Klementina Šuljug odgovara na Vaša pitanja: Izgubila sam živce i pljusnula svoje dijete, što dalje?

Udarac nikako nije odgojna metoda. Dijete nije u položaju da bi se moglo obraniti. Svaki roditelj je osoba sa svojim manama i nađu se ponekad u situaciji da reagiraju srdžbom na otvoreni otpor djeteta. Odrasla osoba dominira djetetom snagom prirodnog prava koje mu je dano samim tim što je odrasla osoba. Sjetite se u kakvom ste stanju bili u trenutku kada ste udarili dijete. Bilo je to sigurno u afektu, kad ste bili nervozni, umorni, zabrinuti…, a dijete je upravo u tom trenutku trebalo svu vašu pažnju i na sve načine ju pokušalo dobiti. Nemojte se opravdavati da ste to učinili jer je dijete bilo „zločesto“.

Nema zločeste djece! Odrasli ne zadovoljavaju na adekvatan način dječje potrebe pa iz toga proizlazi i odgovor djeteta u obliku neprimjerenog ponašanja. Niti da je to za dječje dobro, da biste ga zaštitili od opasnosti ( i starije, senilne osobe se mogu dovesti u opasnost neprimjerenim ponašanjem pa ih nećete udariti). Uvijek morate tražiti uzrok vaše reakcije u sebi, ne u djetetu. Neki roditelji smatraju normalnim da imaju pravo udariti svoje dijete, čak to smatraju svojom dužnošću, a zaboravljaju da su fizičke kazne jako davno zabranjene za odrasle jer smanjuju razinu ljudskog dostojanstva, a što je s dječjim dostojanstvom? Gdje je dostojanstvo osjetljivog malenog bića kad ga se fizički kažnjava? Dijete uči prema modelu ponašanja. Jednog dana bi ono moglo udariti vas jer smatra da se na takav način dolazi do nametanja svoje volje.

Ispričajte se djetetu. Recite mu da se loše osjećate što ste to napravili i priznajte pogrešku. Recite mu da ga neizmjerno volite i da vam je žao što ste ga udarili. Obećajte mu da se to neće ponoviti i potrudite se da doista ispunite svoje obećanje. Jedini krivac ste vi sami. Pokušajte ispraviti nepravdu i poslušajte što vam dijete želi reći (bilo riječima ili gestama ). Zagrlite ga, poljubite, pokažite koliko ga volite. Ne dozvolite da ponos pobijedi ljubav u vama. Nije poraz priznati pogrešku. To je pobjeda nad samim sobom, a i dijete će to shvatiti koliko god bilo maleno.

Koliko god se trudili biti savšen roditelj, odgajati svoje dijete kao odgovornog pojedinca ovog društva, poštivati dostojanstvo svakog ljudskog bića, dogode se propusti jer smo ljudi koji su skloni utjecaju vanjskog svijeta i teškoća koje nosi današnji tempo života. Važno je priznati si pogrješke, propuste, manjak empatije i ljubavi u nekim situacijama. Najvažnije je truditi se ispraviti takve devijacije ukoliko se dogode.

Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr

* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.

Izvor: narod.hr