Foto: narod.hr

Djetetu su uzor osobe koje ga okružuju. Ako obitelj svakodnevno moli, dijete će slijediti primjer.

Važno je križati se pred djetetom, blagosloviti hranu prije blagovanja, staviti djetetu križić na čelo prije spavanja, nakon buđenja, prije odvajanja od djeteta i odlaska… Ne smije se nametati vlastita duhovnost, ali treba pomoći djetetu da pronađe svoj put do Boga.

U kutu sobe ili nekom drugom dijelu doma može se, skupa s djetetom, pripremiti mjesto za molitvu. To može biti mali stolić na koji se stavi stolnjak (djeci može biti poticajno ako je stolnjak u bojama liturgijskog vremena pa se onda prema liturgijskom kalendaru mijenja boja), svijeća, križ, Sveto Pismo, kip Isusa, Blažene Djevice Marije, Svetog Josipa ili nekog drugog sveca, cvijeće.

Pored stolića se može staviti mali tepih ili jastučić na koje dijete može sjesti ili kleknuti.

Možete odrediti vrijeme molitve, najbolje kad je cijela obitelj zajedno, ujutro nakon ustajanja ili navečer prije spavanja. Molitva djeteta nije prošnja nego zahvala. Dijete se svemu čudi i divi, stoga mu treba dati prostora da samo smisli svoju molitvu. Može se tiho pročitati redak iz Svetoga Pisma, neki dio psalma (jedan ili dva retka), otpjevati duhovnu pjesmu i dopustiti djetetu da se u tišini skoncentrira i iskaže svoju molitvu.

Ne može se moliti ako nema tišine. Dijete treba shvatiti da samo u tišini može slušati Boga i razgovarati s njim.

Ne treba odmah krenuti s biblijskim molitvama.

Dovoljno je izreći par riječi. Kasnije se mogu te molitve uključiti, na početku samo jedan dio (Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje ili samo Dođi Kraljevstvo Tvoje), a kasnije se doda ostali dio molitve.

Postoje i neke tradicionalne molitve koje smo molili kao djeca poput: Anđele čuvaru, Terezijo mala… njih se može također ponuditi djeci kao oblik molitve, ali prednost treba dati molitvi koju će dijete samo izreći, to jest osobnom odnosu s Bogom.

Djetetu treba reći da kutić molitve nije mjesto za igru te da se s poštovanjem odnosi prema tom mjestu i stvarima koje se tu nalaze, ali i dopustiti mu da samo, kada god želi, bez obzira ako je to izvan vremena koje ste odredili za obiteljsku molitvu, da može otići u kutić molitve i činiti ono za što ima potrebu: moliti, pjevati, posložiti predmete, promijeniti cvijeće.

Maria Montessori je rekla da uvijek imamo na umu da je dijete duhovno biće i da ga ne možemo odgajati bez duhovne dimenzije.

Predlaže jednu molitvu kao uputu u radu s djecom: „ Pomozi nam, Bože, da proniknemo u tajnu djeteta kako bismo ga mogli upoznati, zavoljeti i služiti mu prema zakonima Tvoje pravde i u skladu s Tvojom Božanskom voljom“.

Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr

* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.

Izvor: narod.hr