Razdoblja nevoljkosti odlaska u školu i pokušaja izbjegavanja školskih obveza doživjela je vjerojatno većina roditelja školske djece. Ponekad ta nevoljkost prerasta u pravu anksioznu reakciju pri čemu odlazak u školu postaje muka i za roditelje i za dijete.
U manje djece je to najčešće strah od separacije i odlaska od roditelja i kuće koju doživljavaju kao sigurno okruženje. Neka djeca taj strah od separacije doživljavaju ne kao strah za sebe, već zabrinutost da će se nekom od ukućana nešto dogoditi za vrijeme njihove odsutnosti od kuće. Izvor nelagode može biti i školsko okruženje. U stidljive djece koja teško pronalaze mjesto u grupi vršnjaka, nedostatak društvenih vještina i samopouzdanja može rezultirati nelagodom i strahom od uključenja u grupu. Poteškoće u savladavanju školskog gradiva, osobito nedovoljno prepoznate i tretirane, mogu još više obeshrabriti dijete koje se osjeća nekompetentno i neuspješno. I loša komunikacija sa zahtjevnim nastavnicima, osobito u nesigurne djece, može biti izvorom izbjegavanja škole, piše za Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. sc. Marina Kuzman, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu.
