Healthy children portal koji vode pedijatri, a kojem roditelji poklanjaju svoje povjerenje prenio je stav Američkog pedijatrijskog društva o izlaganju beba i male djece elektroničkim i digitalnim medijima. Dio članka prenosimo jer se i prečesto može vidjeti beba u kolicima, u kafiću ili čekaonici kod liječnika sa smartphoneom na kojem se puštaju crtići s youtubea:
“Noviji podaci istraživanja to potvrđuju, a AAP stoji uz preporuku da se djeca mlađa od 2 godine drže što je moguće dalje od ekrana. Danas se više zna o ranom razvoju mozga djece, najboljim načinima da se djeci pomogne u učenju i učincima različitih vrsta stimulacije i aktivnosti na taj proces. “Zabrinutosti koje su iskazane u originalnoj izjavi Pedijatrijskog društva sada su još relevantnije, što nas je dovelo do toga da razvijemo sveobuhvatnije smjernice za ovu dobnu skupinu”, rekao je dr. Brown, član Vijeća za komunikacije i medije AAP-a. Izvještaj odgovora na dva ključna pitanja:
Imaju li video i televizijski programi neku obrazovnu vrijednost za djecu mlađu od 2 godine?
Ima li posljedica kod djece ove dobi koja koriste ekrane?
Ključni nalazi uključuju:
Mnogi se video programi za dojenčad i malu djecu prodaju kao “obrazovni”, ali dokazi ne govore tome u prilog. Kvalitetni programi za djecu su obrazovni samo ako djeca razumiju sadržaj i kontekst videozapisa no studije dosljedno otkrivaju da tek djeca starija od 2 godine mogu razumijeti takve sadržaje.
Nestrukturirano vrijeme igranja mnogo je vrijednije za mozak u razvoju od elektroničkih medija. Djeca uče kreativno razmišljati, rješavati probleme i razvijati rasuđivanje i motoričke sposobnosti u ranoj dobi kroz nestrukturiranu, neovisnu igru. Slobodna igra također ih uči kako se zabavljati.
Mala djeca najbolje uče – i trebaju – interakciju s ljudima, a ne sa ekranima. Roditelji koji s djetetom gledaju TV ili videozapise mogu pomoći djetetu u razumijevanje sadržaja, ali djeca mnogo više nauče iz onog što im predstavimo uživo nego preko ekrana.
Kada roditelji gledaju svoje programe, ekran postaje “pozadinski medij” za njihovu djecu. To ometa roditeljsku pažnju i smanjuje interakciju roditelj-dijete i također može ometati učenje malog djeteta kroz igru i zajedničke aktivnosti.
Gledanje televizije prije spavanja može uzrokovati loše navike spavanja i nepravilan raspored spavanja, što može negativno utjecati na raspoloženje, ponašanje i učenje.
Djeci s velikom upotrebom medija prijeti kašnjenje u razvoju i učenju jezika nakon što krenu školu, ali potrebno je više istraživanja o konkretnim uzrocima.”
Ovi podaci dovoljni su za to da se potrudimo smanjiti pristup ekranima bebama i djeci mlađoj od dvije godine na minimum, a da djeci starijoj od dvije godine dozvolimo korištenje samo pomno odabranih sadržaja uz prisutnost roditelja ne više od sat vremena na dan.
Cijeli članak pročitajte ovdje
