je dobro došao običaj korizme. Naime, nakon vremena “ludovanja” u narodnom običajnom kalendaru slijedi razdoblje takozvanog “pročišćavanja” koje počinje od Pepelnice i traje sedam tjedana sve do Uskrsa. To je razdoblje posta i odricanja, običaj koji je nastao na temelju vjerovanja da se uzdržavanjem od blagovanja različitog obilja može zadobiti Božja milost.

U Gorskom kotaru su se nekad, za vrijeme Korizme, osobito pripravljala ova jela: kiselo zelje, kisela repa, grah i krumpir, pečeni krumpir, kuhani krumpir začinjen s malo masnoće ili začinjena palenta, palenta i mlijeko, kukuruznica ili šmorn, sir i vrhnje, mlijeko i domaći kruh te kompoti od sušenog voća. Meso se jelo samo nedjeljom koja nije korizmeni dan.

U Slavoniji su se,pak, u vrijeme korizme jele samo posne slastice: slane kiflice, poderane gaće, zlijevanke, ćoravi kolač i slično. Samo nedjeljom se kuhalo meso, najčešće govedina (otprilike kilogram mesa na obitelj od osam članova) kada se na stolu našla juha, govedina s umakom od luka i kuhani krumpir.

Dalmatinski težaci u korizmi su ponajviše jeli ono što bi preostalo do proljetnih plodova. Najčešće kupus, sočivicu (leću), različite grahorice, ripu (repu), krumpire, sve slabo začinjeno, takozvana soparna jela bez masti. Pila se tanka, treća ili četvrta bevanda. Najveći korizmeni specijalitet bile su lazanje s fažolom na brudet.

U Hrvatskom Zagorju je na stolu bilo najviše graha i zelja, ali bez suhog mesa, zatim žganci s mlijekom i tradicionalno jelo od kukuruznog brašna i jaja – zlevanka. Nedjeljom bi stol bio bogatiji jer su se jela jaja, sir, maslac, gibanice sa sirom i ponešto masnog jela.

U Istri na prvom mjestu je svakako bila posna ili bijela maneštra. Maneštra je autohtono istarsko jelo koje se sprema od raznog povrća. Vrlo mnogo se jela i prežgana juha. Uz more su se pripremale pasutice (tradicionalna istarska tjestenina) sa slanim srdelama, žganci s prženom ribom broskva (istarska varijacija kelja) s nekom ribom ili palentom. Pripremale su se i domaće lazanje samo s uljem ili sa šalšom.

Danas je značenje korizmenog razdoblja osjetno ublaženo te se nemrs održava u korizmene petke, a post na početku i kraju tog razdoblja, na Pepelnicu i Veliki petak. Osim pokorničkih i vjerskih razloga, korizmeni jelovnik se u novije vrijeme često koristi zbog suzbijanja bolesti uzrokovanih nepravilnom prehranom. Posna razdoblja prilika su da organizam barem kroz neko vrijeme predahne od teške hrane bogate masnoćama i mesa.

Korizmena jela – prilog HRT:

Izvor: narod.hr/zupa-svan.com
Photo: snimka zaslona