Za sve one koji žele poraditi na svojem braku tim „Zadrži smjer“ organizira čitav niz vrlo posjećenih malih grupa, radionica i predavanja. Mnogi polaznici kažu da su im smjernice koje su dobili spasile brak, a na radionice i predavanja došli su sa skepsom, neki i s vrlo teškim problemima. Tim „Zadrži smjer“ čine dva bračna para, Ivana i Danijel – roditelji četvero djece, diplomirani odgojitelj u vjeri i ing. računarstva, u braku 16 godina, te Mihaela i Matej – roditelji jednog djeteta, bacc. religiozne pedagogije i katehetike i bacc. ing. aedif., u braku 3 godine. Cilj im je pomoći supružnicima steći ispravan pogled na katolički brak i obitelj, uvidjeti tko i što je pravi neprijatelj braka, te pronaći „oružje“ za borbu.
Od ove godine otišli su i korak dalje u želji da budu podrška onima koji su u braku i onima koji se tek pripremaju za brak održavanjem otvorenih konferencija (uživo i online) pod nazivom „Zadrži smjer“.
Za Narod.hr odgovorili su na nekoliko pitanja u vezi s tim kakav je status braka danas u hrvatskom društvu.
Narod.hr: Što je brak?
Tim Zadrži smjer: Katekizam Katoličke Crkve 1601 nam govori: „Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva.“
Sveto Pismo započinje stvaranjem muškarca i žene na sliku Božju, a završava „svadbom Jaganjčevom“.
Iz toga, jasno je vidljivo da je brak zajednica muškarca i žene koji postaju su-stvoritelji po daru i milosti Božjoj, a znamo da se upravo to u današnje vrijeme želi silno narušiti, odnosno uništiti. Brak je silan, silan Božji dar koji mi ljudi ne znamo cijeniti dovoljno, često ne shvaćajući njegovu pravu svrhu.
Narod.hr: Kakav je status braka danas u hrvatskom društvu?
Tim Zadrži smjer: Ako pogledamo statistiku koja govori da se svaki treći brak razvodi, rekli bi da je status braka „Upozorenje, temelji na kojima gradimo život se ruše!“. No, često uopće nismo toga svjesni, bračni drugovi vode se onim što nam svijet prezentira, a svijet postaje sve više i više „njuejđovski“. Bitan sam samo ja i ja i ja. Ja postajem bog. Npr. ako se na slažemo na određenom području, iako smo po Božjoj kreaciji stvoreni sa drugačijim potrebama i drugačijim ranjivostima, svijet će nam reći, najbolje da se rastanete jer niste jedno za drugo. Mnogi kažu, očito nam nije „suđeno“ ili „on/a nije moja savršeni partner“ ili „idemo se rastati da djeca „ne pate“. Koja varka i naše ne znanje! Sudbina nema ništa sa tim, nego naša odluka i vjera. Isto tako, ja tražim savršenog partnera koji će meni udovoljiti većinu stvari, no zar ne bih i ja „možda“ treba postati taj savršeni partner, prije svega? I na koncu, dokazano je da je rastava roditelja za djecu jedna od najvećih trauma. Možda smo baš sami kao djeca isto prošli, ali kao da smo sve zaboravili? Što je onda istina? Da ne bude zabune, ovo se ne događa samo kod nevjernika, nego u (pre)velikom dijelu vjernicima koji uredno nakon što svjesno ili nesvjesno odbace u srcu brak i supružnika, odlaze na Misu, ne ispituju svoje srce, a istovremeno se „predstavljaju“ kao oni koji nisu ništa krivi i neka se drugi mijenja. Izokrećemo Božju Riječ, prilagođavamo ju sebi ili je uopće nismo svjesni i ne poznajemo ju. No, upravo kaže Božja Riječ ističe da narod gine jer nema znanja. I to je veliki problem zašto je status takav kakav trenutno jest.
> Pročitajte kako je bilo na 1. nacionalnom susretu samaca pri svetom Josipu u Karlovcu
> Redovna studentica udala se i rodila u 20. godini: ‘Sve se može’
Narod.hr: Kako se prema braku odnose institucije i zakoni hrvatske države?
Tim Zadrži smjer: Moramo priznati da nismo nikada toliko duboko ulazili u ovo područje, jer za državne institucije brak je „samo“ neki sporazum koji ne gleda na brak iz perspektive „otajstva“, ne zna ništa i ne brine se na takav način o njegovu ustanovljenju i o smislu koji mu Bog dade, o njegovu podrijetlu i svrsi, o njegovim različitim ostvarenjima tijekom cijele povijesti spasenja, o njegovim nevoljama što proizađoše iz grijeha i o njegovoj obnovi »u Gospodinu« (1 Kor 7, 39, KKC 1602). Iz toga, barem po onome što vidimo da se u Hrvatsku uvodi i nastoji provoditi ili prema onome što se izjednačava sa brakom ili predstavlja kao brak u tom istom smislu, rekli bi da institucije i zakoni ne nastoje zaštiti brak u okvirima Istine i počela Božjih, već se suobličavaju svjetskim „pravilima i demokraciji“, koja ustvari radi protiv braka. No, ništa novog što nismo vidjeli od početka Starog Zavjeta, pa do danas, samo što je danas sve daleko brže i lakše dostupnije, što u tom pogledu ne ide u korist bračnim drugovima. No, zato, Bogu hvala, postoji i ona „druga strana“, koja nastoji promovirati i širiti upravo ta temeljna Božja počela i načela braka.
Narod.hr: Kako je brak tretiran u hrvatskim medijima?
Tim Zadrži smjer: Ako pričamo o izrazito svjetovnim medijima ili medijima koji su vezani uz šoubiznis, gdje je normalno da je netko već treći, četvrti puta u braku, gdje se više naglašavaju razvodi, nego sklapanje braka, kao neka „wow“ vijest, opet dolazimo na to da svijet jednostavno ne zna što je brak, uistinu, svrhu braka. Ne želimo reći da je sve katastrofalno, zna se i u tim medijima naći jako korisnih savjeta i materijala, no kada su u pitanju određeni simptomi ili problemi u braku, često su rješenja suprotna od onoga što nam Božja Riječ ili Crkva savjetuje ili nas uči. Dodatno, činjenica je da se najčešće potenciraju stvari koje doslovno gaze svetost sakramenta braka. Pa čak da ne gledao tu brak kao sakrament, a sakrament jest jedini istiniti brak, zajedništvo pred Bogom, zajedništvo muškarca i žene, opet sa neke razumske strane, ovo što se promovira, samo potiče da mladi ne ulaze u sakrament i ne „vežu“ se za jednu osobu, već bolje ovako, biti sam ili što će ti „vezivanje“, jer „nikad ne znaš“. Time počinjenom jedni druge tretirati kao „krpe“ koje jednostavno odbaciš kad ti ne treba više, kad ti ne koristi, jer tu i jest bit, nema koristi za MENE. Opet ja, ja, ja. Isus na Križu nam pokazuje nešto drugo i poziva nas da ga slijedimo uskim putem, jer na širokom, koji vodi u propast, kad netko padne, gazimo jedini druge, a na uskom On nas podiže. Nastaju rane, nastaje kriva slika braka, nastaju generacije koje to vide, gledaju i nastaju problemi, koji se provlače kroz medije kao nešto „cool“ i moderno. Užasna laž koja je postala istina, a znamo tko je otac laži.
Srećom, sve više se diže i drugih medija koji brak promoviraju u pravom smislu i nude bračnim drugovima, obitelji drugi pogled, rekli bi pravu Istinu koja oslobađa. Raduje nas što se dižu i udruge koje pomažu onima koji se nisu još ostvarili kroz sakrament braka, a dosegnuli su „neke“ godine (30-50) da nađu svoju „bolju polovicu“, ali i mlađi. Ključno je spomenuti da sve usmjerava na Božja počela kao temelj zajedništva i braka. Tu bi istaknuli „Prilika za susret“, „Holydate“, „Katsus“. Hvala Bogu na tome.
Narod.hr: Kako gledanje današnjeg TV programa utječe na brak?
Tim Zadrži smjer: Rekli bih u globalu kontraproduktivno. Bit obitelji je zajedništvo, kvalitetno provedeno vrijeme, prvo supružnika, a onda i cijele obitelji. Koliko reklama vidimo gdje je obitelj ispred TV-a, sretni nasmijani, u zajedništvu. Ne kažemo da ne treba pogledati zajedno ponekad određeni sadržaj, film, ne mislimo tu isključivo vjerskog karaktera, ne. Itekako to može biti zajedništvo, no ako promotrimo danas, obitelj koja često sjedi pred TV-om hoće neće pada pod utjecaj onoga što se tamo servira. Često uz TV svatko ima svoj mobitel i tipka po njemu. Ispada da smo zajedno, u zajedništvu, ali ustvari nismo. Još jednom ističemo da se sve, pa tako naravno i TV programa može iskoristiti za dobro, ali nažalost često ispadne obrnuto. Kao što smo ranije spomenuli, danas je sve puno dostupnije, a to je ogromna napast i velika zamka. Pornografija koja uništava brakove u velikom postotku, dostupna je vrlo jednostavno i lako. Najviše su tu pogođeni muškarci. Kada se dogode svađe, neshvaćanje, neshvaćanje intime, jer tu otac laži gotovo najviše udara, na području intime, a mi ne razumijemo različitost muškarca i žene u tome području, kao i na mnogim drugima, nastaju ogromni problemi, grijesi, ovisnosti, razdori. Često nam se kroz određene serije ili filmove servira neka „idealna“ obitelj s kojom se uspoređujemo i mislimo kako je naš brak i naša obitelj najgora, pa nastanu osude i slično. Jednostavno, uđemo u te imaginarne živote kroz serije i filmove. A ono što je žalosno, filmska industrija jako dobro poznaje gdje smo „slabi“ i često su kao ćelavi ljudi koji prodaju preparat za rast kose, no sve tako lijepo upakiraju da im mi povjerujemo. Opet, ima tu jako kvalitetnog programa, sve više vjerskog programa kao što je Laudato TV, ali i mnogi drugi kanali dostupni „on demand“ i to jako, jako raduje.
Narod.hr: Što o braku, prema Vašem iskustvu, misle prosječni muškarci i žene u Hrvatskoj? Poštuju li ovu instituciju?
Tim Zadrži smjer: Rekli bi da ne postoji u dovoljnoj mjeri svjesnost što je uistinu brak. Pokušati ćemo to objasniti ovako. Pod utjecajima medija, koje smo prije spomenuli, u nedostatku roditeljske brige i nemogućnosti da prenesu djeci ispravnu sliku braka, jer sami ju nažalost nemaju, institucija braka često je postavljana kao nešto gdje će se ostvariti ili nadoknaditi ono što nismo možda kroz život dobili. I tu se događa da često uđemo sa krivim očekivanjima i/ili podrazumijevanjima u brak. Ima onih koji uistinu ulaze u brak na temelju romantičnih filmova gdje očekuju savršenstvo, doslovno. Naravno tu očekuju da druga strana njima daje ono što njima treba, eventualno će oni dati drugoj strani ako sami prvo dobiju. Većina je onih koji kao ne očekuju to savršenstvo, jer svjesni su da nema savršenstva, ali imaju i dalje ogroman očekivanja. I ta očekivanja, dobra, itekako trebaju postojati, apsolutno, ali, pitanje je motiva moga srca, što me trenutno vodi (jer obraćenje i biti učenik je trajni proces) i uistinu poznavanja svrhe braka. Uzmimo to da većina očekuje da će 99% vremena sve biti u redu i da će se slagati većinom oko svega. Kad stvari već za 5% ne idu kako smo mi očekivali, nastaje problem. Svijet nam govori, kao što smo spomenuli, jednu apsolutnu laž, da ako se ne slažemo u određenim stvarima, da nismo jedno za drugo, a to znači da ako smo u braku da bi bilo bolje da se rastanemo, ako se recimo ne slažemo u pogledu spolnosti, odgoja djece, financija i sličnog. To znači u prevedenom, ako nije sve po mome, nije ispravno, ili ako sam ja u pravu, znači da je drugi zasigurno u krivu i nema druge. Ono što ne shvaćamo da kroz Božju kreaciju, našu različitost muškarca i žene koju često banaliziramo i ne uzimamo ozbiljno, ne trudimo se uopće shvatiti i o tome učiti, postoje itekako trenuci gdje smo jedan i drugi u pravu, istovremeno. Nama je to nepojmljivo, a upravo tu leži jako puno sukoba koji nastaju u braku. I tu institucija, ali ono još gore, Sakrament braka dolaze u pitanje i poistovjećuju se sa našim očekivanjima, utemeljenim često daleko od Božje Riječi, te vođena našim osjećajima, ranama i očekivanjima. Svi mi to prolazimo, ali brak je upravo mjesto čija je prvenstvena svrha da preko supružnika Bog ukazuje što je u mome srcu, ali često to ne želimo vidjeti ili toga uopće nismo svjesni, dok s druge strane brak je alat i test moje ljubavi prvenstveno prema Kristu, a Krist koristi moga supružnika da dobijem Vječnu nagradu i ne robujem sebičnosti i svojim ranama. Dapače, Bog nas treba takvi kakvi jesmo, slabe, grešne, nemoćne, želi nas iscijeliti i voditi, ali u svom neznanju i ne shvaćanju toga da je iza moga supružnika Krist i sve što činim supružniku, činim i Kristu (ili ne činim, a trebao bih činiti), institucija braka dovodi se u pitanje kao takva. Institucija, sakrament ne mijenja svoju bit ovisno o tome kako s netko osjeća. Nije Misa bezvrijedna ili manje vrijedna ako recimo svećenik koji predvodi Misu nije sam svjestan što se događa ili je sam u grijehu. No teško nam je to shvatiti, napose kada se osjećamo povrijeđeno. Sve ovo ne znači da muškarac treba postati žena, niti da žena treba postati muškarac, već znači da me netko drugi nadopunjuje, a upravo je to jedna od ključnih biti braka. Tu je potrebna odluka, jer ljubav i poštovanje, oprost, nisu prvenstveno osjećaji nego odluka. Ako smo vođeni osjećajima, a većinom jesno, i to onim negativnim, institucija braka dolazi u pitanje. I onda se zaključuje u konačnici da su glavni razlozi prekida braka neslaganje oko konkretnih stvari i sukobi između njih. To nije točno, sve su to simptomi koji ukazuju na to da nema ljubavi, poštovanja i volje, tj. odluke da se to riješi i da ja budem taj zreliji (a svi ćemo reći da smo zreliji od onog drugog i da je onaj drugi kriv).
Narod.hr: Zašto se toliko brakova danas rastavlja?
Tim Zadrži smjer: Vrlo ukratko i direktno, većina brakova se raspada zbog ne znanja kako pružiti ljubav i poštovanja u situacijama kada mi imamo određena očekivanja, a druga strana nam ih ne daje. Tada prečesto prevladaju „logični“ savjeti svijeta, naših bližnjih i „ekipe“ oko nas koja „zna“ što je za nas najbolje, a kojima se često utječemo. Na koncu, unatoč tome što i jest zasigurno i druga strane negdje pogriješila, naše pravo i naša sebičnost prevlada. Zvuči možda teško, možda ćemo reći, e pa nije to baš tako, no ako iskreno želimo pogledati u svoje srce, to je baš tako. Mi, kao voditelji tečaja, ćemo prvi za sebe reći da smo u većini sukoba bili baš zbog toga. S druge strane, ono što nismo svjesni, ali uistinu ni vjernici toga uopće nisu svjesni, da je to duhovna borba i da netko jako mrzi naš brak. Fatimska vidjelica, sestra Lucia do Santos napisala je: “Zadnja bitka između Boga i Sotone vodit će se preko obitelji i braka”. Tko je toga danas svjestan, dok je ta borba je očitija nego ikad? No, kao što sv. Pavao kaže: „Tko vam pomuti pamet, tko vas začara“ (Gal 3,1). Svijest o tome je uistinu premalena i samim time ni ne radimo na sebi, pa ni na brakovima. Kad bi sada došao pred Gospodina i da me pita što sam učinio za svoj brak, što bi rekao? Možda nešto poput, „ali ti znaš kakav je bio on, ili kakva je bila ona“? I očekujemo da nam Bog nakon svega što je učinio za nas kaže, „Znam, sve OK, uđi u Kraljevstvo Nebesko“. Zapitajmo se samo jedno. Kada sam zadnji puta ja, ne ona ili ona, nego ja, u srcu pomislio, barem pomislio, čak da nisam ni pitao drugu stranu, što te muči, s čime se boriš, kako ti mogu pomoći, da li sam te nečime povrijedio? I sad slijedi ono, opravdavanje, „A zašto bih ja prvi, pa i ja sam ranjen“? Vjerujem li ja uistinu u Isusa, znam li ja što je On učinio za mene na križu? Znam li da On želi iscijeliti moje rane i da me prihvaća takvog kakav jesam?
Izuzev stvarno teškim situacijama, napose kada dođe do fizičkog zlostavljanja ili sličnih stvari, gdje je i nužno odvajanje, iako i u tim situacijama, a to znademo iz određenih primjera nije odmah nužna rastava, jer sve ima neku svoju „pozadinu“ i Bogu je sve moguće, glavni uzrok je neznanje i ne odlučnost, inat ili ono što ćemo rijetko priznati za sebe, sebičnost.
Narod.hr: Zbog čega ima toliko puno samaca i ljudi bez djece?
Tim Zadrži smjer: Vjerujemo da je razloga više. Upravo taj „trend“ razvoda u današnje vrijeme mlade navodi na razmišljanje, pa zašto bih se uopće vezao, što mi to treba. Pa ono što smo već par puta istaknuli, neznanje o Božjim počelima i svrsi, bogatstvu, snazi braka kao sakramenta, a to je „usmjerenost k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva.“ Istaknuli bi tu i „new age“ sistem koji se nevjerojatno sve više širi i među vjernicima kroz naglaske kako je bitno da je meni dobro, da mislim na sebe, da nije krivo misliti na sebe, da i ja zaslužujem sreću. Da, apsolutno, zaslužujem, Isusu je zato i umro, no ako moja sreća isključuje dobrobit drugoga, pitamo se zašto onda od drugoga očekujemo da nama pruži nešto, što mi drugome ne želimo pružiti? Vidimo tu ogromnu varku, silnu, jer u davanju je najveća radost, to nam Bog pokazuje svaki dan, kroz Misu, u mogućnosti dolaska pred Njega kakvi jesmo, grešni, umorni opterećeni, nesavršeni, jer On je nas prvi ljubio i ljubi nas, iako smo ga odbacili i činimo to prečesto. Samim time, u društvo se sve više uvodi taj duh materijalizma, pa kao nećemo imati dovoljno za djecu ili prerano je još, moramo prvo osigurati siguran posao, pa ćemo onda, pa nas taj posao zarobi i „fora“ nam je tako, pa odgađamo brak, djecu. Da li se ikada zapitamo što bi bilo da su naši roditelji tako razmišljali? Nadalje vidimo tu problem koji ponovno ističemo, neznanje i ne poznavanje različitosti muškarca i žena, pa mnogi budu obeshrabreni kada nekoliko veza propadne i slično. Ne kažemo da je prva osoba i ona prava, ali mnogi žive par godina u vezi, žive u grijehu bluda, pa stvari puknu, pa idu dalje i tako, sve je to izokrenuto. Pa nastaju rane i ljudi se više pogube, prepadnu, zatvore u sebe i laž postane istina koja nas vodi kroz život. Sve to je „nečiji“ plan, a narod gine jer nema znanja (Hoš 4,6). To su samo neki od razloga, vjerujemo da ih ima još, ali rekli bi da je većina njih produkt ne znanja i ne poznavanja Istine.
Narod.hr: Treba li nam odgoj za brak?
Tim Zadrži smjer: Apsolutno nam treba! Neizostavan je! Jedna od ključnih rečenica vezana za brak u Božjoj Riječi je: „Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,5-9) Koliko parova odnosno partnera ovo razumije? Koliko razumijemo da je nužan preduvjet uopće „ostaviti“, sa svim segmentima, ponajprije duševnim, oca i majku, kao preduvjet, da bi uopće došlo do ispravnog i dubokog prianjana uz bračnog druga i da je tek nakon toga duboko moguće da oni postanu jedno tijelo, jedno tijelo! Koje je to bogatstvo, koji je to dar, čovjek kao su-stvoritelj, kao otac, majka, ali prije svega kao bračni drug, jer jedini ispravni poredak je na prvom mjestu Bog, pa supružnik, pa djeca, pa roditelji i tako dalje. Sve ostalo nije dobro, sve ostalo nema čvrste temelje, a danas nas u svijetu tjera baš sve suprotno i daje apsolutno krivi odgoj za brak. Krenimo, nikad nije kasno, krenimo učiti, postanimo učenici, istinski, jer svi ćemo jednog dana stati pred Gospodina i bit ćemo pitani koliko smo ljubili. A On nam je baš sve dao i daje nam se.
Narod.hr: S kakvim Vam se problemima bračni parovi najčešće obraćaju, zašto dolaze?
Tim Zadrži smjer: Zanimljivo je što većina parova do nas dolazi sa čvrstim uvjerenjem da je njihov brak najgori i da se oni jedini bore sa određenim problemima. Doprinos tome daju i ponajviše društvene mreže, gdje svi iznose „van“ ono što u suštini nije baš tako. Jer budimo iskreni, svatko do nas iznosimo van ono najbolje, odnosno želimo stvari prikazati najbolje, a sami znamo da stvari baš nisu u svemu takve. No na koncu zaključimo kako kod drugih ipak jesu dobre, dok su kod nas jako loše ili loše. Važno je tu odmah znati ključnu stvar – svi se borimo sa istim i toga ljudi postanu svjesni kada dođu na naše male grupe (ili na neki drugi način krenu raditi na braku), a to je jedna od ključnih spoznaja koja parove silno ohrabruje. Sjećamo se para koji nam je spomenuo kako su oni u društvu svojih prijatelja najgori i kako se oni jedini svađaju, dok su svi drugi toliko skladni. Na koncu je ispalo da su se drugi nažalost rastali, a oni ostali i dalje zajedno.
U skladu s time naveli bi nekoliko ključnih problema s kojima dolaze parovi, a vjerujemo da će se u njima prepoznati više-manje svi koji ovo čitaju.
Prva stvar je, „on mene ne voli, ona mene ne poštuje“. Tu dolazimo do problema različitosti. Žene se žale da muškarci ne provode dovoljno vremena sa njima i obitelji, osjećaju se nevoljeno, žele razgovarati. Muškarci se žale da su žene u suštini nezahvalne za ono što oni rade, da samo prigovaraju, da ništa nikada nije dovoljno dobro i da se na koncu osjećaju nepoštovano. Muškarcima nije jasno zašto treba toliko razgovarati, jer njima nije toliko potreban razgovor, već pokoja pohvala za ono što čine i da žena bez puno priče bude uz njih, da budu češće intimni, dok se ženama nije jasno kako se išta može riješiti bez razgovora, potrebna im je nježnost i blagost muškarca koja će im dati podršku jer se često boje i nesigurne su u svojim osjećajima, te da svaki dodir ne treba uvijek voditi u vođenje ljubavi. Drugačije potrebe muškarca žene, drugačije ranjivosti, čije nepoznavanje izaziva možda i najviše problema u braku, jer ispada da druga strana namjerno čini loše stvari da nas povrijedi. Nitko se ujutro ne budi sa namjerom da nekoga ne voli, mi smo dobronamjerni ljudi, ali se jednostavno ne razumijemo. Ključni problem nastaje u tome što supružnici smatraju da će dobiti od onoga drugoga ono što njima treba kroz inat, tj. uskraćivanjem onoga što drugome treba da mu „pokažemo“ da ne može tako s nama. I nevjerojatno, kroz taj grešan čin očekujemo da će druga strana odgovoriti pozitivno. Da li mene ohrabruje kada mi netko uskraćuje što mi treba da mu uzvratim što njemu treba? NE! Zašto mislimo da će drugoga ohrabriti. Neznanje i ono još gore, grijeh! Nadalje, opravdavanje da su za moje grešne postupke krivi drugi. Odnosno, ja sam loš supružnik zato što je druga strana takva i nemoguća. Užasna! I zato ja reagiram kako reagiram i zato sam ja ustvari „još dobar“ kakva je druga strana. Božja Riječ je jasna, sve što izlazi iz moga srca, moj je problem i moj je grijeh. Drugi mogu utjecati na nas, ali JA odlučujem hoću li sagriješiti ili ću biti blagoslov. To nije lako i bez Božje pomoći teško je u takvim situacijama reagirati pozitivno, često nemoguće, ali opravdavati se da je drugi kriv za moj grijeh je apsolutno zabluda. Dapače, „pritisak“ toga drugoga samo pokazuje što je u mome srcu, ništa više. Otkriva moje srce. I umjesto da to prihvatimo kao priliku za rast, teško ćemo to priznati i krviti drugoga. Pa kažemo, ne možemo se kontrolirati. Zamislite da ste u ružnoj raspravi sa suprugom i odjednom vas nešto nazove šef, bi li istim tonom nastavili razgovor sa šefom? Ne bi. Znači nije istina da ne možemo, nego tjeramo svoje i štetimo braku, a optužujemo drugoga. Treba reći, treba istaknuti, ali na koji način? Prečesto toga parovi uopće nisu svjesni. Nadalje, uz takav stav da drugi toliko utječe na mene ispada da mi je supružnik bog, doslovno i da moj život ovisi o tome kako će se supružnik ponašati, odnosno da sam ja određen time. Da, svjesni smo da su određene situacije silno teške, to ni na koji način ne umanjujemo, ali ono što se događa je da ljudi upadnu u takozvani „mentalitet žrtve“, koji je jako opasan i sotonska laž i ljudi gube smisao za sve, za brak, postaju ravnodušni, a to je jako opasno. Ne, nismo bespomoćne žrtve ako mi suprug ne daje ono što ja očekujem i na način koji ja očekujem. Kad ovo shvatimo, počnemo dublje čeznuti za Bogom, počnemo shvaćati što često mi radimo krivo i da smo povjerovali u laž i prihvatili ju kao istinu, „istinu“ suprotno od onoga što Bog govori.
Spomenuli bi tu i problem odgoja i obiteljskih situacija s kojima supružnici dođu u braka, a gdje se često uopće ne vidi utjecaj naših roditelja i onoga što smo kroz djetinjstvo prošli na naš brak. A nastavno na to, tu je problem rana gdje supružnici očekuju često da će im ona druga strana nadomjestiti ljubav koju nisu dobili od svojih roditelja. Nerijetko žena očekuje da će suprug nadomjestiti ljubav koju nije dobila od oca, dok muškarac očekuje da će žena nadomjestiti nježnost i ljubav koju nije dobio od majke. Problem nastaje što kada se to ne dogodi u mjeri koje oni to očekuju, u supružniku počnemo gledati roditelja, a u tom odnosu često ostane nepraštanja i spomenutih rana i onda zaključujemo kako je sve isto i kako sam sada dobio i supružnika koji mi opet ne želi pružiti tu ljubav ili poštovanje. I nastaju problemi. Ni jedan supružnik ne može drugome nadomjestiti ljubav ili iscijeliti rane zadobivene od roditelja, to može samo Bog. Često toga nismo svjesni. Naravno da supružnik tu itekako može pripomoći, već shvaćanje toga što se događa i zašto supružnik tako reagira može promijeniti situaciju i pogled na čitavu situaciju i zašto supružnik tako reagira, no dok toga nema, jako je teško.
Narod.hr: Kako im možete pomoći?
Tim Zadrži smjer: Kroz dijeljenje vlastita iskustva, borbi, promašaja, ali i ono što smo usvojili i krenuli drugačije, kroz osvješćivanje ključnih razlika i smisao tih razlika kao muškarca i žene, kroz mnoge „alate“ koji su vrlo jednostavni, ali silno učinkoviti, usmjeravamo supružnike kako da pozitivno utječe na brak i da dođe do promjene (bilo da su na grupi zajedno ili samo jedan od supružnika, jer bit je u tome da promjena leži u meni i od mene sve kreće), kroz molitvu, kroz niz popratnih svakodnevnih poticaja kroz naše društvene mreže ili mail, razna druga usmjerenja, dajemo priliku svakom partneru da se bori za svoj brak i da on postane taj „savršeni“ partner koji će silno utjecati ne samo na svoj brak i obitelj, već i na pokoljenja koja dolaze, ali i druge brakove i obitelji. Imamo tako prekasnih svjedočanstva polaznika. Tu je i naš dodatni program „Izgradnja obitelji“ kroz koji na tjednoj bazi radimo s onima koji se bore sa ranama ili teškim situacijama ili jednostavno žele još sve više i dublje usvojiti „Istinu koja oslobađa i spašava“. No naravno, to je opet odluka i moj odabir. Želim li uistinu shvatiti, naučiti, živjeti u slobodi, ma kako mi stvari izgledale teške ili idem na svoj način, jer „kriv je onaj drugi i neka se on/a mijenja“. Kao što smo ranije spomenuli, kada uspijemo supružnicima osvijestiti da moj supružnik nije neprijatelj, nego saveznik kojeg često ne razumijem, stvari postaju preko noći sasvim drugačije i počnu se stvarati čvrsti temelji na kojima se dalje brak može razvijati. Ono što je važno spomenuti, nikad, ali nikad nije kasno, a što se ranije krene, naravno, to bolje.
Narod.hr: Tko se i gdje može prijaviti na tečaj?
Tim Zadrži smjer: Na tečaj se mogu prijaviti parovi koji žele osnažiti svoj brak, koji žele produbiti svoj brak da shvate kako još više posvećivati sebe i obitelj kroz brak i nauče kako ljubiti i poštovati, oni koji su u krizi ili velikim problemima, možda čak pred rastavom, pa čak i oni koji su rastavljeni, a žele si dati priliku da Bog obnovi ono što njima izgleda nepopravljivo. Na tečaj se naravno itekako mogu prijaviti i oni koji su u vezi, a napose oni koji su možda pred brakom, jer ovo je idealna priprema za brak da se izbjegnu mnoge stvari i stekne znanje o onome što što treba raditi, ali i što ne treba raditi. Prijava se vrši na mail ljubavipostovanje@kristofori.hr ili na broj mobitela 095 197 9925. Tu su i naše društvene mreže (Instagram ili Facebook) gdje se može kliknuti na link u opis profila, te se naći sve o nama, pa tako i link na obrazac prijave za tečaj. Još jednom napominjemo da se mogu prijaviti i oni koji su u braku, a možda druga strane ne želi sudjelovati. Znači mogu prolaziti kroz tečaj i sami. Iako, dali smo jasne i korisne upute kako pridobiti, na koji način, supružnika ili partnera da sudjeluje s nama. Sve se to može naći na našim profilima.
Narod.hr: Ukratko se predstavite.
Tim Zadrži smjer: Dva bračna para, Ivana i Danijel – roditelji četvero djece, diplomirani odgojitelj u vjeri i ing. računarstva, u braku 16 godina, te Mihaela i Matej – roditelji jednog djeteta, bacc. religiozne pedagogije i katehetike i bacc. ing. aedif., u braku 3 godine. Dolazimo iz zajednice Kristofori i kako smo sami saznali prvo za knjigu „Ljubav i poštovanje“, pa nakon toga i za male grupe, nekako nam se u srcu rodila ta želja da radimo sa bračnim parovima, napose kad smo uvidjeli koliko je snažno ono što smo prošli utjecalo na nas same. S druge strane, vjerujemo da nas je Bog baš pozvao na ovo poslanje. Danijel je 2016. napustio siguran posao kako bi se na puno radno vrijeme posvetio kroz spomenute programe radu na obnovi i spasu obitelji i brakova. Funkcioniramo isključivo od donacija polaznika naših programa, odnosno od Božje providnosti. U budućnosti planiramo pokrenuti i dodatne programe koji bi bili usmjereni i na ostale relacije u obiteljima, napose programe za djecu.
Više na poveznicama: https://linktr.ee/ljubav_i_postovanje i https://www.youtube.com/channel/UCTSa_8WD1vVBrjfX6IuwVNQ
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
